Otkada postoji filozofija filozofi raspravljaju da li se naše iskustvo poklapa sa stvarnošću, da li zaista doživljavamo stvarnost u njenoj oštroj, objektivnoj istini? Ili kako je Platon govorio da mi vidimo samo senke na zidu, ne i izvor svetlosti i objekte koji bacaju senke.

Stvarnost 1

Slika 1. Da li je stvarnost onakava kakvom je mi doživljamo?

Za nas je stvarnost ono što možemo da osetimo našim čulima i ono što možemo da shvatimo u našem mozgu od signala koji su stigli do njega od naših čula. Naš mozak nalazi se unutar crne kutije, lobanje, i nema saznanja o tome šta se dešava stvarno oko njega u svetu ili u našem telu. Prima signale iz spoljnog sveta ili iz našeg tela i iz njih će praviti svoju sliku dešavanja. Ovi signali su ishodi nekih promena u svetu ili telu. Ali to su samo signali promena, mozak ne perceptira, i ne zna kave su to promene. Filozofi i naučnici imaju za to naziv „problem obrnutog zaključivanja“.

Mozak polazi od ishoda, i pokušava da pogodi uzrok. Na primer, ako čujete glasan prasak, to može biti sudar automobila, lupanje vrata, može biti pucanj. Naš mozak ne zna koji su uzroci, zna samo posledice i zato mora da pogađa. Nagađanje je važno. Što tačnije pogađanje, veći stepen povezanosti sa stvarnošću. Valjanije ćete postupili ako pogodite da je pucanj ili ako ako su se vrata zalupila.

Stvarnost 3

Slika 2. Mozak ima dva izvora informacija: signale od naših čula i prethodna iskustva koja je smestio u kategorije..

Postoji još jedan, važan, izvor informacija, a to je naše iskustvo. Grupa sličnih slučajeva naziva se kategorija. U suštini, ono što naš mozak radi, kada predviđa, stvara kategoriju slučajeva iz prošlosti koji su na neki način slični sadašnjosti, da bi predvideo šta će se sledeće desiti, i kakvo će biti naše sledeće iskustvo. Veliki jezički model, kao ChatGPT, radi isto, na osnovu prethodnih slučajeva predviđa šta treba da sledi. Kada je u pitanju predviđanje stvarnosti, setimo se mađionićara, oni su uspešni ako obmanu naše predviđanje.

Obrasci postoje samo u našem mozgu. Pošto je naš mozak strukturiran da konstruiše kategorije zasnovane i na funkciji stvari, a ne samo na osnovu onoga kako izgledaju, ljudi stvaraju nešto što se zove 'socijalna stvarnost', gde mi kolektivno namećemo funkciju objektima koje objekti inače nemaju. Dobar primer za ovo su komadi papira koji zovemo novac. Svi se slažemo da to malo parče papira ima funkciju vrednosti.

Ispostavilo se da su mnoge stvari za koje mislimo da su delovi stvarnosti zapravo ovakve. Možemo povući linije po tlu i stvoriti granice država, što stvara kategorije ljudi koji se nazivaju imigranti ili građani. Možemo formirati vladu jer se svi slažemo da zaokruživanje rednih brojeva znači izbor nekoga na poziciju koja ima određena ovlašćenja – to je oblik društvene stvarnosti. Namrštenom licu namećemo značenje za koje ono nije evoluiralo, ali pošto se svi slažemo da ono ima to značenje ili tu funkciju u određenoj kulturi, onda ima.

Mozak ima divnu sposobnost da uzme komadiće prošlog iskustva i stvori nešto potpuno novo što nikada ranije niste iskusili. To nazivamo maštom. Ali to je mač sa dve oštrice. Pošto je naš mozak tako dobar u maštanju i stvaranju predviđanja koja nisu vezana za našu neposrednu okolinu, ponekad čovek može imati ozbiljne probleme da ostane u sadašnjosti. Šta je na kraju umetnost? Utešiteljka jer nas izmešta iz stvarnosti, ali dobra umetnost to ostvaruje tako da nam donosi dublje poimanje stvarnosti. Vrste zabava kao što su filmovi, kompjuterske igre, simulacije... Teži oblici nekrativnog iskuljučenja iz stvarnosti.

Suprotno od toga je npr. "mentalitet mambe" koji se odnosi na način razmišljanja i pristup životu koji je postao poznat po legendarnom košarkašu Kobi Brjantu. Mentalitet Mambe je izašao iz okvira košarke i odnosi se na oblasti ljudski aktivnosti koje odlikuje: radna etika, mentalna snaga, odsustvo straha, neprestano usavršavanje, pozitivan stav i pažnja na detalje. 

Stvarnost 2

Slika 3. "Mentalitet mambe", puna posvećenost stvarnosti. Motivacioni govor Kobi Brajnata u linku na kraju.

Bez nepotrebnih maštanja, sa pravom merom imaginacije, sa oštrim fokusom na stvarnost, delovanje u stvarnosti i oblikovanja sebe i stvarnosti. Stvaranje stvarnosti je unutar našeg mozga gde neprestanim unapređenjem našeg modela stvaranosti postižemo sve bolju aproksimaciju stvarnosti, i povratno, uspešnije uobličavamo samu stvatrnost po našoj zamisli.

Izvori:

https://www.youtube.com/watch?v=ikvrwOnay3g

https://www.youtube.com/watch?v=xd-9D3GzUpo