'Ariane 5' predstavlja jednu od najpouzdanijih raketa na svetu. Međutim, 25. januara desilo se nešto stvarno čudno. Tog dana u 22:20 UTC, 'Ariane 5 ECA' sa serijskim brojem L5101 uzletela je sa rampe ELA-3 kosmičkog centra Kourou u Francuskoj Gijani. Raketa je nosila 2 geostacionarna satelita, 'SES-14' i 'Al-Yah 3'. Slike koje su nam stigle iz kontrolnog centra 'Jupiter' bile su poput bilo kojih sa neke druge rutinske misije.Raketa visoka 55 metara dizala se veličanstveno, a busteri EAP na čvrsto gorivo odvojili su se po planu 2 minuta i 24 sekunde po uzletanju. Potom je isključen prvi stepen EPC, koji se odvojio 8 minuta i 44 sekunde po lansiranju. Zatim je uključen drugi stepen ESC-A koji je trabalo da radi sledećih 18 minuta. No uskoro posle toga sve se promenilo, a kontrola letenja je izgubila telemetriju 9 minuta i 26 sekunde posle lansiranja kada je raketa dostigla brzinu od 7 km/s i visinu od 195 km.

a1
Lansiranje 'Ariane 5' u misiji VA241.

Svi su se plašili najgoreg. Izgledalo je kao da je došlo do katastrofalnog otkaza drugog stepena , što bi značio kraj za ovu misiju 'tešku' više miliona dolara. Nasuprot svim očekivanjima, ubrzo je počela da pristiže telemetrija sa oba satelita. Izgleda da je drugi stepen ispravno odradio svoje i uspeo da oslobodi satelite, iako tokom čitavog manevra nije stizala telemetrija. Oba satelita su ostala u jednom komadu i uspela da se domognu orbite. Kompanija 'Arianespace' i njeni klijenti su odahnuli sa olakšanjem. Naravno, ubrzo je postalo jasno da je orbita neadekvatna. Sateliti su se našli na eliptičnoj geosinhronoj transfernoj orbiti dimenzija 232×43.160 km, umesto 250×45.234 km. Na prvi pogled to nije izgledalo kao posebno ozbiljan problem, sve dok nije obraćena pažnja na inklinaciju orbite. Sateliti su se našli na orbiti nagnutoj za 20,64° u odnosu na ekvator umesto planiranih 3°. Radilo se o odstupanju od skoro 18 stepeni!

a2
'Ariane 5 ECA'
. Od 2020. poleteće i 'Ariane 6'.

Na sreću, misija nije propala jer su sateliti uspeli da uđu u geostacionarne orbite koristeći sopstvene pogonske sisteme, koji su ovog puta nosili više goriva nego obično da bi produžili svoj radni vek. Nepravilna orbita je zahtevala da će dva satelita morati da ostvare oko 170 m/s dodatnog Delta-V da bi postigli svoje radne orbite. 'SES 14'/GOLD [1], opremljen električnim pogonskim sistemom sa jonskim motorima, imaće manje problema da uđe u svoju orbitu, što će se dogoditi između avgusta i septembra. Pola dana se sumnjalo u budućnost 'Al Yaha 3'[2], ali je na kraju stigla potvrda da će i on do kraja godina ući u svoju orbitu, iako će mu radni vek biti smanjen.

Ali šta se dogodilo? Izgledalo je kao da je drugi stepen ESC-A nešto zabrljao. Uostalom, sve je teklo glatko dok se nije izgubila radiotelemetrija. Međutim, odstupanje od 18° bilo je očito previše važno da bi se moglo pripisati jedino II stepenu. Najgori strahovi su potvrđeni gotovo dan nakon lansiranja: 'Ariana 5' je poletela sa ozbiljnim odstupanjem azimuta[3], nadletevši zone mnogo južnije od normalne trajektorije. Gubitak telemetrije nije imao ništa sa kvarom drugog stepena, već je bio od početka izazvan pogrešnom trajektorijom, što je onemogućilo kontakt sa kontrolnim stanicama lociranim u Brazilu, ostrvu Ascension, u Gabonu i Keniji. Na video-snimku lansiranja snimljenom sa obale lepo se vidi kako raketa prolazi skoro kroz zenit iznad gledaoca.

a3
Planirana trajektorija (žuta) i stvarna (zelena)
. Žutim su ispisane kontrolne stanice po svetu, a zeleni krug prikazuje zonu u kojoj zemaljske stanice mogu da hvataju telemetriju. Kada je skrenula južno od nadzornih stanica, telemetrija II raketnog stepena je bila izgubljena.

Kako su sati prolazili, ozbiljnost incidenta u misiji VA241 je rasla. Sateliti su stigli do svojih orbita, ali niko nije shvatao šta bi to moglo da dovede do tako velikog otklona azimuta. Najgore je bilo što izgleda da niko tokom lansiranja nije uočio da se raketa ne nalazi tamo gde bi trebala da bude. Prateći direktan prenos iz lansirnog centra sve je izgledalo lepo, dok je u stvarnosti 'Ariana 5' sve više grabila ka jugu, leteći praktično duž obale kontinenta (mada ne iznad naseljenih mesta). Nešto tako bi možda bilo normalno u Kini, ali ne i kod evropske rakete koja sledi stroge sigurnosne mere. 'Arianu 5' sve vreme tokom poletanja prate radari, tako da je od prvog trenutka trebalo da bude jasno da ono što se događa nije normalno. Očigledno je da sistem za samouništavanje (FTS, Flight Termination System) nije bio aktiviran, bilo zato što računar nije smatrao da je potrebno, bilo zato što niko nije uočio problem. Obe opcije su zabrinjavajuće, jer ako niko nije to smatrao neophodnim, koliko je onda minimalno odstupanje 'Ariane 5' koje aktivira FTS? 30°? 180°?

a4
'Ariana 5'
leti tačno iznad posmatrača Zorkića.


https://youtu.be/JSzKGQ3lHD4

Dok se čeka konačni raport, neki dokazi upućuju na to da je prvi stepen EPC imao problema sa manevrom okretanja[4] u prvih 10 sekundi leta. Razlog može da bude softverske prirode ili neki defekt u navigacionom sistemu. Ta misija 'Ariane 5 ECA' bila je 65-ta za redom i prvi kvar još od 2002, kada je izvedeno prvo lansiranje ove rakete. Ali konsekvence ovog incidenta bi mogle da budu dalekosežne. Očekivano odlaganje radi analiza moglo bi da utiče na lansiranje Merkurove sonde 'BepiColombo'. Lansirni prozor za ovu misiju će biti otvoren od 5. oktobra do 28. novembra.

A stvari bi mogle da budu i gore ako odlaganje bude uticalo na lansiranje Webbovog teleskopa, planiranog, posle bezbroj odlaganja, za maj-juni 2019. Ako tada bude lansiran teleskop, eventualna devijacija trajektorije bi značila i kraj misije, jer ta opservatorija koja košta preko \(9 milijardi neće nositi nikakve rezerve dragocenog goriva. Uz to, 'James Webb' ne može da bude lansiran nijednom drugom raketom jer, prvo, on je konstruisan specijalno za ovu raketu (ako se promeni raketa onda mora da se uloži još mnogo para a lansiranje bi se odložili za još mnogo meseci ili godina) i, drugo, jer je 'Ariana 5' deo evropskog učešća u projektu. Za sada, moramo da sačekamo na završni izveštaj da bi videli kakva će biti sudbina 'BepiColomba' i 'James Webba', ili nas očekuje početak kosmičke drame.

a5


https://youtu.be/YRAUifLwRRY

 

[1] Hibridni komunikacioni satelit koji će pokrivati Ameriku i Severnoatlanski region. Satelit nosi neke instrumente Nasinog \)66 miliona skupog programa GOLD (Global-Scale Observations of the Limb and Disk) za proučavanje uticaja Sunca na termo- i jonosferu. Satelit ima 4 jonska motora STP140DU ruske firme 'Fakel'.

[2] Komunikacioni satelit Arapskih Emirata koji će pokrivati 65% Afrike i 95% Brazila. Ima masu od 3.795 kg i 4 jonska trastera. Satelit je trebalo da radi 15 godina.

[3] Položaj rakete se određuje azimutom (horizontalnim uglom) i ugaonom visinom (vertikalnim uglom).

[4] Sve rakete odmah po lansiranju izvode tzv. roll i pitch manevar – roll služi da orijentiše letilicu tako da je pitch manevar postavi na odgoovarajuću trajektoriju.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi: