Zbog problema u radu kompjutera koji je kontrolisao let rakete-nosača Ariane-5, prvo ovogodišnje lansiranje iz Kurua proteklo je sa problemima. Dva satelita su ipak izbačena na orbitu, ali ispod planirane.

Dvadeset petog januara 2018. iz evropskog kosmičkog u Kuruu, sa rampe ELA3 lansirana je raketa-nosač Ariane-5ECA sa telekomunikacionim satelitima SES-14 i Al Yah-3 ukupne mase preko 9 tona. Kada je tekao deseti minut lansiranja, pre odvajanja donjeg centralnog (EPC-H) od gornjeg stepena (ESC-AH) na kome je bio korisni teret, znači pre uključenja motora drugog stepena, veza sa raketom je izgubljena. Prvobitno, u Kontroli lansiranja su mislili da je raketa sa oba satelita izgubljena. Čak se Stefan Izrael, generalni direktor korporacije Arienspace, koja je bila zadužena za lansiranje, izvinuo vlasnicima satelita. A onda, nekoliko časova kasnije, Arianespace je objavila da su sateliti ipak postavljeni na orbitu, bez preciziranja o tome dali su sateliti operativni i na kojoj se orbiti nalaze.

a1

Problematično lansiranje, start rakete-nosač Ariane-5 iz Kurua

Sledećeg dana oglasio se evropski operator Société Européenne de Satellites, kome pripada satelit SES-14, objavom da je stanje satelita dobro, ali da je potrebno nekoliko nedelja da sopstvenim elektro-plazmenim pogonom dospe na planiranu orbitu. Naime, umesto da bude postavljen na geostacionarnu orbitu visine 40,000km, pod nagibom od 3 stepena u odnosu na ekvator, satelit SES-14 je posle odvajanja od gornjeg stepena rakete dospeo na orbitu čiji je apogej za 2000km niži od planiranog. Ova razlika nije toliko velika, medjutim daleko veći problem je devijacija nagiba orbite od 18 stepeni! Kako satelit koristi elektro-plazmeni pogon neće trošiti zlata vredno hemijsko gorivo planirano za stabilizovanje položaja u narednim godinama. Zbog toga se postavljanje satelita na pogrešnu orbitu neće odraziti na aktivni vek satelita.  

Satelit SES-14 je inače proizveden u konzorcijumu Airbus Defence. Masa satelita je 4423kg i njegova takozvana "tačka stajanja" na geostacionarnoj orbiti treba da bude na pozicija od 47,5 stepeni zapadne dužine. Sa ove tačke, satelit će pokrivati klijente Severne i Južne Amerike, u oblasti Karipskog mora, severnog Atlantika, Zapadne Evrope i Sredozemlja. Prvi satelit ove serije je inače aprila 2010. lansirao drugi operator - rusko-američki ILS - koji koristi rakete-nosače tipa "Proton".     

a2
Satelit SES-14

Kao i SES-14, tako je i za emiratski satelit Al Yah-3 potvrdjeno da je u dobrom stanju, i da će trebati sopstvenim pogonom da dospe na operativnu orbitu. Kosmički aparat Al Yah-3 pripada kompaniji Yahsat Ujedinjenih Arapskih Emirata. Satelit je izradila američka kompanija Orbital ATK. Njegova masa je 3795kg i njegova "tačka stajanja" je na 20 stepenu zapadne dužine. Sa nje će ovaj satelit da pokriva klijente na Bliskom istoku, severu Afrike i jugozapadne Azije.

Zanimljivo, satelit Al Yah-2 (mase 6 tona) je lansirao drugi operator ILS, raketom "Proton", dok je prvi lansiran aprila 2011. takodje raketom Ariane-5.  

Korporacija Arianespace koja je bila odgovorna za ovo lansiranje je fomirala komisiju koja istražuje uzroke gubitka veze sa raketom. Medjutim, nezvanično se govori da je do anomalije došlo zbog ljudske greške, prilikom programiranja brodskog kompjutera koji je kontrolisao operacije lansiranja, tako da su problemi počeli pre gubitka veze, za vreme rada prvog stepena. Komisija treba da objavi rezultate istrage sredinom februara.

Bilo je to 97. lansiranje ove rakete-nosača od 1996. kada je u upotrebi. Kako raketa-nosač Ariane-5 nije u potpunosti odradila sve što je bilo neophodno, ovo lansiranje se tretira kao lansiranje nepotpunog uspeha. Kao takvo, ono je prekinulo izvanrednu seriju od 82 uspešna lansiranja, od 2003. kada je bilo zadnje neuspešno lansiranje.

Još gore od ove statistike je da će ovaj peh poljuljati ionako nestabilan položaj korporacije Arianespace na svetskom tržištu pružanja usluga komercijalnih lansiranja. Sa cenama od 166 do 220 miliona dolara po jednom lansiranju, Arianespace se već teško nosi sa kompanijom SpaceX čije su usluge lansiranja više nego dva puta jeftinije od usluga francuske korporacija.  

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...