Ssistem
Ilusgtracija iz http://www.solarsystemscope.com/old/

Do teleskopa

Stari narodi su imali mutnu i sasvim iskrivljenu predstavu o nebeskom prostranstvu i telima u njemu. Bio je to skup religioznih verovanja pomešan sa nešto činjenica do kojih se došlo posmatranjem. Haldejci su znali za neke Mesečeve revolucije i umeli su da predvide pomračenje Sunca. Kao odlični osmatrači zapazili su među zvezdama stajačicama pet njih koje su se kretale. Kasnije će Grci ove zvezde nazvati lutajućim zvezdama, tj. planetama.

 Grci su prvi koji su pokušali da otkriju suštinu stvari na naučnoj osnovi. Anaksagora je smatrao da na Mesecu kao i na Zemlji postoje planine i doline. Aristotel je izneo niz čvrstih dokaza da je Zemlja u centu svemira i da se nebeska tela oko nje obrću (egocentrični model svemira). Njegova logika je međutim počivala na netačnim činjenicama, pa je i rezultat bio pogrešan. Aristarh je opet utvrdio da je Sunce veće od Zemlje i iz toga zaključio da se Zemlja kreće oko Sunca. Ipak u starom veku vladao je Ptolomejov egocentrični sistem sveta.

Sve do XVII veka univerzum se sastojao od zvezda, Sunca, Meseca i pet planeta. To su bili Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Zajedno sa Zemljom bilo je, znači, osam poznatih tela, ne računajući zvezde. Za stare narode ceo univerzum su činile zvezde i osam tela:

Zemlja
Sunce
Mesec
Merkur
Venera
Mars
Jupiter
Satun
 

ptolomejevsvetPtolomejev sistem sveta

Po Ptolomeju (127-145) Zemlja je u centru svemira a oko nje se kreću Sunce, Mesec i pet tada poznatih planeta i to ovim redom: Mesec, Merkur, Venera, Sunce, Mars, Jupiter, Saturn. Pošto takav sistem nije odgovarao osmatračkim činjenicama sistem je dopunjen epiciklima, malim kružnicama čiji centar se kreće po diferentu, a diferent je zapravo putanja oko Zemlje. Ptolomej je uveo oko 80 epicikla.

Teleskopska era

XVII vek

U razvoju ljudske misli sedamnaesti vek je bio prelomni. U tom veku ljudi su počeli drugačije da misle. Okončavalo se doba velikih geografskih otkrića, u umetnosti, u nauci i filozofiji zavladali su neki novi pogledi na svet. Astronomija je tom novom trendu dala svoj veliki doprinos. Na samom početku veka Galileo Galilej (1564-1642) je počeo da koristi durbin za osmatranja. Otkrio je na Mesecu brda i doline što je protivrečilo učenju crkvene nauke da su sva nebeska tela savršeno glatke kugle. Šta više oko Jupitera je uočio četiri meseca [Jupiterovi sateliti] što je značilo da Zemlja nije u povlašćenome položaju, da nije centar oko koga se sve u vasioni okreće itd. Sa Keplerom i njegovim zakonima kretanja planeta dokazana je ispravnost Kopernikovog helicentricnog sistema. Tako je počelo doba moderne astronomije.

U tom 17. veku broj poznatih tela Sunčevog sistema povećao se za devet. I sva otkrivena bila su sateliti (prva četiri pripadaju Jupiteru, a ostali Saturnu). Broj poznatih tela se udvosturčio i sada je iznosio 17:

Callisto 1610. Galileo
Europa 1610. Galileo
Ganymede 1610. Galileo
Io 1610. Galileo
Titan 1655. Huygens
Iapetus 1671. Cassini
Rhea 1672. Cassini
Dione 1684. Cassini
Tethys 1684. Cassini

Ukupno u 17. veku bilo je poznato 17 tela.

kopernikovsvet52Kopernikov sistem sveta

Zemlja se za jedan dan obrne oko svoje ose i za godinu dana obiđe oko Sunca. Planete takođe kruže oko Sunca. Ovakvim učenjem Nikola Kopernik (1473-1543) je porekao do tada važeći Ptolomejev geocentrični sistem i ugrozio mnoge do tada važeće teorije o svemiru. Njegov sistem je, između ostalog, omogućio da se objasne Marsove, Jupiterove i Saturnove prividno retrogradno kretanje, te činjenicu da se Merkur i Venera nikada ne udaljavaju puno od Sunca. 

XVIII vek

U ovom veku teleskopi su se usavršavali. Bili su sve moćniji i davali su sve bolju sliku. Ipak na nebu je otkriveno samo pet novih tela: jedna planeta i četiri njena satelita. Sva otkrića pripadaju Villjemu Herselu:

Uranus 1781. Herschel
Oberon 1787. Herschel
Titania 1787. Herschel
Enceladus 1789. Herschel
Mimas 1789. Herschel

U 18. veku bilo je poznato ukupno 22 tela (komete nisu u ovom računu uzete u obzir)

XIX vek

Naoružani sve boljim teleskopima i sve većim znanjem u 19. veku astronomi otkrivaju sve više nebeskih tela. U tom veku je otkriven prvi asteroid na mestu na kome se tragalo za novom planetom. Do kraja veka pronađeno je ukupno 464 asteroida. Od velikih tela otkrivena je jedna planeta i osam satelita:

Neptune 1846. Le Verrier
Triton 1846. Lassell
Hyperion 1848. Bond
Ariel 1851. Lassell
Umbriel 1851. Lassell
Phobos 1877. Hall
Deimos 1877. Hall
Amalthea 1892. Barnard
Phoebe 1898. Pickering

Sunčev sistem je (ne računajući komete i asteroide) brojao 31 telo.

XX vek i početak astronautike

Ovo je čudesan vek. U njemu su se vodila dva najveća rata u istoriji planete (i u ostalom celog Sunčevog sistema), izginulo je desetine miliona ljudi, a razoreno i uništeno pola sveta. Ipak, u tom veku počinje fantastičan razvoj nauke. Postavljene su teorije relativnosti, otkrivene su crne rupe. (Koji vek ranije zbog mnogo manjih stvari išlo se na lomaču:). Izgrađeni su najmoćniji teleskopi koji su mogli da vide skoro do samog kraja svemira. I Sunčev sistem je počeo sistematski da se istražuje. Velika geografska otkrića sa Zemlje prenela su se u Sunčev sistem. Male svemirske sonde poslate su u sve delove sistema da snime i pokupe podatke o planetama, satelitima i svemu što na svom putu zateknu.

U 20-tom veku otkriveno je preko 40 novih velikih tela i više hiljada kometa i asteroida:

Himalia 1904. Perrine
Elara 1905. Perrine
Pasiphae 1908. Melotte
Sinope 1914. Nicholson
Pluto 1930. Tombaugh
Carme 1938. Nicholson
Lysithea 1938. Nicholson
Miranda 1948. Kuiper
Nereid 1949. Kuiper
Ananke 1951. Nicholson
Janus 1966. Dollfus
Leda 1974. Kowal
Charon 1978. Christy
Adrastea 1979. Jewitt
Metis 1979. Synnott
Thebe 1979. Synnott
Epimetheus 1980. Walker
Atlas 1980. Terrile
Calypso 1980. Pascu et. al.
Helene 1980. Laques et. al.
Pandora 1980. Collins et. al.
Prometheus 1980. Collins et. al.
Telesto 1980. Reitsema et. al.
Puck 1985. Voyager 2
Belinda 1986. Voyager 2
Bianca 1986. Voyager 2
Cordelia 1986. Voyager 2
Cressida 1986. Voyager 2
Desdemona 1986. Voyager 2
Juliet 1986. Voyager 2
Ophelia 1986. Voyager 2
Portia 1986. Voyager 2
Rosalind 1986. Voyager 2
Despina 1989. Voyager 2
Galatea 1989. Voyager 2
Larissa 1989. Voyager 2
Naiad 1989. Voyager 2
Proteus 1989. Voyager 2
Thalassa 1989. Voyager 2
Pan 1990. Showalter
Caliban 1997. Gladman et al
Sycorax 1997. Nicholson et al
1986 U 10 1999. Karkoschka et al
Prospero 1999. Holman et al
Setebos 1999. Kavelaars et al
Stephano 1999. Gladman et al

* Tabele su preuzete sa: http://nineplanets.org/history.html


Sistemi sveta – kratak pregled


 


Komentari

  • kizza said More
    Da,u pravu ste. Veoma malo znamo i više... 3 dana ranije
  • Aleksandar Zorkić said More
    AI će pomoći, ali čovek će otkriti. 4 dana ranije
  • Miki said More
    Divan tekst A.M. hvala, pitanje ??? FDa... 4 dana ranije
  • giga said More
    :-)))) Odlicno, dobro jutro AM,... 4 dana ranije
  • Mina l said More
    hvala, edikativno i informativno 6 dana ranije

Foto...