Posle kosmičkog leta koji je trajao 169 dana, 5 časova i 6 minuta, na Zemlju se vratila posada misije MKS-39/40, Aleksandar Skvarcov, Oleg Artemjev i Stiven Svonson. Oni su na orbiti visine oko 420km više od 2700 puta obleteli Zemlju. Za to vreme, prevalili su gotovo 210 miliona kilometara kroz kosmos.


Aparat za povratak kosmičkog broda “Sajuz TMA-12M” je sleteo 11. septembra 2014. u 06:23h (po moskovskom vremenu) u kazahstansku stepu, 148 km jugoistočno od Džezkazgana. Nešto više od tri časa ranije, kosmički brod je odvojen od MKS, posle čega je usledilo kočenje, odvajanje modula broda, ulazak aparata za povratak u atmosferu i bezbedno ateriranje.

mks-40-a
Na mestu spuštanja “Sajuza TMA-12M”

Na mestu sletanja, posadu je čekala ekipa od oko 200 stručnjaka “Roskosmosa” i NASA-e i pripadnika ruskih vojnih snaga specijalizovanih za prihvat kosmonauta. Deset helikoptera i tri aviona je učestovalo u operacijama obezbedjenja povratka.

mks-40-b
Artemjev snimljen kroz illuminator aparata za spuštanja odmah po ateriranju

mks-40-c
Jabuka i cveće posle 169 dana u kosmosu, Skvarcov u dobrom raspoloženju

Kada su uz pomoć prihvatne ekipe izašli iz tesne kabine, vidno iscrpljene posle napornog spuštanja kroz atmosferu, kosmonaute su poslužli jabukama i lubenicom. Usledio je kraći medicinski pregled, posle čega je posada helikopterom prebačena na aerodrom grada Karanganda. Tamo je Svonson odmah prešao u avion NASA-e koji će ga direktnim letom preko Irske odvesti u Hjuston. Za to vreme, Skvarcov i Artemjev su ostali na aerodromu na ceremoniji doborodošlice koju kazahstanska strana tradicionalno organizuje za kosmičke posade koje su se vratile iz kosmosa.

mks-40-d

Tokom ove ceremonije, kosmonaute poslužuju čajem i lokalnim specijalitetima, dodeljuju im tradicionalne kazahstanske kostime i poklone u znak sećanja na njihove prve trenutke po povratku iz kosmosa. Takodje i kosmonauti predaju poklone – najčešće male suvenire i zastavice sa njihovim potpisima. Zanimljivost ovog cermonijala je bio da je medju članovima posade Oleg Artamjev, koji je završio školu u Bajkonuru, tako da su njega, kao “sunarodnika” lokalni predstavnici Karagadne i Kazahstana posebno toplo pozdravili.

To je ujedno i prilika za prve kraće intervjue. Kako je u ranijim ceremonijama uvek učestvovala kompletna posada, novinari su se interesovali zbog čega Svonson nije sa ruskim delom ekipe. Umirio ih je komandant posade Skvarcov rekavši: “To je sastavni deo našeg života i rada.8 On je naš prijatelj, kolega, mi se sa velikim uvažavanjem odnosima prema njemu. Zbot toga, ne treba tražiti ikakve razloge, on se oseća dobro”. Poklone za američkog astronauta je preuzeo jedan od službenika NASA-e.

Posle toga, kosmonauti su avionom “Roskosmosa” odleteli u Zvezdani grad gde će proći kroz detaljna medicinska ispitivanja. Otprilike mesec dana kasnije, kosmonauti će nastaviti rehabilitaciju u Češkoj, u jednom turističkom centru. Govori se da će u naskorije vreme ova faze prilagodjavanja na silu zemljine teže ruskih kosmonauta biti preusmerena na Krim.

Tako je završena još jedna veoma zanimljiva kosmička ekspedicija. Po čemu će ona biti upamćena? Tokom misije, posada je učestovavala u mnogobrojnim naučnim istraživanjima, snimala površinu Zemlje, analizirala dugotrajan uticaj bestežinskog stanja na strukturu kostiju i mišića. Ovi medicinski eksperimenti su uvertira za predstojeći poseban dogadjaj na Kosmičkoj stanici, jednogodšnji let dvočlane posade planiran da krene marta 2015. U okviru ruskog programa obavljeno je preko 50 naučnih eksperimenata, dok je američki program obuhvatio 130 eksperimenta.  

Za vreme ove ekspedicije redovno su prema Kosmičkoj stanici saobraćali automatski teretni brodovi. U aprilu i julu sa MKS su spojena dva ruska teretna broda “Progres M”. Takodje u aprilu, sa stanicom je spojen brod Dragon kompanije SpaceX. Bio je to treći of dvanaest letova privatnog teretnog broda ove kompanije. U julu tamo je došao i teretni brod Cygnus kompanije OSC. To je takodje bila treća teretna komercijalna misija ovog privatnog broda. Najmanje osam letova Cygnusa za snadbevanja američkog dela MKS je planirano. Konačno, u avgustu sa stanicom je spojen poslednji evropski teretni brod ATV-5 Georges Lemaitre, koji nosi ime velikog belgijskog astrofizičara – oca teorije velikog praska.      

Gust saobraćaj oko MKS i veliki broj eksperimenata nisu jedine karakteristike misije MKS-39/40. Bilo je živo i izvan stanice. Kosmonauti Skvarcov i Artemjev su dva puta izlazila u otvoreni kosmos, i tamo nakupili 12 časova i 34 minuta. Izvan MKS oni su obavili radove na pripremama ruskog segmenta stanice za buduće misije, uključujući instalaciju opreme za satelitske telekomunikacije i naučne opreme sa bio-tehnolokim materijalima. Astronaut Svonson je jedanput izlazio u otvoreni kosmos (sa astronautom Mastrakiom iz prethodne misije), radi zamene jednog spoljašnjeg kompjutera. U istoriji vanbrodskih aktivnosti MKS, kojih je bilo oko 170 do sada, ovo je bio najkraći boravak astronauta izvan stanice (manje od dva časa), zbog bojazni da američki skafandri za radove u otvorenom kosmosu imaju zajednički defekt u sistemu za hladjenje.

Sa dve misije iza sebe, Skvarcov je nakupio 345 dana u kosmous, Artemjev kome je ovo bio prvi kosmički let ima nalet od 169 dana, dok je Svonson tokom tri misije nakupio 196 dana u orbiti.  

Na MKS misiju nastavljaju članovi posade MKS-41 – komandant stanice Maksim Surajev (“Roskosmos”) i inženjeri misije Rid Vajzman (Reid Wiseman – NASA) i Nemac Alekander Gerst (Alexander Gerst, ESA). Za dve nedelje, 25. septembra pridrušiće im se nova ekspedicija MKS-42 u kojoj je po prvi put posle 20 godina jedna Ruskinja – Jelena Serova. Ona će skupa sa kolegom iz “Roskosmosa” Aleksandrom Samokutjajevim i Amerikancem Berijem Vilmorom (Barry Wilmore) stići na stanicu kosmičkim brodom “Sajuz TMA-14M”. Ova posada uskoro dolazi na Bajkonur, gde se uveliko odvijaju pripreme za početak nove kosmičke ekspedicije.

Medjunarodna kosmička stanica nastavlja svoju unikatnu misiju.  

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 2 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije
  • Baki said More
    21.03.2024. - "Razlog je identificiran,... 6 dana ranije

Foto...