U knjizi "Vizije" (Visions) poznati teoretičar fizike Mičio Kaku govori o tome kako će kvantna mehanika, biogenetika i veštačka intelegencija dramatično promeniti život ljudi u XXI veku. Na kraju knjige, Kaku ide mnogo dalje u budućnost i dočarava kraj Vasione.mk1

Autor bestselera "Vizije" i "Fizika nemogućeg - Mičio Kaku

 Multiverzum  

Da bi se razumelo kakav će biti kraj Vasione, potrebno je shvatiti kako je ona započela. Na početku je bilo Ništa. Nije bilo prostora. Nije bilo vremena. Ni materije, ni energije. Međutim, postojao je princip kvantuma, koji kaže da mora postojati neka promena, neko dešavanje, tako da čak i Ništa postane nestabilno i sićušne čestice Nečega počinju da se formiraju.

Poređenja radi, zamislite vodu koja ključa, što je u osnovi čisti kvantno mehanički efekat. Mehurovi koji, kao da dolaze iz ničega, odjedanput naglo počinju da se šire i pune vodom. Slično ovoj slici, Ništa je počelo da ključa. Sićušni mehurovi su počeli da se formiraju i brzo šire. Kako je svaki mehur predstavljao jedan univerzum, koristićemo izraz "multiverzum" da dočaramo beskonačnost formiranja Vasiona. Prema ovoj slici, naša Vasiona je jedan od tih mehurova a njegovo širenje se naziva Veliki prasak (Big Bang).

BigTime

Na prvi pogled, stvaranje mehurova Nečega u okeanu Ništa remeti princip očuvanje materije i energije. Međutim, to je iluzija, zbog toga što je sadržina materija-energija  univerzuma pozitivna, dok je gravitaciona energija negativna. Kako je suma ova dva elementa jednaka nuli, nije trebalo neto energije da se iz Ništa stvori Vasiona!

Različiti fizičari daju svoja objašnjenja ovog zaokreta.

multiverse2

Kosmolog Stiven Hoking (Stephen Hawkins) smatra da je naša Vasiona najverovatnije deo svih tih beskonačnih univerzuma. Po njemu, mi ko-postojimo u beskonačnom moru ostalih mehurova (koje on zove "bebama Vasione"), međutim naša Vasiona je specijalna. Ona je najstabilnija, i njena šansa da postoji i opstane je najveća. On misli da su sve ove "bebe Vasione" međusobno povezane beskonačnom mrežom tananih  "crvotočina" (wormholes - "rupe od crva", izraz koji kosmolozi koriste da objasne veze između crnih i belih rupa koje povezuju dva vasione). Zahvaljujući njima, Houking kaže da je naša Vasiona tako stabilna. Te "crvotočine" su veoma male, tako da ne trebamo da brinemo ukoliko upadnemo u neku od njih i dospemo u drugu Vasionu.

Wormhole

Stiven Vajnberg (Steven Weinberg) pronalazi da je ideja multiverzuma veoma privlačna: "Mislim da je to veoma atraktivna slika, a sasvim sigurno vredna ozbiljnog razmišljanja. Njena važna posledica je da - nije bilo početka; da je bilo sve više velikih praskova, tako da se multiverzumi nastavljaju zauvek. Multiverzum je sve vreme sa nama, i nalazim da je veoma zadovoljavajuća slika".

Zanimljivo, teorija multiverzuma po svemu sudeći sjedinjuje Jevrejsko-Hišćansku shvatanje nastanka opisanog u Bibliji, koja počinje sa definitivnim početkom, i budističke teorije o Nirvani koja počinje sa bezvremenom Vasionom. U ovoj slici, mi imamo Početak koji se sve vreme odvija u Nirvani.

history.bigbang

Vajnberg, međutim smatra da su mnogi od ovih paralelnih svetova mrtvi, što znači da proton tamo nije stabilan, tako da tamo nema stabilne materije. Iako svaki mehur možda predstavlja održivu Vasionu, većina njih nije interesantno, i predstavlja more elektrona i neutrona bez ikakve stabilne materijalne forme.

Jedna od prednosti ovakve predstave vasione/a je da ona pruža rešenje za jedno od najčudnijih eksperimentalnih aspekata naše Vasione. Na primer, poznato je da fizička konstanta vasione leži u jednom veoma uzanom dijapazonu. Ukoliko se ove konstante (kao što su mase i parovi različitih subatomskih čestica) promene, i to veoma malo, dolazi do haosa u kome život ne bi bio moguć. Protoni bi se raspali, nukleusi destabilizovali, DNK ne bi mogao da se formira i život na Zemlji koji se oslanja na ugljenik se nikada ne bi stvorio.

Ovo nije beznačajna konstatacija. Do sada, ispostavilo se da se svaka značajnija fizička konstanta koja je razmatrana nalazi u tako uzanom pojasu koji je kompatibilan sa životom. To se naziva principom antropičnosti, koji kaže da su fizičke konstante Vasione takve da omogućavaju nastanak i opstanak života. Pojedini naučnici smatraju da je to samo slučajnost, što je međutim teško prihvatiti. Drugi naučnici misle da ova teorija govori o postojanju kosmičkog Predskazanja koje je odabralo ovaj univerzum da sadrži takve fizičke konstante zahvaljujući kojima su život i svest stvoreni.

14134226267 6c0aa60d79 b

Međutim, teorija multiverzuma pruža i jedno novo tumačenje.

Ukoliko postoji beskonačan broj univerzuma, onda su fizičke konstane u drugim vasionama - različite. Kao što Vajnberg navodi, te vasione su najverovatnije mrtva mora elektrona i neutrona, ali mora da postoje i vasione u kojima postoje fundamentalne fizičke konstante koje mogu da omoguće formiranje stabilnog DNK koda. Naša Vasione, ispostavilo se, jedan je od takvih univerzuma, što objašnjava zašto mi uvek stavljamo materiju na prvo mesto! Drugim rečima rečeno, ideja multiverzuma jednostavno objašnjava zbog čega princip antropičnosti mora da postoji.                   

Drugi deo: Sudbina Vasione

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 8 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 3 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 4 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije

Foto...