I eto, prošlo je tih deset dana, prekrasnih deset dana astronomije kojom smo se bavili u Daruvaru. Bilo je nezaboravno i prekrasno, naučili smo puno toga, družili se s dragim kolegama daruvarskim astronomima, sa znanstvenicima, predavačima i na kraju s Daruvarčanima koji se nisu umorili svaki dan dolaziti i slušati predavanja koja su ponekada bila malo teška za razumjeti, no izdržali su ih zajedno s nama. Upoznali smo puno ljudi, ponovo vidjeli stare prijatelje i stvorili nove. Kako je Antun Boroš ove godine bio pomalo "van stroja" zbog zdravstvenih razloga, lavovski dio posla su odradili ostali članovi Astronomskog društva Kumova slama, posebno bih istaknuo dvoje ljudi s kojima sam svakodnevno surađivao, to su Dunja Županić i Josip Mesaroš koji su svima nama bili na raspolaganju cijelo vrijeme, koji su rješavali probleme u hodu, pronalazili diskretno rješenja za iznenadne situacije koje su se događale, a da to ostali sudionici nisu ni primjećivali. Naravno, osim njih tu su bili i ostali članovi Društva koji su cijelo vrijeme bili "tu negdje", spremni da uskoče u slučaju potrebe. Ja im se divim, posebice Dunji i Josipu, bio sam već pomalo umoran od svega, no njih dvoje su uvijek bili nasmijani i raspoloženi, kao da su tu prvi dan, kao da su spavali po dvanaest sati dnevno, činili su se lepršavi i odmoreni i svima nama podizali raspoloženje. Vladali su cijelom situacijom suvereno i dinamično. Respect!
Promatranje Sunca
Daruvarski su astronomi po mnogo čemu posebni. Organiziraju ne jedan, ne dva, organiziraju punih deset dana astronomije. Golemi kolač su zagrizli i svaki puta su ga pogrickali do kraja. Već drugu godinu za redom, a tek što je manifestacija završila, oni već planiraju novih deset dana iduće godine opet. Ne pamtim da je netko organizirao nešto slično. Obično to bude dan ili dva, a za vikend i tri dana, no ne deset. A, koliko je to naporno vidio sam osobno, i čudim im se otkuda izvlače tu energiju koja je potrebna za takvo nešto. Zbilja su posebni. Osim provjerenih predavača poput Korada Korlevića i akademika Vladimira Paara, ove je godine bilo nekoliko novih. Marko Šimac i Vedran Vrhovac su starosjedioci na Zvjezdarnici, njihove tekstove ste već čitali, a s njima se družili na našem AstroForumu, ako niste, požurite, tu su. Simpatičnog profesora Josipa Previća znaju vjerojatno svi u Daruvaru, no ja sam ga prvi puta imao prilike slušati na njegovom predavanju u knjižnici. Izuzetno lijepo predavanje iz kojega sam naučio ponešto i prisjetio se onoga što mi je pomalo "ishlapjelo" jer je prošlo dosta vremena otkako sam napustio školske klupe.
Poleti do okulara
U petak, kako je dr. Dušan Mrđa bio spriječen doći u Daruvar, dogodilo se nešto što bi moglo poremetiti kontinuitet predavanja u Daruvaru. No, sreća u nesreći je da su tada došli ljudi koji su mogli popuniti novonastalu prazninu, Saša Zorkić i Marino Tumpić. Saša je trebao u subotu održati predstavljanje novoga astronomskog časopisa Astronomski magazin, pa je odlučeno da će to napraviti u petak, a tu je uskočio i Marino Tumpić sa svojim predavanjem. S Marinom ne možete nikada promašiti, on se prilagodi situaciji i uskoči s nekim od svojih mnogobrojnih tema koje uvijek ima spremne. I tako je bilo u petak kada su svi koji su tada došli, mogli čuti i vidjeti nešto novo i posebno, a mnogi su sa sobom u rukama ponijeli primjerak Astronomskog magazina. Bilo je to nešto što je bilo posebno i što pokazuje da su iznenađenja uvijek moguća, pa i onda kada se čini da će sve krenuti neželjenim tokom, odjednom se sve okrene na zadovoljstvo svih. Zato, uvijek budite spremni na iznenađenja.
U dvorcu
Subota je bila vrhunac, astronomski spektakl. Svi koji su to željeli mogli su kroz teleskope pogledati našu zvijezdu - Sunce. Za tu su priliku astronomi postavili na glavnom daruvarskom trgu nekoliko instrumenata kroz koje su svi zainteresirani mogli vidjeti uživo kako izgleda Sunce i kako izgledaju sunčeve pjege. Evo kako su to vidjeli iz daruvarskog Studia Cinema:
Za goste je bila organizirana ugodna šetnjica po znamenitostima Daruvara, kao i prošle godine. Da sada ne nabrajam gdje smo sve bili jer sam to opisao lani, s tom razlikom da smo ovaj puta imali prilike u dvorcu zaviriti i u njegove odaje na katu, uživati u prekrasnim zidovima i ukrasima i uresima, starim inventarom, alatima, promatrati stari ginkgo biloba s balkona dvorca. Nakon obilaska prostorija, spustili smo se u podrum i prepustili degustaciji vina. Ja naravno ne jer ne razlikujem suho vino od crnog vina, držim se provjerene CocaCole, no zato su ostali uživali u okusima i mirisima ove vrhunske kapljice. Uvijek sam se čudio koliko se o vinu može pričati, a ni ovaj puta nije bilo drugačije. Ja sam za to vrijeme degustirao pogačice. Bile su zaista vrlo ukusne, ispunjene različitim punjenjima, od mesnih, preko onih s pekmezom do prefinih sa sirom. Poslije njih bi mi baš pasala CocaCola, no to bi bilo svetogrđe u hramu vina tako da sam se strpio za kasnije, kada sam si dao oduška u tom pogledu.
Tu zrije vino, ono pravo, fino, vrhunsko
Bilo je tih dana puno zgodnih i neobičnih situacija i trenutaka. Na primjer, dok su ljudi stajali pod ginkgom i divili se njegovoj raskoši, komentirali kako je prekrasan, koliko ima godina, zamišljali koliko će još tu rasti, dvojica mladih komentirali su nešto što nema nikakve veze s mjestom i trenutkom u kojem smo se našli. Naravno, bili su to Daruvarčanin Erik Šulc i Virovitičanin Sandrino Požežanac, dvojac koji je poslijepodne trebao održati dio predavanja, živo su raspravljali o tajnama svemira, i još k tome razbacivali se raznim mjernim jedinicama i formulama za izračunavanje tko zna čega "tamo gore". Na njih stari ginkgo nije djelovao kao na nas ostale, koji smo u njega gledali kao u prekrasni veliki bonsai. Ne, oni su u njegovoj sjeni brbljali o nečemu što su samo njih dvoje toga trenutka razumjeli, a oni koji nisu bili u tijeku, mogli su samo prazno blejati u njih pitajući se tko su ta dvojica. A, da oni nisu bilo tko, vidjet ćemo nešto kasnije. Posjetili smo i legendarni daruvarski park, iz toplog izvora pili smo čaj ili kavu, kako je kome pasalo i upoznali se s povijesti grada.
Ljekovita vruća vodica izvrsna je za čaj ili kavicu, na licu mjesta
Priroda se već počela buditi, park je prepun života, ptica prije svega. Cvrkutale su i graktale. Raspravljali smo putem jesu li to vrane ili gavrani. Ne razumijem se toliko u ptice, no ako su vrana i gavran dvije različite vrste ptica, pitao sam se kako onda glasi muški i ženski rod za svaku od njih. Ako je ženski rod vrana, onda je valjda muški vranac? Ako je muški rod gavran, ženski je vjerojatno gavrana? Vranac i gavrana? Sad već lupam gluposti? Pa vjerojatno, nismo cijelo vrijeme bili ozbiljni...
Tih dana Daruvar mi je priredio nekoliko posebnih trenutaka. Osim što sam se družio sa znancima, upoznao sam ljude s kojima sam godinama u kontaktu na AstroForumu, dopisujemo se e-mailom, ćaskamo na Facebooku, a u stvari se nikada nismo sreli u živo. Tako sam imao čast napokon upoznati mojeg dragog prijatelja Aleksandra Sašu Zorkića iz Novog Sada s kojime se družim na Internetu već dosta dugo, pa zatim i Janka Mravika, koji svima nama omogućava da do nas dođe prekrasni časopis Astronomski magazin, a prije njega i legendarna Astronomija za kojom smo svi tugovali kada je prestala izlaziti. Da nije njih, mi ovdje u Hrvatskoj nikada ne bismo imali mogućnost čitati ovako kvalitetne časopise iz astronomije. Očito je da mi ovdje ne možemo napraviti nešto poput toga.
Sandrino Požežanac, Antun Boroš, Erik Šulc i Marino Tumpić
Opet sam sreo moje drage prijatelje s AstroForuma, a upoznao sam i neke nove poput Maria Stefanovića aka Stefano, koji se pred mojim očima na AstroForumu pretvorio u vrsnoga astrofotografa. Nevjerojatno je koju upornost iskazuje taj čovjek u svemu, od savladavanja tehnika snimanja, prilagođavanja i rješavanja tehničkih problema s instrumentima, obradom snimljenih materijala, a sve to kroz dozu humora, i voli to podijeliti sa svima nama. Njega je ginkgo zainteresirao jer se bavi bonsai drvcima i vjerujem da kada ga je gledao, vidio ga je u teglici na svojem prozoru. Na izložbi u Galeriji sam upoznao još jednoga člana AstroForuma, mladoga i pronicljivog Nikolu Brkića Peruničića aka McPingvin. Šteta što se nismo mogli dulje družiti, morao je brzo otići svojim poslom kakve već McPingvini imaju. Bit će još prilike za pingvinarije... Bilo je tu ljudi koje znam i s Facebooka, a nismo se prije sreli. Zaista lijepa prilika da se osobno upoznamo i družimo u svijetu astronomije. Upoznao sam i ljude iz najmlađeg astronomskog društva u Hrvatskoj, astronome iz Križevaca, iz Astronomske udruge Perzeidi kojima je u tu čast pao meteorit.Sjećate se? Pa naši prijatelji iz Astronomskog društva Koprivnica s kojima se također družimo na AstroForumu, družili smo se s njima i u Daruvaru. Zahvaljujući tome što su nam to omogućili naši daruvarski prijatelji iz Astronomskog društva Kumova slama. Jesam li koga izostavio?
Iz kupovine, s posla, u šetnji, nije važno, pogled kroz teleskop je besplatan
Pred večer Marino je održao jedno vrlo zanimljivo predavanje o astronomiji iz fotelje. Pokazao nam je da ne moramo imati teleskope, fotoaparate i skupu opremu da bismo se bavili astronomijom. Pokazao nam je i da možemo otkrivati promjenjive zvijezde, a da se ne maknemo iz svoje sobe. Detalje su nam pokazali ranije spomenuti Erik Šulc i Sandrino Požežanac. Oni su prošle godine bili na astronomskoj radionici cLARKe 2010. Tamo su ih Marino Tumpić i Gregor Srdoč naučili kako se to radi, a rezultat je bio fascinantan. Otkrili su pet, do tada nepoznatih promjenjivih zvijezda i to potvrdili putem AAVSO. Objasnili su nam kako su to radili i pokazali primjere. Osim toga, u slobodno vrijeme kada su ostali išli spavati, njih su dvojica osposobili jedan teleskop i proveli vrijeme aktivno se baveći klasičnim promatranjima i snimanjima planeta Jupitera, čije su nam fotografije također pokazali. Zaista posebni dečki koji se taj dan nisu odvajali jedan od drugoga jer su imali toliko toga ispričati jedan drugome, a dio toga se događao i u onoj pričici ispod ginkga. Nakon predavanja, astronomi su se preselili na glavni trg i počeli montirati teleskope. To je naravno izazvalo veliko zanimanje ljudi i počeli su se nestrpljivo okupljati oko njih, postavljajući im mnoštvo pitanja.
Čekalo se strpljivo u redu
Čekalo se da se, u skladu s planiranim aktivnostima povodom kampanje 60 minuta ugasimo svjetla za spas planeta Zemlje, svjetla na glavnom daruvarskom trgu ugase. I ugasila su se. No, nebo kao da se tada urotilo, prekrili su ga oblaci i ništa se nije moglo vidjeti. Bili smo strpljivi. Mario Stefanović i Saša Nuić aka Beorn, na svojim su smartphone-ima pregledavali stanje naoblake u realnom vremenu s dva različita izvora. Zaključak je bio da nas je toga trenutka zahvatio jedan manji krak oblaka koji se trebao razići za pola sata. I zaista, bilo je tako. To nam je dalo još pola sata vedrine ili rupa u oblacima da možemo pokazati ljudima neke od značajki zvjezdanoga neba, poput Orionove maglice, dvojnih zvijezda, a na kraju i planet Saturn. Oni koji su ostali s nama do kraja na trgu mogli su ih vidjeti kroz okulare teleskopa. I bili su zaista strpljivi, sami se organizirajući u redove pored teleskopa, strpljivo čekajući da dođu na red gledati kroz teleskop. Astronomi su im stajali na usluzi objašnjavajući im što promatraju toga trenutka i dajući im sve informacije koje su ih zanimale. Dok su oblaci onemogućavali promatranje, Marino je "spustio zvijezde na zemlju". S laptopa je projektorom projicirao na pročelje obližnje zgrade, zvjezdanu kartu sa zviježđima koja se polako rotirala prikazujući zvijezde koje izlaze i zalaze. Bilo je prekrasno. No, tako nije mislila neupućena stanarka zgrade koja je bila uvjerena da smo joj obojili zgradu, a nju nismo pitali i glasno je negodovala zbog nagrđivanja fasade. Pomalo komična situacija.
Zvijezde na fasadi
I dok su se zvijezde utrkivale po fasadi, Marino je izveo foto performans s djecom koja su se zatekla na trgu. Pomoću astronomske tehnike dugih ekspozicija i točno određenih bljeskova bljeskalice snimao je s djecom njihove "duhove" na fotografijama. Fotke su zaista zanimljive, pa ih pogledajte. Ja sam asistirao fotografu, predsjedniku Foto Film kluba Daruvar, Ivanu Cipanu, koji je na mojem fotiću (crnom) snimao, ja sam njegovom bljeskalicom bljeskao po glumcima, a Marino je skakao s njima po setu. Zanimljivost je bila jednoga trenutka kada su me astronomi koji nisu znali što to Marino radi, pitali zašto maltretira tu djecu. Objasnio sam da kako ja vidim, djeca se super zabavljaju skakućući u kadru. Drugi me je pitao gdje li je Marino nakupio svu tu djecu, a ja sam rekao da je trčao za njima po trgu i hvatao ih jedno po jedno... Na kraju je sve ispalo vrlo simpatično, a djeci smo obećali da će sve njihove slike biti objavljene na Zvjezdarnici pa im to ovoga puta i dajem na uvid. Dakle, djeco, sve vaše fotografije na kojima ste glumili svoje duhove, možete pogledati ovdje dolje, na kraju albuma! Naravno, tu su i sve ostale fotografije od toga dana.
Svako dijete imalo je svog "blizanca iz druge dimenzije"
I kako su oblaci zastrli cijelo noćno nebo, više nije bilo mogućnosti da dalje promatramo, spakirali smo opremu i otišli na zajedničko druženje u Kavanu Queen. To je mjesto gdje su nas nesebično hranili sve ove dane, to je mjesto gdje smo nakon predavanja odlazili na druženje uz pokoju kapljicu i finu papicu. Ambijent je vrlo ugodan, hrana prefina, a osoblje koje nas je dvorilo i opsluživalo zaista ljubazno i simpatično. Nikada nam ništa nije ponestalo, a meni su se posebno svidjeli teleći medaljoni u umaku od gljiva, prženi šampinjoni, kroketi i salata od rajčice i listova zelene salate. A tek palačinke, ljudi moji, nisam znao jesu li to palačinke s čokoladom ili je to čokolada s palačinkama, prekrasnim, velikim, ma fantazija. Nađete li se tamo, svakako svratite i isprobajte. Niti kolača nije nedostajalo. Stoga su nam zadnji dan pripremili različite delicije na švedskom stolu, a mi smo ih neumorno trpali u tanjure pa kako bismo ih uzimali, ljubazno osoblje Kavane Queen je nosilo još, i još, i još... U kavani su dodijeljene Zahvalnice svima koji su po mišljenju organizatora to zaslužili, a prije toga napokon smo saznali i rezultate ocjenjivanja astrofotografija koje su ponosno stajale na zidovima u Galeriji. Snimili su ih Daruvarčani, astronomi amateri i svi oni koji su ih željeli podijeliti s nama. Krenuli su od treće nagrade pa ću tako i ja.
Vinčeko se gledalo, njuškalo, lickalo, grgljalo i... popilo
Dakle, treću nagradu za astrofotografiju dobila je Staša Popadić, dalekozor. Drugu nagradu dobio je Erik Šulc, takozvani babydob teleskop, odličan za promatranje noćnoga neba sa stola. Prvu nagradu je dobio Predrag Uskoković, teleskop refraktor. Sve je nagrade donirao Teleskop centar iz Zagreba. Sjećate li se početka manifestacije i Matije Pozojevića? E baš oni su sponzori tih instrumenata. Trebate li nešto od astronomskih instrumenata koje ste vidjeli u onim njihovim prospektima, javite im se, ne možete pogriješiti, oni nemaju nekvalitetne teleskope koje možete vidjeti po raznim robnim centrima koje je najbolje izbjegavati (njihove teleskope, ne robne centre).
U Dobro jutro Hrvatska išao je prikladni prilog
I tako smo do sitnih sati proslavili ovogodišnjih Deset dana astronomije u Daruvaru. Ono što sam čuo ovih dana, samo su lijepe riječi, kako o daruvarskim astronomima, tako i o građanima i ljudima iz ovoga najljepšeg malog grada, o njihovom zanimanju za znanost, za astronomiju, njihovoj ljubaznosti i svi, ali baš svi su otišli iz Daruvara s prekrasnim uspomenama i zadovoljni. Želja im je doći u Daruvar i iduće godine, a oni koji su slušali, čitali i gledali fotografije, kažu da im je sada žao što nisu došli ali da će nagodinu svakako posjetiti Daruvar i njegove astronome te barem na kratko postati dijelom hrvatskoga Grada astronomije. Jedva čekamo. Više informacija o tome možete i nadalje pratiti u temi na AstroForumu.
Hvala ti Daruvare, veliko hvala svim tvojim astronomima iz Astronomskog društva Kumova slama, kojih do danas ima, zamislite, preko 130!!! Veliko hvala građanima Daruvara i svima koji su pomogli da i ove godine Daruvar postane i ostane grad astronomije, znanosti i najljepši mali grad! Puno hvala svima, od srca!
