Šta kažeš na ideju da se u kola ugradi mali skener mozga koji bi automatski blokurao komande u slučaju krađe vozila ili pokušaja vožnje u drogiranom ili pijanom stanju?

komande

E ljudi moji, ’oće ovi sa Zapada da nam uskrate svako moguće zadovoljstvo! Uništiše prirodu, uništiše nam sport, pa muziku, pa žene, decu, ... Pogledaj gore na šta bi trebala da nam liče kola u budućnosti! Pa još hoće i da se dobrovoljno brain–skeniraš pre vožnje.

Inženjeri iz Japana (a odakle bi drugo?) razvili su uvek aktivni biometrički security sistem za automobile. Verovatno su čuli da je ove godine u saobraćaju u Srbiji poginulo preko 900 ljudi[1], pa su napravili sistem koji u slučaju da ne „voziš normalno“, bilo zato što je auto ukraden, što voziš nenaspavan, ili intoksiniran (čitaj srpski: janpi!, tj. naliven), jednostavno će isključiti motor. Taj sistem koristi EEG – skener moždanih talasa – koji će neprestano pratiti i utvrđivati tvoju sposobnost da upravljaš vozilom.

U skoro svim nama poznatim slučajevima, security sistemi se baziraju na jednokratnom metodu identifikacije: kada se jednom uloguješ, ulogovan si sve dok se ne odjaviš. To dolazi do punog izražaja ako npr. koristiš keycard za ulazak u određene zone, ali u mnogim drugim slučajevima znači otvaranje velikih rupa u zaštiti. Naprimer, ako se jednom uloguješ u svoj službeni PS i odeš negde, bilo ko može da sedne na tvoje mesto i pristupi tvojim podacima. Isto tako, bilo bi idealno da bilo šta što se neprestano koristi – kao što su npr. automobil ili mašina – imaju konstantnu identifikaciju, u slučaju da se korisnik udalji, bude napadnut od otmičara ili dobije srčani udar.

 

grafik
Primer EEG očitavanja za vreme dok vozač upravlja autom.

Problem je u tome što je konstantna identifikacija dosadna. Ne možeš od nekog da tražiš password svakih 30 sekundi. Ono što ti je stvarno potrebno to je neki način da ti neko transparentno dokazuje da je on on, bez nekog unosa podataka ... recimo putem elektroencegalograma (EEG). EEG se dobija preko mreže elektroda koje se pričvršćuju za vašu glavu i beleže moždane talase. Slično otiscima prstiju ili mrežnjači oka, tvoji moždani talasi formiraju jedinstven zapis koji može da posluži za tvoju identifikaciju. Danas već postoje ozbiljni radovi na ovu temu, tako da su studenti sa Berklija uspeli da iskoriste EEG da bi se ulogovalu na računar – usredsređeno misleći na određeni password[2] – a sada su Isao Nakaniši i drugovi sa Totori univerziteta uradili nešto slično sa identifikacijom šofera automobila.

Sistem radi tako što se putem EEG mere vozačeve alfa i beta moždani talasi. Vozač je u stanju da „utrenira“ sistem tako što će upražnjavati „normalnu“ vožnju, tako da će ovaj prepoznati kako tvoji moždani talasi izgledaju dok voziš normalno, a ne pod uticajem alkohola (ili sna). Ako bi bio iznenada izbačen iz auta od strane pljačkaša, ili ako bi lopov pokušao da ti ukrade kola, EEG bi prepoznao da to nisi ti – i motor bi stao, tj. odbijao da se ponovo upali. Istraživači naglašavaju da je će sistem biti u stanju da detektuje kada si samo preumoran da bi vozio.

glavaProblem je, naravno, što su EEG uređaju najčešće preglomazni. Postoje jednostavni modeli, kao što je Emotiv brain-computer interface (na slici levo), ali ovde govorimo o nečem što verovatno neće morati da se stavlja na glavu u toku vožnje. Najverovatnije će se koristiti specijalna mreža elektroda koje će stvarati polje u čitavoj kabini na mestu vozača. Za sada nema reči o tome kada će se ovaj proizvod komercijalizovati.

U budućnosti, možda će u glavu svakog od nas biti ugrađen mali implant koji će konstantno vršiti EEG i wireless slati podatke do auta, računara, smartfona, ili bilo kog drugog uređaja koji će zahtevati konstantnu identifikaciju. Biće jako zgodno ako će se svaka mašina ili uređaj automatski otključavati kada im priđemo, a zaključavati kada se udaljimo. Mnogo zgodnije nego da prevlačimo prst preko home buttona našeg smartfona svaki put ...



1. U Japanu u 2012. 4.411, što je ništa naspram rekordnih 11.227 žrtava 1990. godine. I oni to loše rade naspram vozača u SAD, jer tamošnja odgovarajuća cifra iznosi 25.580.

2. Ili je bolje reći passthought? Studenti su iskoristili EEG koji košta u radnji $100 sa samo jednom elektrodom koja je preko Bluetootha spojena sa PC, i dobili sistem koji greši samo u 1% slučajeva

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 7 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 4 dana ranije

Foto...