Postoji problem sa definisanjem nebeskih tela jer su granične razlike između njih maglovite i ne sasvim jasne te se dešavaju zabune, a ponekad i prekvalifikacije. Evo nešto o kamenju koje viđamo na nebu (ponekad i na Zemlji).

kamenje

Asteroidi

Uopšteno rečeno asteroidi su velike stene koje obilaze Sunce u pojasu između Marsa i Jupitera. Taj pojas zovemo glavni asteroidni pojas, ali asteroida ima i na drugim mestima Sunčevog sistema, pa i u blizini putanje Zemlje oko Sunca. Asteroidi ponekad padnu na Zemlju i tada nastaju veliki problemi za živi svet na planeti – nekad lokalnog, a nekad i globalnog karaktera, zavisno od mase i brzine udara asteroida. U davnoj prošlosti takvi udari su bili uobičajena pojava, ali je to bilo korisno za nastanak i razvoj života na Zemlji jer su ti asteroidi bili natopljeni vodom i naši okeani i mora uglavnom potiču od njih.

Komete

Komete liče na asteroide, ali imaju mnogo veše leda, prašine, metana, amonijaka i drugih jedinjenja koja lepo razvijaju maglu, oko tela kometa, a koju (tu maglu) zovemo koma. Takođe, kada kometa priđe bliže Suncu onda se ti gasovi i prašina često razveju u duuuugi rep, pod uticajem sunčevog zračenja. Komete vode poreklo iz dva različita pojasa. Dugoperiodične komete, a to su one koje jednom obiđu Sunce za više od 200 godina pa ih, prema tome, u tom periodu i možemo videti na našem nebu, dakle te komete dolaze iz Ortovog oblaka. Ortov oblak je najudaljenije područje Sunčevog sistema i nalazi se na oko 100 000 astronomskih jedinica (AJ = 150 miliona km). Kratkoperiodične komete (jasno, to su one koje Sunce obiđu za manje od 200 godina), dolaze iz Kajperovog pojasa koji se nalazi iza Neptuna, na udaljenosti od 30 do 50 AJ od Sunca. Ranije se smatralo da voda na Zemlji potiče od kometa. Sada preovlađuje mišljenje da su glavni vodosnabdevači naše planete asteroidi, ali su komete svakako doprinele da naši okeani budu bar malo dublji.

Meteo...

Prava zavrzlama dolazi oko naziva sitnijeg kamenja i jedne svetlosne pojave. Sve to se zove skoro isto pa se čovek lako zabuni. Komadić međuplanetarne materije zove se meteoroid. Ovo „komadić“ odnosi se na veličinu od nekoliko milimetara, što je i najčešći slučaj, pa sve do jednog kilometra. Kada mali meteoroid uleti u atmosferu onda se zapali i sasvim ispari te i ne stigne do tla. Taj svetlosni efekat koji se noću često vidi kao vrlo dug trag u narodu se zove „zvezda padalica“, ali astronomi radije koriste drugi izraz: meteor. Dakle, meteor je svetlosni trag, a ne samo telo.

Ukoliko meteoroid preživi pad kroz atmosferu te dospe do tla onda ga zovemo meteorit. Meteoriti su često sasvim sitni i teže svega delić grama, ali ponekad se desi da budu i mnogo veći kada je njihova težina do sto, pa i više kilograma. Naravno, i posledice koje metoeorit izaziva srazmerne su toj težini.