mistika
Mistika. U nekim društvenim sredinama, veruje se da od Meseca može da se poludi. u drugima je simbol reiinkarnacije.
Da li drveće oseća uticaj Meseca? U nekim delovima srednje Evrope, stabla su se sekla samo zimi i uz određene ceremonije. Vodilo se i računa da to uvek bude pre mladog Meseca, jer je tek tada drvo bilo „dobro“ za upotrebu.

Kao što ljudi već znaju, Mesec je jedini Zemljin prirodni satelit, samo četvrtinu njene veličine, koji se okreće oko naše rodne planete u hladnoj i beživotnoj usmljenosti, po orbiti koja se već eonima svake godine udaljava za par santimetara.

Ne bih ovom prilikom da govorim o samom Mesecu, već da upoznam naše čitaoce sa jednom knjigom koja je pred Novu godinu izašla u Americi. „Moon: A Brief History” je krcata činjenicama o Mesecu, poput ovih: kako je Mesec formiran pre četiri ipo milijarde godina, kada je jedno telo veličine Marsa udarilo u Zemlju i izbacilo u orbitu disk materijala koji se kasnije pretvorio u našeg orbitnog partnera; kako ona strana koju mi obično nazivamo „tamnom stranom Meseca“ i nije zapravo tamna; ili kako su ljudi tokom vekova otkrivali teleskop i druge instrumente za posmatranje Meseca, i šta su oni tada izjavljivali.

Ali knjiga, i veliki izbor fotografija i ilustracija iz klasičnih tekstova, naučne fantastike i drugih izvora, ne opisuje samo istoriju jednog nebeskog tela, već i inspirisaciju ljudske mašte za uzlete gonjene, kako je to Prust govorio, „drevnom nepromenjivošću letote Meseca, surovo i misteriozno spokojnog.“

Autor knjige, Bernard Brunner, rodom je iz Berlina, a njegova prethodna knjiga, „Bears” („Medvedi“), predstavljala je zanimljiv presek istorije ljudsko-medveđeg odnosa. Kao i u toj knjizi, i u najnovijoj pisca fascinira odnos ljudi i drugih subjekata. Tako, naprimer, možemo da naučimo da su nekada stari časovnici pokazivali ne samo vreme već i Mesečeve faze, jer je to pre pronalaska električne struje ljudima bio vrlo bitan podatak za putovanja noću. I da su oni koji nisu pratili uticaj Meseca na plimu i oseku mogli lako da upadnu u nevolju, poput Gaja Julija Cezara, čije je nepoznavanje engleskih plima dovelo do toga da su mu brodovi ostali na suvom prilikom rimske invazije na Britaniju 55. godine p.n.e.

Takođe možemo da saznamo da šamani sibirskog plemena Čukči veruju da izlaganjem svojih golih tela mesečini stiču magijske moći, a da su Acteci bili ubeđeni da pomračenje Meseca donosi sigurnu smrt.

U drugim kulturama Mesec, nesumljivo najpromenljivije nebesko telo za nas, smatra se simbolom prolaznosti i reinkarnacije. U nekim društvima se veruje da Mesec ima moć da natera ljude da izgube pamet – ludaci, padavičari i maloumnici, a mesečarenje se nekad nazivalo „lunatizmom“.

Danas se ima čvrst utisak da je svaka vera i kultura makar jednim okom gledala u Mesec, podešavajući Pashu (Jevreji), Uskrs (Hrišćani), Ramadan (Muslimani), Tet (Vijetnamci) i druge običaje prema pravilina lunarnog kalendara. Veruje se da je Buda doživeo prosvetljenje uz svetlost punog Meseca, a iako je sa pojavom Hrišćanstva verovanje u boginju Meseca polako bledelo, Brunner nam objašnjava da je bogorodica Marija ostala u svesti vernika povezana sa Mesecom.

Od XVII veka ljudi su intenzivnije počeli da zamišljaju putovanje na Mesec i susrete sa njegovim naseljenicima, koji su, kako primećuje Brunner, „retko kada zamišljani kao inferiorni, nasilni ili opasni.“ Možda je najpoznatije delo iz tog žanra Žil Vernov roman „Od Zemlje do Meseca“, objavljen u Parizu 1865. godine, koji je tačno predvideo ne samo da će Amerikanci prvi stupiti nogom na Mesec, već i da će, između ostalog, brod biti lansiran sa Floride, da će u povratku pasti u Tihi okean, i biti spašen od strane US mornarice. Nasin „Apollo“ program je „pomogao da Vern postane ponovo popularan“, piše Brunner.

Na žalost mnogih, danas je lunarno istraživanje stavljeno malo u drugi plan, iako je Indija poslala svemirsku sondu „Chandrayaan-1“ na Mesec 2008. godine. Letilica je nosila stihove iz Gig Veda, zbirke svetih verskih tekstova:

O Meseče!

Trebalo bi da te spoznamo putem našeg intelekta,

Dok nas ti vodiš pravim putem.“

moon-book 

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...