RUSKE KOSMIČKE VESTI


Letovi novog ruskog kosmičkog broda mogu početi 2015-2016. godine

rus-m
Testiranje ruskog motora. Foto: NASA

Eksperimentalni letovi perspetivnog ruskog pilotiranog transportnog sistema, kako se još uvek oficijelno zove novi ruski kosmički brod,  mogu da krenu 2015. ili 2016. godine.

Eskizni projekat novog broda je već završen, u toku je etapa projektovanja. Osnovni kriterijum je da brod ranije nazivan “Rus” može da leti izvan zone niskih orbita, u duboki kosmos.

Iako je prvobitno bilo planirano da prva lansiranja budu obavljena sa novog kosmodroma Vastočnij u Amurskoj oblasti na delekom istoku Rusije, nije isključeno da ona krenu i sa starog kosmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Kao nosač planira se nova raketa “Angara”. Ako njena testiranja ne budu uspešna, moguće je korišćenje i starih lansera “Proton” i “Zenit”.


Lansiranje autonomnog industrijsko-proizvodnog modula “OKA-T” može biti ostvareno 2016-2017. godine

Autonomni ruski kosmički modul “OKA-T” može biti lansiran u kosmos 2016. ili 2017. godine.

Ovaj modul mogu da opsložuju kako kosmonauti MKS-a, tako i posade specijlanih autonomnih misija servisiranja novog modula. U modulu “OKA-T” planira se obezbedjenje idealnih uslova mikrogravitacije za realizovanje različitih tehnoloških i biomedicinskih eksperimenata. Rezultati eksperimenata i dobijeni obrasci superčistih poluprovodnika i medicinskih preparata mogu se kasnije primeniti u elektronskoj i medicinskoj industriji.

Ovakvi eksperimenti su nemogući na MKS, gde je problem ostvariti željeni nivo bestežinskog stanja, gde se povremeno uključuju raketni motori i postoje mikrovibracije (na primer za vreme fizičkih vežbi kosmonauta na pokretnoj traci ili veloergometru).

Modul je zamišljen kao visoko autonomna automatizovana laboratorija u kojoj je učešće kosmonauta svedeno samo na kratkotrajne posete servisiranja i provera koje se ne mogu obaviti daljinskim komandama sa Zemlje. Sastoji se od radnog modula sa zvonastim zaštitnim molekularnim ekranom i orbitalnog tegljača sa uredjajem za spajanje.

OKA-T

Tehnološki modul “OKA-T” će leteti nedaleko od MKS i godišnje tri do četiri puta pristajati uz stanicu radi snadbevanja modula novim materijalima, zamene blokova sistema i pripreme novih eksperimenata. Tada će kosmonauti moći da smeste rezultate eksperimenata i tehnološke obrasce u male balističke kapsule koje se odvajaju od modula “OKA-T” i vraćaju na Zemlju.

Zanimljivo je da će na modulu biti korišćena dva različita propulziona sistema, na klasično težno raketno gorivo (osnovni pogonski system - URD) i električni raketni motori (ERD). URD će se koristiti za “grube” manevre u orbiti, korekcije i operacije spajanja sa MKS kada će broj eksperimenata biti sveden na minimum. ERD će se medjutim koristiti za postojane mikrostabilizacije položaja modula i ekonomisanje goriva osnovnog sistema URD, bez uticaja na tehnološke eksperimente i proizvodne procese na modulu. ERD će izmedju ostalog koristiti plazmu okolnog kosmičkog prostora kao jedan od pogonskih medijuma. Zahvaljujući sistemu ERD, očekuje se da će upotreba konvencionalnog pogonskog sistema modula biti produžena do dva i po puta.

“Roskosmos” takodje pregovora sa zapadnim partnerima o različitim varijantama korisnog tereta – opreme koja bi mogla biti korišena na modulu.

Na razvoju ove orbitalne tehnoločke laboratorije od 2006. rade stručnjaci CSKB “Progres” (Samara) i RKK “Energija” (Karaljov).


Rusi ne idu više rado u kosmonaute

VOSKHOD4
Aleksej Leonov, prvi čovek koji je kročio u otvoren svemit.

Prvi otvoreni konkurs za nove ruske kosmonute koji će možda jednoga dana leteti prema Mesecu, produžen je do sredine marta budući da se do sada na njega prijavilo svega 50 kandidata.

Ovako slab odziv mladih Rusa na konkurs za kosmonaute iznenadio je analitičare. Načelnik Gagarinovog centra za obuku kosmonauta (CPK) Sergej Krikaljov je primetio da se na poslednji konkurs za evropske astronaute prijavilo nekoliko hiljada kandidata, dok se u zemlji koja je otvorila vrata kosmosa i lansirala prvog kosmonauta prijavio tako mali broj kandidata.

Od 50 kandidata, njih 29 su inženjeri različtih kosmičkih firmi, 4 su vojni piloti, dok je 17 iz organizacija koje nisu direktno vezane za kosmičku industriju. Ohrabruje da je medju kandidatima i šest žena.

Polovina od prijalvjenih kandidata je odmah posle prve analize podataka eliminisano, tako da u drugi krug ide njih 25. Rukovodioci “Roskosmosa”, koji je pre godinu dana preuzeo kontrolu nad Centrom za obuku kosmonauta u Zvezdanom gradu od Vazduhoplovnih snaga Rusije, se odlukom o produžetku konkursa nadaju da će se prijaviti veći broj kandidata za buduće kosmonaute.


Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: