Sovjetske sonde koje su sletele na površinu Venere tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog veka, snimili su objekte koji imaju karekteristike “živih bića”. O tome javlja RIA Novosti pozivajući se na tekst Leonida Ksanfomalitija iz Instituta kosmičkih istraživanja (IKI) Ruske AN koji je objavljen u “Astronomskom vesniku”.

Prema Ksanfomalitiju, stručnjaci su se zainteresovali za zapise sovjetskih sondi tipa “Venera” posle prvih podataka o ekzoplanetama sa relativno malom masom, čak i onih veličine Marsa. Prve televizijske panorama površine Venere primljene su sa aparata “Venera-9” i “Venera-10” 1975. i “Venera-13” i “Venera-14” 1982.

Fotografije pogledajte ovde

U tekstu se kaže da su stručnjaci na tim panoramskim snimcima primetli objekte veličine od 0,1m do 0,5m koji su se tokom procesa snimanja izmenili. Isključena je mogućnost da je promena objekta bila posledica kvaliteta televizijske opreme izložene ogromnom pritisku od gotovo 100 atmosfera i temperaturama od preko 400 stepeni. Stručnjaci su među objektima koji su menjali formu posebno obratili pažnju na tri objekta oblika diska, “škorirpiona” i, kako se u tekstu kaže “crne krpice”.

Svi ovi "objekti" se "pojavljuju, menjaju i nestaju", kaže ruski naučnik, naglašavajući da oni na različitim fotografijama imaju druge pozicije i tragove pomeranja.

“Bez želje da polemišem u vezi nemogućnosti života u uslovima Venere, smelo ću pretpostaviti da morfološke kerakteristike dozvoljavaju da se pretpostavi da deo pronađenih objekata ima svojstva života”, piše Ksanfomaliti.

Stručnjaci kažu da će u sledećim radovima objaviti rezultate analiza ostalih videozapisa sa Venere.


Šta je potrebno za život i ko je uopšte tvorac 
(Život/Život)
Nije lako životu. Ima mnogo više mesta gde on ne može da postoji nego gde može. Zapravo u čitavom svemiru procenat dobrih mesta za život se sasvim neprimetno razlikuje od nule. Preko 99% ...


 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Dragane,....baš lepo!A Marino.....baš... Pre 37 minuta
  • Boris Saksida said More
    Ko bi sve to (barem malo!)... Pre 46 minuta
  • Boris Saksida said More
    R.I.P. Pre 50 minuta
  • Neđo said More
    Čovjek na Mjesecu do kraja ove decenije... 12 sati ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 17 sati ranije

Foto...