eso1513sr-latn — Naučno saopštenje

Tragovi koji ukazuju da su sastavne hemijske komponente života svuda univerzalne

8. april 2015.  Ovo je prevod ESO saopštenja za javnost eso1513.

Po prvi put, astronomi su otkrili prisustvo kompleksnih organskih molekula, sastavnih komponenti života, u protoplanetarnom disku koji okružuje mladu zvezdu. Ovo otkriće, koje je načinila ALMA (Atacama Large Millimeter/submillimeter Array), potvrđuje da uslovi u kojima su nastali Zemlja i Sunce nisu jedinstveni u svemiru. Rezultati su objavljeni 9. aprila 2015. godine u novom izdanju časopisa Nature.

eso1513a

Ilustracija protoplanetarnog diska koji okružuje mladu zvezdu WMC 480. ALMA je detektovala kompleksne organske molekule acetonitrila u spoljašnjim delovima diska u kom se najverovatnije formiraju komete. Ovo je još jedna indikacija da su kompleksni organski molekuli i potencijalni uslovi za nastanak života univerzlani.

Autorska prava:

B. Saxton (NRAO/AUI/NSF)

eso1513b

Slika prikazuje nebo u okolini mlade zvezde MWC 480 u sazvežđu Bika. Sastavljena je od slika koje su nastale tokom programa Digitized Sky Survey 2.

Autorska prava:

ESO/Digitized Sky Survey 2

Najnovije opservacije teleskopabALMA otkrivaju da protoplanetarni disk, koji okružuje mladu zvezdu MWC 480[1]sadrži velike količine acetonitrila (CHCN), kompleksnog molekula sačinjenog od ugljenika. Oko zvezde MWC 480 ima dovoljno acetonitrila da napuni sve okeane na Zemlji.

Ovaj molekul i njegova jednostavnija verzija, cijanovodnična kisleina (HCN), pronađeni su u hladnim predelima novog diska formiranog oko mlade zvezde, u regionu za koji astronomi veruju da je sličan Kojperovom pojasu - carstvu ledenih planetezimala i kometa u našem Sunčevom sistemu, iza orbite Neptuna.

Komete zadržavaju iskonske zapise ranog hemijskog sastava Sunčevog sistema, iz perioda formiranja planeta. Smatra se da su komete i asteroidi iz spoljašnjeg Sunčevog sistema doneli mladoj Zemlji vodu i organske molekule, na taj način pomažući da se postavi scenografija za razvoj primitvnog života.

”Istraživanja kometa i asteroida pokazuju da je sunčeva maglina, iz koje su nastali Sunce i planete, bila bogata vodom i kompleksnim organskim jedinjenjima," primećuje Karin Uberg, astronom sa Harvardskog centra za astrofiziku u Kembridžu, Masačusets, SAD, vođa istraživanja.

"Sada imamo još bolji dokaz da je ovaj isti hemijski sastav postoji i u drugim delovima svemira, u regionima u kojima može da nastane Sunčev sistem sličan našem." Ovo je posebno interesantno, dodaje Ubergova, jer su molekuli oko MWC 480 nađeni u sličnim koncentracijama kao u kometama iz Sinčevog sistema.

Zvezda MWC 480, koja je skoro duplo masivnija od Sunca, nalazi se na oko 455 svetlosnih godina u pravcu regiona u kojem se formiraju zvevzde u sazvežđu Bika. Disk koji je okružuje, nalazi se u veoma ranoj fazi razvoja - koji je nastao iz hladnog i mračnog oblaka gasa i prašine. Istraživanja koja sprovodi ALMA, kao i drugi teleskopi, tek treba da detektuje jasan znak formacije planeta, iako opservacije veće rezolucije mogu da pokažu strukture slične kao u HL Tauri, koja je sličnih godina.

Astronomi već neko vreme znaju da su hladni, mračni međuzvezdani oblaci veoma efikasne fabrike kompleksnih organskih molekula - uključujući i grupu molekula koje nazivamo cijanidi. Cijanidi, a posebno acetonitrili, su veoma značajni jer sadrže ugljenično-azotne veze, koje su ključne za nastanak amino kisleina, sastavnih delova proteina i života.

Do sada, ostalo je nejasno, da li ovi kompleksni organski molekuli nastaju i preživljavaju u dramatičnom okruženju oko tek formirane zvezde, u kojem udarni talasi i radijacija lako mogu da raskinu hemijske veze.

Upošljavajući neverovatnu osetljivost teleskopa ALMA [2], iz poslednjih opservacija astronomi mogu da vide da ovi molekuli ne samo da preživljavaju, nego cvetaju.

Vrlo je važno primetiti da su molekuli koje je detektovala ALMA mnogo zastupljeniji nego u međuzvezdanim oblacima. Ovo astronomima govori da su protoplanetarni diskovi veoma efikasni kada je formiranje kompleksnih organskih molekula u pitanju i da su u stanju da ih stvore u veoma kratkom vremenskom roku[3].

Kako ovaj sistem bude nastavljao da se razvija, astronomi spekulišu da je verovatno da će se organski molekuli "zaključani" u kometama i drugim ledenim telima, transportovati u okruženja pogodnija za nastanak života.

"Proučavajući vansolarne planete, znamo da Sunčev sistem nije jedinstven po pitanju broja planeta ili prisustva vode," zaključuje Ubergova. "Sada nam je jasno da nismo jedinstevni u smislu organske hemije. Još jednom smo naučili, da nismo toliko specijalni. Sa stanovišta života u svemiru, ovo su sjajne vesti."

Beleške

[1] Ova zvezda stara je tek jedan milion godina. Poređenja radi, Sunce je staro više od 4 milijarde godina. Naziv zvezde MWC 480 odnosi se na Mount Wilson Catalog B i A zvezda, koje imaju sjajne linije vodonika u svojim spektrima.

[2] ALMA može da detektuje slabašni milimetarski signal koji emituju molekuli u svemiru. Za ove nedavna posmatranja, astronomi su koristili samo deo od ukupno 66 antena, kada je teleskop radio u konfiguraciji najniže rezolucije. Dalja proučavanja ovog i drugih protoplanetarnih oblaka sa punim kapacitetima teleskopa ALMA, otkriće dodatne detalje o hemijskoj i strukturnoj evoluciji zvezda i planeta.

[3] Ovakva ubrzana formacija, ključna je kako bi nadjačala spoljašnje sile koje bi inače pokidale molekule. Takođe, ovi molekuli su detektovani u relativno mirnom delu diska, prema grubim procenama izmeđi 4,5 i 15 milijardi kilometara od centralne zvezde. Iako veoma udaljeno za merila Sunčevog sistema, skalirano na sistem zvezde MWC 480, to bi otprilike bio region u kojem se formiraju zvezde.

Više informacija

Ovo istraživanje objavljeno je u radu pod nazivom: “The Cometary Composition of a Protoplanetary Disk as Revealed by Complex Cyanides” autora K.I. Öberg et al., objavljeno u časopisu Nature 9. april 2015. godine.

Tim čine: Karin I. Öberg (Harvard-Smithsonian Centre for Astrophysics, Cambridge, Massachusetts, USA), Viviana V. Guzmán (Harvard-Smithsonian Centre for Astrophysics), Kenji Furuya (Leiden Observatory, Leiden University, Leiden, the Netherlands), Chunhua Qi (Harvard-Smithsonian Centre for Astrophysics), Yuri Aikawa (Kobe University, Kobe, Japan), Sean M. Andrews (Harvard-Smithsonian Centre for Astrophysics), Ryan Loomis (Harvard-Smithsonian Centre for Astrophysics) i David J. Wilner (Harvard-Smithsonian Centre for Astrophysics).

Teleskop ALMA (Atacama Large Millimeter/submillimeter Array), međunarodna astronomska opservatorija, je partnerski poduhvat ESO-a, Američke nacionalne naučne fondacije i Nacionalnog instituta za prirodne nauke u Japanu, u saradnji sa Republikom Čile. Teleskop ALMA finansiraju ESO, u ime zemalja članica, Američka nacionalna fondacija za nauku u saradnji sa Nacionalnim istraživačkim odborom Kanade, Nacionalni naučni odbor Tajvana i Nacionalni institut za prirodne nauke u saradnji sa Kineskom akademijom na Tajvanu i Korejski institut za astronomska i svemirska istraživanja.

Izgradnju i rad teleskopa ALMA omogućio je ESO u Evropi u ime zemalja članica, Nacionalna radio-astronomska opservatorija kojom upravljaju Ujedinjeni univerziteti Inc. i Nacionalna astronomska opservatorija Japana u Istočnoj Aziji. Ujedinjena opservatorija ALMA (Joint ALMA Observatory, JAO), pruža jedinstveno vođstvo i rukovođenje izgradnjom, puštanjem u rad i funkcionisanjem teleskopa ALMA.

ESO je najistaknutija međunarodna astronomska organizacija u Evropi i najproduktivnija zemaljska opservatorija na svetu. Podržava je 15 zemalja članica: Austrija, Belgija, Brazil, Češka, Danska, Francuska, Finska, Nemačka, Italija, Holandija, Portugal, Španija, Švedska, Švajcarska i Velika Britanija. ESO sprovodi vrlo ambiciozan program fokusiran na dizajn, izgradnju i upravljanje najmoćnijim astronomskim opservatorijama na Zemlji, koje će omogućiti značajna naučna otkrića. Takođe, ESO ima vodeću ulogu u promovisanju i organizovanju saradnje u oblasti astronomskih istraživanja. ESO vodi tri jedinstvene posmatračke lokacije u Čileu: La Sija, Paranal i Šahnantor. Na Paranalu, ESO upravlja Veoma velikim teleskopom, najnaprednijim teleskopom na svetu u oblasti vidljive svetlosti, a rukovodi i teleskopima za pregled neba. VISTA radi u oblasti infracrvene svetlosti i najveći je teleskop za pregled neba na svetu, dok je VST najveći teleskop dizajniran da sprovodi pretraživanja neba isključivo u oblasti vidljive svetlosti. ESO je evropski partner na revolucionarnom projektu ALMA, najvećoj astronomskoj opservatoriji današnjice. ESO trenutno radi na projektovanju i izgradnji Evropskog izuzetno velikog teleskopa, koji će postati “najveće svetsko oko upereno ka nebu”.

Linkovi

Kontakt

Ivana Horvat
Astronomsko društvo Novi Sad
Petrovaradin, Srbija
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Karin Öberg
Harvard-Smithsonian Centre for Astrophysics
Cambridge MA, USA
Mob.: +1 617 496 9062
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Richard Hook
ESO, Public Information Officer
Garching bei München, Germany
Tel.: +49 89 3200 6655
Mob.: +49 151 1537 3591
Email:Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Connect with ESO on social media

Ovo je prevod ESO saopštenja za javnost eso1513.

 


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... Pre 59 minuta
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... 1 sat ranije
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. 1 sat ranije
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 12 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 17 sati ranije

Foto...