veteranska posada

Veterenska posada ekspedicije MKS-52/53 - Nespoli (levo), Rjazanski (u sredini) i Breznik 

Posle dužeg vremena, u kosmos leti posada sastavljena isključivo od veterana kosmičkih letova. Komandant kosmičkog broda "Sajuz MS-05" Sergej Rjazanski (43) i prvi brodski inženjer Rendolf Breznik (50) su leteli po jedanput, dok je Italijan Paolo Nespoli (60) veteran dve kosmičke ekspedicije - jedne na spejs šatlu, a druge na MKS-u. Ova posada je kombinacija ljudi koji ne samo da imaju ogromno kosmičko iskustvo, već su i učestvovali u mnogobrojnim naučnim eksperimentima. Ruski kosmonaut Rjazanski je biohemičar, Breznik je pukovnik Marinskog korpusa, veteran brobenih letova i Iraku, dok je Nespoli instruktor padobransih skokova.

Evo detaljnije biografije članove nove kosmičke posade.       


Sergej Nikolajevič Rjazanski (Сергей Николаевич Рязанский)

sergej

U 56 godina dugoj istoriji čovekovih kosmičkih letova, kao biohemičar Sergej Rjazanski je prvi komandant jednog kosmičkog broda koji nema pilotsko ili tehničko obrazovanje. Pored toga, prezime Rjazanski je veoma dobro poznato ljubiteljima kosmonautike. Mihail Rjazanski, deda Sergeja Rjazanskog, je bio član legendarnog tima Generalnih konstruktora koga je formirao Sergej Karaljov. On je rukovodio Konstruktorskim biroom u kome su se projektovali radio-sistemi raketa i prvih kosmičkih aparata.

Sergej Rjazanski je veteran jednog kosmičkog leta obavljenog na Međunarodnoj kosmičkoj stanici (MKS) u trajanju od 166 dana. Tada je tri puta izlazio u otvoreni kosmos i tamo "nakupio" gotovo dvadeset časova. Takođe, učesnik je nekoliko eksperimenata provere funkcionisanja ljudskog organizam izloženog dugotrajnom boravku u malom i izolovanom prostoru i simuliranja leta na Mars.

Rjazanski je rođen u Moskvi 13. novembra 1974. Diplomirao je biohemiju na katedri za virusologiju MGU "Lomonosov" (1996.), a 2006. je magistrirao biološke nauke iz oblasti aviokosmičke i pomorske fiziologije.

Po diplomiranju, Rjazanski je radio u Institutu biomedicinskih problema (IBMP), centru koji je iznedrio sve sovjetsko/ruske kosmonaute-lekara i biologe. Specijalizovao je senzomotornu fizologiju i profilaktiku za smanjenje štetnog delovanja mikrogravitacije na ljudski organizam. Godine 2000. u IBMP proveo je 27 dana u ruskom simulatoru stanice MKS, a 2001. je učestvovao u eksperimentu dugotrajne hipokineze (3 do 7 dana), a posle toga u eksperimentu sedmodnevne "imersije" - imitaciji bestežinskog stanja za vreme dugotrajnog boravka u nepropusnoj odeći u specijalnoj kadi napunjenoj vodom.

U međuvremenu, maja 2003. uvršten je među kosmonaute IBMP Ruske Akademije Nauka, posle čega je obavio redovnu dvogodišnju osnovnu obuku. Paralelno sa kosmičkom obukom, 2007. i 2009. obavio je dva eksperimenta "MARS-500" - prvi je trajao 14 dana (tada je Rjazanski bio komandant posade), a drugi 105 dana.

Posle transformacije korpusa ruskih kosmonauta decembra 2010, prelazi iz IBMP u grupu kosmonauta Centra za pripremu kosmonauta (CPK) koji nosi ime Jurija Gagarina, u Zvezdanom gradu.         

Godine 2012/13. bio je dubler u misiji MKS-35/36, da bi septembra 2013. poleteo prvi put u kosmos na brodu "Sajuz TMA-10M", kao član ekspedicije MKS-37/38. Misija je trajala 166 dana i, kao što smo naveli tada je Rjazanski tri puta izlazio u otvoreni kosmos. Jedan kuriozitet, za vreme prve kosmičke šetnje, Rjazanski je skupa sa kosmonautom Olegom Kotovim u otvoreni kosmos poneo i štafetu zimske Olimpijade 2014.

Sergej je u durogm braku sa Aleksandrom Rjazanski, sa kojom ima sina. Takojde, iz prvog braka ima dve ćerke i sina. Obožava naravno kosmonautiku, takođe numizmatiku, igra fudbal, odbojku a svira i gitaru.


Rendolf Džejms Breznik (Randolph James Bresnik)

rendolf

Pukovnik marinskog korpusa astronaut Rendolf Breznik je veteran jednog kosmičkog leta na spejs šatlu obavljenog pre osam godina. Njegova misija je trajala jedanaest dana i Breznik je dva puta izlazio u otvoreni kosmos gde je proveo gotovo dvanaest časova.

Breznik ima 50 godina; rođen je 11. septembra 1967. u Fort-Noksu (Fort Knox), država Kentaki. Diplomirao je 1989. matematiku na Vojnom koledžu Južne Karoline, a magistrirao avijacione sisteme na Univerzitetu Tenesi.  

Praktično odmah posle diplomiranja, Breznik prelazi u Korpus morske pešadije ("marinski korpus") i u Floridi počinje obuku letenja na borbenim avionima F/A-18 "Hornet" koja je trajala četiri godine. Tokom 1999. pohađao je školu probnih pilota u Merilendu, posle čega je leteo na avionima F/A-18, T-38 i T-2.

U januaru 2003. leteo je u borbenim misijama u Iraku. Bio je stacioniran u Kuvajtu.

U momentu kada je postao astronaut, Breznik je leteo na 79 različitih tipova aviona sa ukupnim naletom od oko 5000 časova.  

Kosmička karijera Breznika je započela neobično, Godine 1997. njegovo ime se našlo na spisku kandidata iz Marinskog korpusa za izbor 18. grupe astronauta NASA-e. Međutim, Breznik se iz nekog samo njemu znanog razloga nije pojavio na razgovore o njegooj selekciji za astronauta u Hjustonu! Međutim, sedam godina kasnije, u maju 2004. uvršten je u 19. grupu astronauta-kandidata NASA-e za pilota spejs šatla. Osnovna obuka je trajala dve godine, posle čega Breznik počinje pripreme za jednju od budućih misija šatla.

Prvi let Rendolf Breznik je obavio u novembru 2009. kao spesijalista leta u posadi misije STS-129 šatla "Atlantis". Bila je to jedna od mnogobrojnih logističkih misija MKS-a, tokom koje je Breznik dva puta izlazio u otvoreni kosmos. Misija je trajala nešto manje od 11 dana. 

Po povratku iz kosmosa Breznik je učestvovao u testiranju ergonomike kabine privatnog kosmičkog broda CST-100 kompanije "Boing" (Boeing). Tada je proveravao sisteme komunikacija, pristup različitim komandnim panelima i efikasnost upravljanja brodom.  

Breznik je otac dvoje dece. Kada je leteo u kosmos, rođena je ćerka Ebigejl, a godinu dana ranije on i njegova supruga Rebeka su usvojili dečaka iz Ukrajine kome su dali ime Vajat.    


Paolo Anđelo Nespoli (Paolo Angelo Nespoli)

andjelo

Paolo Nespoli je peti Italijan i 467 zemljanin u kosmosu. Obavio je dva kosmička leta u ukupnom trajanju od preko 174 dana.

Sa preko 60 godina, Nespoli je najstariji član nove kosmičke posade. Rođen je 6. aprila 1957. u Milanu u porodici bankovskog službenika.

Sa dvadeset godina, Nespoli pristupa vojno-padobranksoj školi u Pizi, gde je dobio kvalifikaciju instruktora padobranskih skokova. Godine 1982. odlazi u Liban gde je bio u komandi italijanskog kontingenta snaga UN koje su tamo održavale mir. Po povratku u Italiju, napušta vojnu službu sa zvanjem majora u rezervi.    

Godine 1988. diplomirao je aerokosmički inženjering na Politehničkom univerzitetu u Nju Jorku. Godinu dana kasnije, tamo je magistrirao, a 1990. diplomirao je mehaniku na Univerzitetu u Firenci.

Dve godine je radio kao glavni inženjer kompanije Proel Technologie u Firenci na projektu "elektronske puške". Od 1991. radi u Evropskom astronautskom centru (EAC) u Kelnu (Nemačka) kao inženjer u odseku za obuku astronauta. Između ostalog, radio je u programu EVROMIR u Evropskom centru kosmičkih tehnologija u Nordvijku, u Holandiji, na testiranju kompjutera korišćenih na ruskom orbitalnom kompleksu "Mir" za evropske eksperimente. Iz programa EVROMIR, 1996. odlazi u Džonsonov kosmički centar u Hjuston gde se bavio treninzima budućih posada MKS-a.

Kao i Rjazanski, Nespoli je učestvovao u 28-dnevnom eksperimentu proučavanja psihe ljudi koji se nalaze izolovani u malom prostoru. 
Prvi pokušaj da postane astronaut druge grupe Italijanske kosmičke agencije (ASI-2) godine 1989, i pored ulaska u tim od desert finalnih kandidata, nije uspeo. Tek devet godina kasnije, u julu 1998. postaje član treće grupe astronauta Italije (ASI-3) koja će kasnije biti pridodata odredu astronauta Evropske kosmičke agencije (ESA).

Osnovnu dvogodišnju obuku je završio 2000. u Hjustonu i sedam godina kasnije, u oktobru 2007. obaviće prvu kosmički misiju (STS-120), kao član posade šatla "Diskaveri" (Discovery). Tada je na MKS dostavljen modul "Harmoni" (Harmony), drugi čvorni modula američkog segmenta Kosmičke stanice. Prvi let Nespolija je trajao 15 dana. 

Posle Hjustona, Nespoli se seli u Zvezdani grad gde je prvo bio dubler u jednoj od posada MKS-a, posle čega u decembru 2010. kreće na brodu "Sajuz TMA-20M" kao brodski inženjer ekspedicije MKS-26/27. Njegov drugi kosmički let je trajao 159 dana.

Po povratku iz druge kosmičke ekspedicije, Nespoli odlazi u - peščaru, gde je tokom dve nedelje septembra 2013. skupa sa nekoliko američkih astronauta i jednim Japancem i ruskim kosmonautom, prošao kroz obuku preživljavanja u slučaju povratka u negostoljubivim oblastima.

U junu 2015. vraća se u Zvezdani grad, sada kao član posade misije MKS-52/53 i kosmičkog broda "Sajuz MS-05". Međutim, posle odluke "Roskosmosa" o smanjenju broja članova ruske posade MKS sa tri na dva kosmonauta, Nespoli ostaje na Zemlju dok njegove kolege iz te misije, Fjodor Jurčihin i Džek Fišer, istina malo ranije, kreću u kosmos. Oni se inače trenutno nalaze na MKS-u, gde borave više od tri meseca (od aprila 2017.). Nespoli je prebačen u posadu Rjazanskog, ali je prethodno obavio još jedno dublerstvo posade broda "Sajuz MS-03".

Ovo je treći kosmički let visokog Italijana (sa 195cm jedan je od najviših ljudi koji su leteli u kosmos). On je inače ruski zet. Dok je boravio u Centru za pripreme kosmonauta (CPK) u Zvezdanom gradu upoznao je Aleksandru Rjabovu, medicinsku centru koja je radila u CPK. Imaju jednu ćerku po imenu Sofija.

Nespoli ima licencu privatnog pilota, bavi se ronjenjem, turizmom. Zanima se elektronikom i programiranjem.    

KOLEKCIJA FOTOGRAFIJA EKSPEDICIJE 53

MKS-53 - Nova kosmička ekspedicija

MKS ekspedicija 53 - fotografije

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: