Astronautika: misije

 

Kineski satelit “Kiekjao” (Queqiao) koji će biti korišćen za održavanje veze sa sondom “Čanjg’e-4” (Chang’e) koja treba da se spusti na suprotnu stranu Meseca, uspešno je postavljeno na planiranu halo orbitu.

k1

Nebeski most sa Mesecom – “Kiekjao”

Kina planira jedinstveni eksperiment – da krajem ove godine po prvi put u istoriji civilizacije, na suprotnu stranu Meseca spusti istraživačku sondu “Čanjg’e-4” sa malim lunohodom. Svi dosadašnji kosmički aparati koji su sleteli na Mesec, spuštani su na prednju stranu Meseca, koja se sve vreme vidi sa Zemlje. Nikada do sada tvorevina ljudskih ruku nije sletela na drugu stranu Meseca, koja sa naše planete nije vidljiva. Da bi sa sondom na suprotnoj strani Meseca mogla da se održava radio-televizijska veza, potrebno je da na određenoj orbitu oko Meseca postoji telekomunikacioni satelit koji će istovremeno, i stalno, u svom video-zumu imati i Zemlju i sondu na supotnoj strani Meseca. 

Ideja spuštanja na suprotnu stranu Meseca nije novijeg datuma. Američki astronaut-geolog Harison [mit, koji je decembra 1972. skupa sa Judžinom Sernanom kao poslednji Zemljanin bio na Mesecu, je predlagao da se oni spuste na suprotnu stranu Meseca, a da se na orbitu oko Meseca postavi satelit-transmiter koji bi održavao vezu između Kontrolnog centra u Hjustonu i astronauta na nevidljivoj strani Meseca. Ovaj predlog, međutim nikada nije zaživeo, a sva kako prethodna, tako i potonja spuštanja što automatskih aparata, što ljudi na Mesecu, su se odigrala na njegovoj vidljivoj strani. Sada Kinezi nameravaju da otvore novu stranicu u eri osvajanja Meseca.          

hk2

Arhitektura sistema “Čanjg’e-4” – satelit-relej (1), lender (2) i mali lunohod (3)

Telekomunikacioni satelit “Kiekjao”, koji je lansiran raketom-nosačem CZ-4C 21. maja sa kosmodroma Ksičang na jugozapadu Kine, dospeo ja 14. juna na halo-orbitu oko tačke Lagranža L2 sistema Zemlja-Mesec na 65000km od našeg najbližeg nebeskog suseda. Ovo je prvi telekomunikacioni satelit koji je dospeo na ovakvu orbitu, sa koje će služiti kao retranslator informacija između kontrolnog centra na Zemlji i sonde “Čanjg’e-4” koja će krajem ove godine sleteti na suprotnu stranu Meseca.

Koncept halo-orbite oko tačke L2 sistema Zemlja-Mesec razvijen je 1950-ih. Objekat koji se nalazi na ovakvoj orbiti može istovremeno da vidi Zemlju i suprotnu stranu Meseca. Ova oribita je idealna za kosmičke aparate koji treba da posluže za održavanje komunikacija sa sondama koje se nalaze na sa Zemlje nevidljivoj strani Meseca. Satelit može da ostane na halo-orbiti dugo vremena uz relativno malu potrošnju goriva, budući da gravitacije Zemlje i Meseca kombinovano balansiraju kretanje satelita.

k3

“Ukoliko bi se ova orbita nacrtala na nebeskoj sferi, ona bi posmatrana sa Zemlje izgledala kao mesečev halo, pa je zbog toga tako i nazvana”, kaže Žang Lihua, menadžer projekta prvog mesečevog telekomunikacionog satelita. On dodaje da je halo-orbita trodimenzionalna kriva i održavanje stabilnog položaja satelita na ovakvoj orbiti je veoma teško. “Ukoliko postoji i najmanji poremećaj”, kaže gospodin Žang, “kao naprimer od strane gravitacionih polja drugih planeta ili Sunca, satelit će napustiti orbitu”. 

A Guan Bin, koji je rukovodio projektovanjem kontrolnog sistema satelita, dodaje: “Kiekjao” je kao malo dete koje nestašno juri orbitom. Ukoliko naš tim napravi i najmanji propust u kontroli položaja, satelit će biti zauvek izgubljen. Ovo je novi tip orbite sa kojom mi nemamo nikakvog iskustva”. 

Period jedne orbite inače iznosi oko 14 dana i da bi primporedaja informacija između Kontrolnog centra na 455000km udaljenoj Zemlji i sonde na, od satelita 65000km udaljenom Mesecu mogla da bude obavljena, stručnjaci moraju sa velikom preciznošću da održavaju satelit u stabilnom položaju, u određenoj tački na nebu, pod specifičnim uglom i brzinom kretanja.     

Naziv prvog mesečevog relejnog satelita koji se može prevesti kao “Most kroz Mlečni put koji su napravile ptice”, se vezuje za jednu lepu kinesku legendu. Naime, kaže legenda, između jednog pastira i jedne tkalje, supružnika, postojala je tako velika ljubav koja je izazivala ljubomoru kod drugih ljudi. Zbog toga su ih oni razdvojili. Međutin, bogovi dirnuti njihovom vernošću, odlučiše da ih uzdignu na nebeski svod i pretvore u zvezde. Supružnici su mogli da vide jedno drugo jedanput u godini, sedmog dana, sedmog meseca po lunarnom kalendaru, a za njihov susret ptice su pravile ne nebesima dugačak most koji ih je povezivao. Simbolično, satelit “Kiekjao” će, baš kao u ovoj lepoj legend, preko nevidljvog nebeskog mosta, spajati mali kosmički aparat na suprotnoj strani Meseca sa Zemljom.   

k4

Mesečev studentski mikro-satelit “Luczjang-2”

“Kiekjao” nije jedini satelit koji je dospeo na orbitu iznad Meseca. Skupa sa njim, lansirana su dva i propratna mikro-satelita nazvani “Luczjang” (1 i 2), od kojih je drugi uspeo da uđe na orbitu oko Meseca (veza sa prvim mikro-satelitom je izgubljena posle njegovog odvajanja od matičnog satelita “Kiekjao”). “Luczjang-2” je dospeo na orbitu visine između 350km i 13700km oko Meseca i prvi je mesečev orbiter koga su projektovali studenti. Satelit ima masu od 47kg i nosi, između ostale opreme, kameru visoke rezolucije koju su projektovali stručnjaci Saudijske Arabije, tako da je, koliko mi je poznato, ovo prvi uređaj razvijen u jednoj arapskoj zemlji koji je dospeo na orbitu oko Meseca.      

k5

Snimak Zemlje i dela Meseca sa kineskog mikro-satelita

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Boris Saksida said More
    Baš lepo,pozdrav svima,Boris! 1 dan ranije
  • Dragan Tanaskoski said More
    Ne tražite egzaktan odgovor o starosti... 2 dana ranije
  • ato said More
    Mali ispravak: A 10% od brzine... 3 dana ranije
  • Siniša said More
    A mene zanima, kako s postojećom... 3 dana ranije
  • Duca said More
    Čovek bi pomislio da je to rešenje za... 4 dana ranije

Foto...