Astronautika: misije

Amerikanci lansirali špijunske satelite GSSAP 3 i 4 („Delta IV M+“)

19. avgusta 2016. u 04:52 UTC kompanija ULA („United Launch Alliance“) lansirala je raketu „Delta IV M+ (4,2)“ sa rampe SLC-37B vojne baze u Cape Canaveralu sa vojnim satelitima GSSAP 3 i GSSAP 4 (USA 270 i USA 271) u misiji AFSPC 6 (Air Force Space Command 6). Bilo je to 52. lansiranje u orbitu 2016, 24. rakete „Delta IV Medium“, 33. rakete porodice „Delta IV“ i 375. rakete „Delta“ (misija D-375). Bilo je to 105. uspešno lansiranje raketa „Delta“ od 1999. i prvo „Delte IV M+“ sa unapređenim motorima RS-68A.

ss1
Lansiranje misije AFSPC 6.

GSSAP 3 i 4

GSSAP 3 i 4 (Geosynchronous Space Situational Awareness Program) su geostacionarni satelili teški oko 700 kg proizvedeni u „Orbutal ATK“ za potrebe Ratnog vazduhoplovstva koristeći platformu „GeoStar 1“ („Aquila“). Detalji oko satelita su tajna, ali njihov zvanični zadatak je da vrše osmatranja sa geostacionarne orbite i identifikuju putanje neoperativnih satelita i drugog kosmičkog otpada radi prevencije od sudara sa aktivnim satelitima. Nezvanično, njihov zadatak je da špijuniraju neprijateljske (?) satelite – ili da razvijaju tehnologije i procedure u vezi s tim – ne obavezno u vidljivom spektru. maju dovoljno goriva maju dovoljno goriva za izvođenje manevara sa ukupnim delta-v od oko 1.000 m/s, omogućavajući im da tokom radnog veka vrše inspekciju različitih ciljeva.

ss2Mogući izgled satelita GSSAP.

Da bi postigli svoj cilj sateliti nisu baš locirani precizno na geostacionarnu orbitu (GEO), već se nalaze malo bliže ili malo dalje od nje da bi se popeli na nju kada bude potrebno. GSSAP 3 i 4 su drugi par satelita GSSAP. Prve dve jedinice ovog programa lansiranji su u julu 2014. (USA 253 i USA 254) tokom misije AFSPC 4 a u operativnu upotrebu ušli u septembru 2015. Jedan od ova dva satelita nedavno je iskorišćen za inspekciju udaljenog vojnog komunikacionog satelita MUOS 5, lansiranog 24. juna 2016. Taj satelit je ostao zaglavljen na geostacionarnoj transfernoj orbiti (GTO) usled problema sa pogonskim sistemom. Nije poznato koliko Pentagon planira da lansira GSSAP da bi kompletirao konstelaciju, ali zna se da je program do sada pojeo oko $700 miliona.

Video koji prikazuje gornji stepen rakete „Delta VI“ naspram zvezda, a dva bljeska prikazujku odvajanje dva satelita (verovatno). Konačno, na kraju se vidi ispuštanje viška goriva (víawww.satobs.org):


https://youtu.be/KEFxvadYKss

Program GSSAP predstavlja nastavak nekolicine projekata koje Pentagon koristi za nadzor objekata na GEO. Prvi program tog tipa bio je poznat kao tajanstveni Projekat Prowler, koji je tokom osamdesetih razvila zloglasna američka špijunska agencija NRO, a čiji satelit je novembra 1990. godine u orbitu postavio šatl „Atlantis[1]. Iako su se SAD jako trudile da sakriju njegovo postojanja, ubrzo je isplivala njegova prava priroda. 2006. vojna organizacija DARPA je lansirala satelite MiTEx radi inspekcije satelita na GEO, a poznato je da se 2009. uspešno približio američkom pokvarenom satelitu za rano upozoravanje DSP-23. Sateliti GSSAP koriste komunikacionu mrežu AFSCN (Air Force Satellite Control Network) čija baza je u Schrieveru (Kolorado).

ss3
Špijunski satelit klase DSP. Primarni senzor (dole levo) okrenut je ka Zemlji, a zvezdani tragač (cev sa desne strane) okrenuta je na gore. Satelit je korišćen za upozoravanje Izraela da Irak lansira sovjetske rakete „Skad“.

ss4
Poster najnovije misije.

Raketa „DELTA IV M+ (4,2)“

Ovo je dvostepena raketa sa nosivošću od 14.470 kg na LEO orbitu, i 5.490 kg na geostacionarnu transfernu orbitu (GTO). To je EELV raketa serije „Delta IV“ sa jednim CBC busterom (Common Buster Core) u prvom stepenu, sa drugim stepenom prečnika 5 metara, vrhom od 5 metara i pet bočnih bustera na čvrsto gorivo SRM (Solid Rocket Motor) GEM-60. Motori troše tečni kiseonik i vodonik. Najnovija raketa (Misija AFSPC 6) posedovala je poboljšane motore RS-68A pomoću kojih je nosivost povećana sa 6.160 kg na 6.390 kg.

ss5„Delta IV M+ (4,2)“.

ss6Verzije „Delte IV“.

ss7
Kriogeni motor RS-68 je mnogo jači od šatlovih i to su najjači motori tog tipa na svetu. Unapređeni RS-68A, koji je imao promociju 2012, za 6% je jači od osnovne verzije.

ss8
Drugi stepen „Delte IV“ se naziva DCSS (Delta Cryogenic Second Stage) je baziran na „Delti III“. Koriste motore RL10B-2 potiska 110 kN.

ss9
Servisni toranj rakete.

ss10
Sekvence sklapanja rakete i rampa SLC-37B.

ss11Faze lansiranja.

ss12

ss13

ss14


[1] Namera je bila da se prate sovjetski sateliti. bus satelita je bio HS-376, a pravila ga je kompanija „Hughes“. Satelit je bio težak oko 1.300 kg. Konstruisan je da manevriše na nekoliko metara od geosinhrone orbite.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 8 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...