U subotu, 20. septembra 2014. u 73. godini preminuo je sovjetski kosmonaut Anatolij Berezevoj, veteran misije na orbitalnoj stanici "Saljut-7" iz 1982.


Berezovoj  
Anatalij Berezevoj (1942-2014.)  

Prvi put sam čuo za ime Anatolija Berezovoja 13. maja 1982. za vreme služenja vojnog roka, kada je na talasima Radio-Moskve objavljeno da je u kosmos lansiran "Sajuz T-5".. Brodom je komandovao novajlija medju kosmonautima, potpukovnik Anatolij Berezovoj, dok je brodski inženjer Valentin Lebedjev bio dobro znan u krugovima kosmonautičara, jer je leteo na brodu "Sajuz-13" decembra 1973.

 Berezovoj je rodjen 11. aprila 1942. u Krasnodarskom kraju. Godine 1965. završio je Kačinsko više vojno-avijaciono učilište "Mjasnjikov", a 1977. Vojnu vazduhoplovnu akademiju "Gagarin". Služio je kao pilot-lovac u Moldaviji, pre nego je 1970. postao kandidat pete grupe odreda kosmonauta vazduhoplovnih snaga u Zvezdanom gradu. Posle dve godine i završene osnovne obuke uvršten je medju aktivne kosmonaute, gde je ostao do oktobra 1992. kada se penzionisao.

U periodu 1972-1974. Berezovoj je bio u timu kosmonauta koji su se pripremali za letove na kosmoplanu "Spirala", posle čega se nekoliko meseci pripremao u okviru programa DOS-4 ("Saljut-4"), kao komandant treće (rezervne) posade skupa sa Jurijem Ponomarjevim. Zatim je do januara 1977. prolazio kroz obuku kao komandant jedne od rezrevnih posada koja se pripramala za misije na vojnoj orbitalnoj stanici "Almaz" ("Saljut-5"). Sa njim se pripremao Mihail Lisun. U februaru 1977. za vreme starta kosmičkog broda "Sajuz-24" prema stanici "Saljut-5", Berezovoj i Lisun su bili članovi rezervne posade. Zanimljivo je da su oni trebali da polete u leto 1977. na stanicu "Saljut-5", kao njena treća posada, ali je usled kašnjenja sa gradnjom njihovog kosmičkog broda "Sajuz" (broj 25), odlučeno da let bude otkazan (jer u vreme kada bi brod bio spreman stanica je, usled potrošenog goriva, trebala da bude uništena).    

U junu 1981. imenovan je za komandanta prve osnovne ekspedicije orbitalne stanice DOS-"Saljut-7", skupa sa Lebedjevim, civilnim kosmonautom iz NPO "Energija". Zanimljivo je da kada je čuo da će brodski inženjer u njegovoj prvoj misiji biti upravo Lebedjev, koji medju vojnim kosmonautima nije bio baš tako popularan, Berezovoj nije bio nimalo srećan. Medjutim, kada mu je načelnik Centra za pripremu kosmonauta general Georgij Beregovoj rekao da nema izbora, morao je da pristane da sa Lebedjevim podeli sedam meseci u kosmosu.

Misija je krenula 13. maja 1982. Posada je posle spajanja prešla na stanicu "Saljut-7" kao njena prva posada i tamo obavila obiman naučno-sitraživački program. U to vreme, bila je to najdugotrajnija kosmička misija - trajala je 211 dana, 9 časova i 4 minuta. Tokom misije, bilo je dosta trzavica sa Lebedjevim koji se povremeno, kao veteran i kosmonaut-inženjer ponašao kao da je on komandant stanice. Kosmonauti su jedanput izašli u otvoreni kosmos u trajanju od 2 časa i 33 minuta. Takodje, ugostili su dve posade - prvo sovjetsko-francusku (tada je u kosmos leteo prvi Francuz - Žan Lu Kretjen), a u avgustu 1982. i prvu mešovitu (muško-žensku) ekipu u kojoj je bila druga žena u kosmosu - Svetlana Savicka.      

Bila je to jedina misija Anatolija Berezovoja u kosmosu. Tokom 1983/84. pripremao se kao komandant rezervne sovjetsko-indijske posade, skupa sa kosmonautima Georgijem Grečkom i Ravišom Malhotrom iz Indije. U leto 1988. bio je dubler komandanta sovjetsko-avganistanske posade. Sa njim su se tada pripremali kosmonauti lekar German Arzamazov i Mohamed Dauran iz Avganistana. Posle toga se nakratko pripremao za misiju spašavanja posada misije orbitalnog kompleksa "Mir", da bi oktobra 1992. kada je prevalio 50-tu morao, po novom zakonu Vazduhoplovnih snaga da ode u penziju.  

Berezovoj je heroj Sovjetskog Saveza, vojni pilot prve klase, koautor knjige "S mišlju o Zemlji" ("S dumoy o Zemle", 1987.), kandidovao se za rusku Dumu 1995. (nije prošao), nosilac mnogih državnih i nagrada Francuske, Indije i Avganistana. Sa suprugom Lidijom imao je sina i ćerku.  

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...