Astronautika: misije

Znanstvenici s Sveučilišta Iowa smješteni u Fairbanksu na Aljasci krenuli su u lov na polarno svjetlo dvama NASAinim raketama tipa Black Brant IX (dvostupanjska) i Black Brant V (jednostupanjska).

 Kliknite na ilustraciju  
Simultano lansiranje dvaju raketa za istraživanje polarne svjetlosti s Aljaske
Polarna svjetlost snimljena iz Istre 30./31. oktobra 2003. (Astronomska udruga Vidulini - Marino Tumpić)
Iz Istre aurora je zadnji puta snimljena 21.01.2005. (Astronomska udruga Vidulini – Ana Galant i Neven Udovičić)
Već su tjednima čekali povoljne vremenske prilike i pojavu velike polarne svjetlosti kako bi uređajima i instrumentima smještenim u koristan prostor ovih raketa s lica mjesta istraživali što se to događa u atmosferi i u Zemljinom magnetskom polju prilikom pojave polarne svjetlosti. Izvršili su simultano lansiranje dvije rakete od kojih je dvostupanjska Black Brant IX za samo desetak minuta dospjela na visinu od 400 km a druga, jednostupanjska Black Brant V tijekom osam minuta leta na 150 km iznad Zemlje. Lansiranje je obavljeno s lokaliteta Poker Flat Istraživačke postaje nedaleko Fairbanksa na Aljasci. Ovo je prvi puta da su u istraživanje polarne svjetlosti istovremeno krenule dvije rakete opremljene uređajima za istraživanje koje će omogućiti pogled u "treću dimenziju" ove pojavnosti. Sveučilište u Iowi već godinama radi na projektu ACES (Auroral Current and Electrodynamics Structure) koji ima za cilj razumijevanje procesa koji se događaju prije, za vrijeme i nakon pojave polarne svjetlosti. Nakon prikupljanja podataka slijedi njihova obrada i računalna modeliranja.

Polarna svjetlost, poznata i kao aurora borealis na sjevernoj Zemljinoj polutci, odnosno kao aurora australis na južnoj Zemljinoj polutci, česta je pojava u polarnim predjelima planete. Znamo da ju uzrokuje povećana Sunčeva aktivnost te da je njezin monitoring i razumijevanje dio projekta kojeg nazivamo "svemirsko vrijeme" s nedovoljno proučenim implikacijama na biljni i životinjski svijet, čovjeka ali i tehnologiju suvremene civilizacije.

S naših krajeva polarno svjetlo moguće je vidjeti samo za vrijeme najsnažnije Sunčeve aktivnosti. Statistička vjerojatnost za njeno opažanje je 1-2 puta svakih desetak godina! Ipak tijekom 2003. godine iznimno velika aktivnost na našoj zvijezdi učinila je auroru vidljivu i s naših prostora! Članovi Astronomske udruge Vidulini snimili su ju u nekoliko navrata, a posljednji puta 21. januara 2005. godine. Kako je Sunce sada na neočekivanom produženom minimumu aktivnosti nema izgleda da ćemo treperave zavjese crveno-zelenkastog svjetlosnog zastora ugledati još barem nekoliko godina.

Polarna svjetlost rezultat je sraza snažnih Sunčevih zračenja i bljeskova te izbačaja koronarne materije koje nastaju kao rezultat velike Sunčeve aktivnosti u trenucima njihova «udara» u Zemljino geomagnetsko polje. Zemljin geomagnetski štit se tada «savija i grči» pod strahovitim pritiskom «uljeza» sa Sunca. Rezultat nenormalo visokih vrijednosti međusobnih interakcija zračenja i materija upravo je pojava prekrasnih igara svijetlosti raznih boja na noćnom nebu koje nazivamo – aurora borealis (polarna svjetlost)!

Zanimljivio je kako se «kroz» polarnu svijetlost vide zvijezde(!) što nije slučaj kod svjetlosnog zagađenja, pa to može biti jedan od orijentira za prepoznavanje aurore.


Dodaj komentar


 


leksikon 190


 

stranica posmatraci2019


 

CURRENT MOON


tvastronomija18