Stručnjaci RKK "Energija", vodeće ruske kosmičke korporacije, utvrdili su karaketristike ruskog perspektivnog pilotiranog transporntog sistema (PPTS).

Vitalij_Lopota_
Vitalij Lopota

Aprila 2009. RKK "Energija" je pobedila na konkursu "Roskosmosa" za razvoj preliminarnog projekta PPTS. Predsednik i generalni konstruktor korporacije Vitalij Lopota je izjavio da je u toku faza tehničkog projektovanja i da je definisan oblik novog kosmičkog broda.

Predviđeno je da PPTS bude razvijen u nekoliko modifikacija i postane univerzalni transportno-kosmički sistem koji će obavljati misije kako na niskim orbitama oko Zemlje, tako i u dubokom kosmosu, uključujući letove prema Mesecu.

Na orbitama oko Zemlje, PPTS će zameniti stari "Sajuz" kao prevozno sredstvo do MKS i budućih orbitalnih stanica. Pored toga, "orbitalna" verzija PPTS će se koristiti za remont kosmičkih aparata i uništavanje dotrajalih satelita i fragmenata raketa-nosača ("kosmičkog otpada").

Za misije prema Mesecu, PPTS će leteti u sklopu kompleksa u koji ulaze i dva potisna raketna bloka. 
Prvi veći raketni blok (zvaćemo ga "orbitalni raketni blok" ili ORB) će se koristiti za napuštanje niske orbite i prebacivanje PPTS na putanju leta prema Mesecu, a drugi, manji blok ("mesečev raketni blok" ili MRB) za povratak broda sa Mesečeve orbite.

U završnoj etapi lunarnog leta, brod će ući u atmosferu Zemlje drugom kosmičkom brzinom (preko 11km/s), tako da će pojedini delovi na njegovoj površini biti zagrejani preko 3000 stepeni Celzijusa.

Ateriranje će biti obavljeno kombinacijom padobrana, retroraketnih motora i stajnog trapa, sa preciznošću koja će i do deset puta nadmašiti tačnost sletanja "Sajuza".

PPTS_spacecraft_2010-2011_design
PPTS

U "mesečevoj" verziji, masa PPTS će iznositi oko 20 tona, što znači da je za njegovo lansiranje prema Mesecu potrebna raketa-nosač snage 120-130 tona. Međutim, postojeće tehnologije u Rusiji omogućavaju razvoj nosača kapaciteta 60-70 tona (što je predložena nosivost nove ruske rakete KRK čiji je tender objavljen početkom avgusta). To znači, da će "mesečeva" verzija PPTS biti zasnovana na konceptu dvostrukog lansiranja. To je inače bila jedna od šema analizirana početkom 60-ih za mesečeve projekte "Apolo-Saturn" i "N1-L3".

Tokom prvog lansiranja PPTS će biti izbačen u nisku orbitu skupa sa potisnim blokom MRB. Druga raketa će izbaciti u orbitu ORB, sa kojim će se spojiti kompleks PPKK+MRB. Sledi paljenje motora ORB, sistem napušta orbitu oko Zemlje, ORB se odvaja, dok PPTS+MRB nastavljaju let prema Mesecu.

U "mesečevoj" verziji, PPTS može takođe da leti do stanica postavljenih u orbitu oko Meseca ili u nekoj od Lagranžeovih tačaka.

Ranije je direktor "Roskosmosa" Vladimir Popovkin izjavio da će prvi automatski eksperimentalni letovi PPTS početi 2018. što se vremenski podudara sa planovima NASA-e vezanim za projekat "Orion".


Korporacija "Energija" radi na razvoju ruske super-rakete

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: