Astrobiologija u bliskom svemiru
Gdje su granice života kakvog poznajemo? Može li i kako preživjeti ekstremne uvjete koji vladaju na drugim svjetovima? Hoćemo li kao vrsta sa sobom na našim putovanjima svemirom osim tehnike i zaliha morati, moći, ponijeti i dio našeg eko-sustava? Kako će se on „tamo“ ponašati, ima li šanse da Zemaljski život preživi, opstane, evoluira, samo su neka od pitanja današnje astrobiologije uz ono najzanimljivije za javnost; Ima li života u svemiru? U ovom trenutku na grafikonu astrobiologije imamo samo jednu poznatu točku (život na Zemlji), iskreno, ni nju ne poznajemo dovoljno..
Nakon što pročitate tko je sve sudjelovao na području astrobiologije svakako pogledajte nekoliko sati video materijala koje su snimile kamere na letjelici HISTRION 201;
Objedinjeni video sa H201; https://youtu.be/9TYxEfdF8zE
Posebno H201cam1; https://youtu.be/G727DjaQAtc
Posebno H201cam2; https://youtu.be/qcCV38pdvas
       |
Upravo na neka od ovih pitanja pionirske odgovore traže u Istarskom svemirskom programu Astronomske udruge Vidulini. Ivica Lađarević, voditelj tamošnjeg Centra za astrobiologiju (CAB), morao je nekoliko godina čekati na prvi, skromni, prostor u autonomnim bespilotnim letjelicama HISTRION za pokuse i eksperimente sa područja astrobiologije. Bilo je to prije petnajstak godina. Danas, se u letjelicama (HISTRION) koje Vidulini šalju u bliski svemir (stratosfera, iznad 20.000m) nalazi najviše eksperimenata upravo s područja astrobiologije. Zahvaljujući svojim kolegama iz AUV, odnosno njihovog Žminjskog, Zagrebačkog i Riječkog Centra za aerosvemirske tehnologije (CAT) ovi su eksperimenti „opskrbljeni“ mnoštvom podataka o uvjetima koji vladaju izvan i unutar letjelica u kojima su smješteni eksperimenti i pokusi. Za nedavno uspješno završene misije letjelica HISTRION 201 i 202DV pripremljeno je preko stotinu eksperimenata u dva zasebna astrobiološka stratosatelita, po jedan za svaku letjelicu. Radi se o prostoru unutar letjelica dimenzija 100x100x100mm, mase do 250g, u naravi dimenziniran prema standardu koji se primjenjuje za pikosatelite tipa „cubesat“.
O tehničkim aspektima ovih misija pisali smo ranije (HISTRIONi 201 i 202 preko ruba bliskog svemira). Obje su letjelice lansirane 09.10.2021. sa lokaliteta Lindar B. Sletjele su u Kvarnerski zaljev, potom nakon dvadesetak sati pronađene i spašene na jugoistočnoj obali Istre nedaleko Ližnjana, odnosno Šišana. Postignule su maksimalne visine leta od 28.831m (H201), odnosno 23.225m (H202DV). Obje su prešle Armstrongovu granicu, visinu od 20.000m nakon koje se nalazi područje bliskog svemira, stratosfera i dobar dio mezosfere, sve do Karmanove linije (na 100.000m, iznad počinje svemir).
Za dvanaest osnovnih i srednjih škola Lađarević je zajedno sa niže navedenim profesorima i učiteljima pripremio eksperimente sa sjemenkama koji će se u posebnim kontejnerima realizirati tijekom ove zime. Sudjeluju; Ivor Kuček i Lara Juršić Zgrablić (OŠ P. Studenca, Kanfanar), Zdenka Turkalj-Čohilj i Maja Curić (OŠ V. Nazora, Pazin), Nada Crnković i Ilija Ćorić (OŠ Kaštenjer, Pula), Ileana Zahtila-Blašković, Aleksandra Žufić, Jelena Korenić i Nataša Trenčevska (OŠ Veli Vrh, Pula), Predrag Dukić (OŠ Vidikovac, Pula), Anita Mokorić Bršćić, Roberto Škara i Gordana Belas (OŠ Veruda, Pula), Ivana Bebić (SŠ I. Meštrovića, Drniš), Biljana Forgač, Karolina Kolarić Biber i Tatjana Mikolaj (II OŠ, Čakovec i Udruga Kalinka, Čakovec), Melita Milić (Profil-Klet), Dejan Nemčić i Vida Bilogorević Gatolin (OŠ I. Andrića, Sopot), Dragan Radovanović (IOŠ, Pula), Lovro Šverko (SŠ Z. Črnje, Rovinj) a tu su još i dva dopunska kompleta za potrebe AUV CABa. Svi su ovi eksperimenti načinjeni u po dva primjerka.
Dino Babić (Istarsko-Ekomuzej Vodnjan) potpisuje osam eksperimenata. Željko Prgomet i Iva Prgomet (SKINK, Rovinj i University of Tras-os-Montes and Alto Duro, Portugal) pripremili su četiri eksperimenta. Renata Bažok, Helena Virić Gašparić i Martina Kadojić Balaško (Agronomski fakultet u Zagrebu, Zavod za poljoprivrednu zoologiju) osmislili su dvanaest zanimljivih znanstvenih eksperimenata. Snježana Topolovec-Pintarić (Agronomski fakultet u Zagrebu, Zavod za fitopatologiju osmislila je dva zahtjevna znanstveno-istraživačka eksperimenta sa gljivama.
Republika Banana i njezin Generalni konzul, Diego Bosusco (Ptica) prigodno su sudjelovali sa po dva eksperimenta, koji su na let čekali punih godinu dana. Jozef Šustar i njegovi kolege te učenici Tehničke škole Zaječar u suradnji sa Radio klubom Timok (YU1ACR) pripremili su šest eksperimenata sa glavnim značajkama života; voda, zemlja, biomasa. Nataša Trenčevska (OŠ Veli Vrh) potpisuje još dva zasebna eksperimenta za svoju školu. Anton Meden (Arheološki muzej Kanfanar i Udruga Dvegrajci) prisutni su sa dva arheo-tehnička eksperimenta. Ivica Lađarević (AUV CAB) sa šest posebnih modula živog i neživog svijeta. Milena Mičić i Aleksandra Bel Dajković (Aquarium, Pula) pripremile su šesnaest morskih eksperimenata iz vlastitog istraživačkog korpusa. Sommelier Emil Perdec (Pula) u suradnji sa AUV prisutan je sa četiri organoleptička eksperimenta. Ivan Žagar, Sanja Benazić-Kliba, Anja Dević, Sanja Sobol, Snježana Svitlić-Budisavljević u koordinaciji sa Lorenom Honović priredili su dva uzorka krvne plazme. Kristijan Damijanić, Mario Staver, Petar Šegon, Goran Benazić (Veleučilište u Rijeci, Poljoprivredni odjel Poreč) sa Karin Kovačević Ganić (Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu) prisutni su sa četiri eksperimenta. Maja Curić i Lara Juršić Zgrablić (OŠ V. Nazora, Pazin) sa još četiri DNA eksperimenta koji prerastaju okvire škole. Jozef Šustar (Aeronautika Lab., Zaječar) osmislio je dva radiogram eksperimenta. Popis sudionika završava sa četiri eksperimenta od strane Ivice Lađarevića (AUV CAB) i Martina Andreas Pfannkuchena (Centar za istraživanje mora Rovinj, Institut Ruđer Bošković, Zagreb). U posebnim odjeljcima obiju letjelica nalazili su se još po dva nenumerirana eksperimenta zaštićenog sadržaja i namjene.
Ivica Lađarević napominje kako je astrobiologija danas u novom zamahu na globalnoj razini. Pravi „bum“ istraživanja i rezultata očekuje se u narednom desetljeću i kasnije. O tome svjedoče brojni projekti namijenjeni našem planetu ali i drugim svjetovima u susjedstvu te na letjelicama koje su dom homo sapiensa u još uvijek pionirskim koracima izvan komforne, habitabilne sfere nižih dijelova troposfere na Zemlji. Mi u Astronomskoj udruzi Vidulini prepoznali smo potencijal koji nam se nudi a praktično je neistražen. Svijesni smo potencijala naših letjelica koje u bliskom svemiru bivaju izložene uvjetima nezamislivim za nas kojima je jači vjetar ili obilna kiša elementarna nepogoda. Slikovito rečeno, prije bi čovjek preživio bez odijela na Marsu nego u bliskom svemiru. No u našim eksperimentima nije važan samo čovjek. Važna nam je živa i neživa materija koja nas okružuje i koja skupno čini ekosustav kakav poznajemo na Zemlji. Kako će se pojedini segmenti tog živog i neživog korpusa ponašati u svemiru, hoće li opstati, kakve će biti promjene u životnim ciklusima biljaka i životinja nastati, uz potragu za novim vrstama i životom kakvog u ovom trenutku (još) ne poznamo cilj su naših istraživanja. U ovogodišnjim misijama H201 i H202DV nalaze se raznoliki eksperimenti. Neki od njih, jednostavniji ali neistraženi, namijenjeni su provedbi i evaluaciji kod učeničke populacije osnovnih i srednjih škola. Ima tu posla i za studente ali i za institute i sveučilišta koja se bave znanstveno-istraživačkim radom. Uostalom iz prijašnjih misija već imamo objavljene radove i znanstvene članke na tu temu a sa ovogodišnjim astrobiološkim stratosatelitima stepenicu htijenja i realizacije podižemo za red veličine. Zatvoreni a istovremeno održivi ekosustav koji omogućava opstanak i suživot vrsta tijekom dužeg vremenskog perioda, uključivo i Čovjeka, pokazao se kao tvrd orah i rusima (BIOS, Krasnoyarsk, Sibir) i amerikancima (BIOSPHERE, Oracle, Arizona). Naša su nastojanja usmjerena u razumijevanje kompleksnosti utjecaja koji vladaju u bliskom svemiru na biljke i životinje kao i potraga za životom u prostoru koji najviše nalikuje na „izvanzemaljski“ svijet.
Centar za astrobiologiju AUV tijesno surađuje sa Centrima za aerosvemirske tehnologije AUV (voditelji; Gabrijel Erman, Nenad Perković, Darije Herceg) kako bi se usuglasile potrebe i mogućnosti da letjelice uspješno odrade složeni posao na području prirodnih i tehničkih znanosti, međusobno se interdisciplinarno nadopunjavajući u smišljenu, zaokruženu cjelinu.
Lađarevića posebno veseli sve veća zainteresiranost zajednice, od učenika i profesora do znanstvenika-istraživača, pa čak i gospodarstva, koji su u našim programima prepoznali potencijal. Već je sada poprilična gužva sa zamolbama za sudjelovanje u misijama HISTRIONa u bliski svemir. Nekoliko smo institucija morali, privremeno, odbiti sa njihovim eksperimentima odnosno prolongirati lansiranje za misije u 2022. pa čak i u 2023., što je izvrstan pokazatelj da se i kod nas razmišlja sa pogledom na „veliku sliku“ koju astrobiologija predstavlja u nastavku, evoluciji, naše civilizacije.
Svjesni smo naših ograničenja, primjerice mi nemamo rakete niti će rakete ikad biti moguće lansirati u svemir iz Europe, iz tehničko-sigurnosnih razloga. Istovremeno koristimo naša sad već desetogodišnja iskustva i mogućnosti koje su nam na raspolaganju a napredak tehnike i tehnologije, uz samostalan razvoj, omogućava nam stvari koje su prije samo desetljeće ili dva bile neizvedive ili i nemoguće. Prirodne znanosti, rame uz rame sa tehničkim znanostima, u aerosvemirskom okružju izuzetno su kvalitetan motiv za rad i istraživanja, zanimljiva, intrigantna kako djeci tako i odraslima, rekao nam je Marino Tumpić, voditelj Istarskog svemirskog programa Astronomske udruge Vidulini.
