Astronautika: misije

2020. godine ćemo imati živu godinu na Marsu.Složenim i ambicioznim misijama Amerike ('Mars 2020'), ESA ('ExoMars 2020') i Kine ('Huoxing 1') moraćemo da dodamo i orbiter Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), koji će imati za cilj da iskoristi prednost lansiranja sledeće godine i postane prva arapska država koja će postaviti artefakt oko Crvene planete. Misija se naziva 'Al Amal'(الأمل), 'Nada' na arapskom, ili na engleskom 'Hope', ali i kao 'EMM' ('Emirates Mars Mission') i relativno je skromna u odnosu na ostale tri gorepomenute misije, ali je za UAE izazov prve vrste.

Al Amal1

'Al Amal' je najavljen još 2014. godine, ali mu u to vreme niko nije davao previše šanse. Kao što svi znamo, ako u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ima nečega, onda su to pare, ali se kosmički program ne kupuje preko noći i potrebno je razviti naučnu i industrijsku bazu mnogih strateških sektora. U svakom slučaju, seti se da Emirati poseduju flotu komunikacionih satelite i onih za posmatranje Zemlje, a uz to i vlastite špijunske satelite ('Falcon Eye'), koje mnoge zemlje već žele za sebe. Pored toga, Emirati su pokrenuli ambiciozni svemirski program koji prolazi kroz razvoj vlastitih raketa i letova sa posadom. Prošlog septembra, Hazza Al Mansouri je poletio na brodu 'Sojuz MS-15' i postao prvi emiratski kosmonaut (i treći arapski).

Al Amal2 Amblem misije.

 

Al Amal3

Al Amal4
Elementi i oprema emiratske sonde.

No, projekat 'Al Amal' ide i korak dalje, jer uključuje izgradnju kosmičke sonde koja će koristiti resurse Emirata (flotu satelita Emirata izgradile su kompanije trećih zemalja[1]), mada, istina, uz znatno međunarodnu pomoć pre svega i iznad svega Sjedinjenih Država. 'Al Amal' je razvio kosmički centar 'Mohammed Bin Rashid' – nazvan u čast predsednika vlade i vladara UAE – i Emiratska kosmička agencija. 'Amal' će morati da poleti u julu 2020. japanskom raketom 'HIIA-202', da bi na Mars stigao nakon 200 dana putovanja, baš na vreme da proslavi 50-godišnjicu osnivanja UAE. Nakon paljenja retro-motora radi ulaska u orbitu oko Crvene planete ostaće u visokoeliptičnoj orbiti dimenzija 1000×49.380 km, s periodom od 40 sati. Posle provere stanja instrumenata, sonda će ući u svoju naučnu orbitu, a to će biti 20.000×43.000 km i period 55 sati (2,25 Marsovih dana, ili solova).

Al Amal5
Delovi sonde.

Al Amal6
Sonda tokom razvoja.

Primarna faza misije trajaće jednu Marsovu godinu, iako će sonda biti spremna da potraje još jednu godinu (ukupno četiri zemaljske godine). Cilj 'Al Amala' je proučavanje Marsove atmosfere na globalnom nivou, stoga će njegova orbita biti toliko visoka. Sonda će proučavati globalne atmosferske tokom promene dana u noć, kao i sezonskih promena. Ostali ciljevi su proučavanje bega atmosfere u kosmos i proučavanje strukture i varijabilnosti atmosfere. U tu svrhu će biti ugrađena 3 naučna instrumenta: EXI kameru (ultraljubičasta i vidljiva kamera, koja će da radi u 6 spektralnih raspona i imaće senzor od 12 megapiksela), EMIRS infracrveni spektrometar (izgrađen na univerzitetu u Arizoni) i EMUS ultraljubičasti spektrograf. Kamera EXIS će imati rezoluciju od 2,2 do 4,6 km po pikselu. Orbita 'Al Amala' će omogućiti i poseu Dejmosu, manjem od dva marsova meseca, koji će nam omogućiti novi pogled na ovo još uvek misteriozno telo.

Al Amal7
Faze misije (Veća slika)

Al Amal8
Sondina orbita.

'Al Amal' će imati masu prilikom lansiranja od 1500 kg, sa korpusom širine 2,37 metara i visine 2,90 metara. Sadržavaće tri solarna panela koja će moći da proizvodi najmanje 600 W električne energije i veliku antenu promera 1,5 metar. Svemirsku navigaciju osiguraće američka kompanija 'KinetX Aerospace', a laboratorija LASP u Koloradu pomoći će u tumačenju brodske telemetrije. U zavisnosti od mogućih kašnjenja u lansiranju, sledeće godine Emirati će se takmičiti s Kinom koja će zemlja postati četvrta koja orbitira oko Marsa nakon SAD-a, Sovjetskog Saveza i Indije. Bez obzira na poredak, nadamo se da će sve misije sledeće godine uspešno postići svoj cilj.

Al Amal9
Sonda tokom radova.

Al Amal10
Simulacija prikazuje kako će sonda videti Crvenu planetu.

 

[1] Svoj prvi satelit, 'KhalifaSat', Emirati su napravili uz pomoć inženjera iz J. Koreje, a lansirali su ga (za pare) u orbitu Japanci.

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 5 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije

Foto...