Prvi let Oriona može biti odložen do 2023.
Problemi Orbital ATK da obnovi lansiranja ka MKS
NASA radi sa agencijom "Roskosmos" na novim dugotrajnim misijama
Odabran cilj aparata New Horizons
Počeo eksperiment imitacije leta na Mars u trajanju od 365 dana
NASA planira novu medjuplanetarnu misiju

Prvi let Oriona može biti odložen do 2023.

Prvi let novog američkog kosmičkog broda Orion sa posadom može biti pomeren za 2023. Zamenik administratora NASA-e Robert Lajtfut je izjavio da kosmička agencija radi na tome da se prvi let, koji je označen kao EM-2, bude obavljen avgusta 2021. kako je ranije planirano. "Medjutim, sada vidimo da naša očekivanja nisu više tako čvrsta, tako da će prvi let biti obavljen ne pre aprila 2023."

kv1

On je stepen sigurnosti da će Orion poleteti 2023. ocenio na 70%. Lajtfut je takodje dodao da se radovi odvijaju po planu i da promena datuma lansiranja nije povezana sa tehničkim ili problemima finansiranja. Medjutim, on je izbegao da navede glavni razlog zbog koga je prvi let pomeren za dve godine. Po njegovim rečima, od oktobra 2015. do aprila 2023. na razvoj Oriona biće potrošeno 6,77 milijardi dolara. Kako je do sada projekat koštao 4,7 milijarde, u vreme prvog leta sa astronautima ukupni troškovi razvoja Oriona će iznositi 11,5 milijardi.

Problemi Orbital ATK da obnovi lansiranja ka MKS

Orbital ATK, jedna od dve privatne kompanije koje snabdevaju američki segment MKS u okviru komercijlanog programa NASA-e, ima ozbiljne probleme da obnovi lansiranja teretnih brodova Cygnus, stoji u izveštaju glavnog inspektora NASA-e Pola Martina.

U izveštaju stoji da plan obnove lansiranja kompanije OrbitalATK, čija je raketa-nosač Antares eksplodirala prošlog oktobra za vreme lansiranja u Vridžiniji, sadrži veliki rizik. U eksploziji rakete, izgubljen je teretni brod Cygnus sa oko dve tone tereta namenjenog MKS-u, dok je lansirna rampa delimično oštećena. Bio je to četvrti let snabdevanja Kosmičke stanice kompanije Orbital ATK. Od tada, nosač Antares je prizemljen, kao i nosač Falcon 9 kompanije SpaceX, koja skupa sa Orbital ATK učestvuje u ovom programu NASA-e. Raketa Falcon 9 je eksplodirala prošlog juna, tako da posle gašenje evropskog projekta ATV, trenutno samo Rusija i Japan lansiraju teretne brodove prema MKS-u.

kv2

Eksplozija rakete-nosača Antares

U medjuvremenu, Orbital ATK pokušava da u decembru obnovi lansiranja teretnog broda Cygnus ka MKS koristeći raketu-nosač Atlas V kompanije ULA, dok sredinom sledeće godine planira da nastavi sa lansiranjima svoje RN Antares ali sa novim, ruskim raketnim motorima RD-180.

Medjutim, prema izveštaju NASA-e, ovi ciljevi možda ne mogu biti ostvareni. Osnovni razlog za ove sumnje je da teretni brod Cygnus nikada nije lansiran raketom-nosačem Atlas V. Takodje, u NASA-i su zabrinuti da Orbital ATK neće biti u stanju da na vreme obavi sve neophodne radove vezane za intergraciju novih raketnih motora. Izešta Martina kritikuje način na koji je Orbital sproveo istragu incidenta, bez angažovanja nezavisne komisije. Zanimljivo je da do sada još uvek nije objavljen izveštaj o tome šta je dovelo do gubitka Antaresa pre dvanaest meseci.

U okviru kontrakta vrednog 1,9 milijardi dolara, Orbital ATK je dužan da obavi osam misija snabdevanja američkog segmenta MKS. Kako je jedan brod izgubljen prilikom eksplozije Antaresa, kompanija će obaviti samo sedam misija, ali će zbog veće nosivosti rakete-nosača Atlas V i Antares sa novim ruskim motorima modifikovana verzija broda Cygnis ta razlika biti kompenzovana.

Za razliku od pesimizma u izveštaju inspektora NASA-e, koji uzgred ne dele baš svi u rukovodstvu kosmičke agencije, Orbital ATK smatra da će svi planovi biti ostvareni na vreme.

NASA radi sa agencijom "Roskosmos" na novim dugotrajnim misijama

NASA i "Roskosmos" proučavaju mogućnosti dodatnih zajedničkih projekata dugotrajnog brovaka čoveka u kosmosu. Cilj ovih projekata je da se na MKS usavrše tehnologije i metode koje su neophodne za efikasnije dugotrajne letove čoveka u duboki kosmos.

Trenutno se inače na MKS nalaze astronaut Skot Keli (NASA) i kosmonaut Mihail Kornienko ("Roskosmos") koji će na stanici provesti 342 dana. To je prva maratonska kosmička ekspedicija na MKS. Ranije se govorilo da će do 2020. biti obavljene još dve takve zajedničke ekspedicije, ali je nedavno iz "Roskosmosa" rečeno da Rusija ne radi na novim projektima dugotrajnih misija.

kv3 kelly kornienko 2 620

Skot Keli i Mihail Kornienko

Medjutim, u svetlu ove vesti iz NASA-e, treba posmatrati izjavu Jurija Ušakova, direktora moskovskog Instituta biomedicinskih problema da bi misija u kojoj bi jedna kosmonaut proveo godinu dana na stanici, vratio se na Zemlju, tamo tokom jednog meseca obavio simulacije radova na površini "planete", a zatim se vratio na MKS gde bi ostao još godinu dana simularijući povratak sa medjuplanetarnog leta, bio itekako zanimljiv projekat sa rusku stranu.

Za sada se ne zna da li u NASA-i misle na ovakav scenario.

Odabran cilj aparata New Horizons

Stručnjaci NASA-e odabrali su nebesko telo u pojasu Kajpera koga će, posle istorijskog preleta pored Plutona, posetiti medjuplanetarni kosmički aparat New Horizons.

Novi cilj aparat New Horizons je objekat 2014 MU69, kji ima prečnik od oko 45 km. Naučnici smatraju da su ovakva nebeska tela koristila kao "blokovi" gradnje većih objekata pojasa Kajpera, kao što je na primer Pluton.

2014 MU69 se sa još pet objekata pojasa Kajpera nalazi na putu kretanja aparata New Horizons. Ove objekte je prošle godine otkrio Hablov kosmički teleskop. Telo 2014 MU69 je odabrano kao primarni cilj zbog toga što je za njegovo istraživanje potrebna najmanja količina goriva.

kv4

Ovaj izbor tek treba da bude prihvaćen od strane jedne nezavisne komisije, medjutim u NASA-i ne gube vreme. Stručnjaci su već pripremili seriju od četiri korekcije putanje leta koje trebaju biti obavljene krajem oktobra i početkom novembra. Zahvaljujući njima, ako sve bude teklo po planu New Horizons treba da prodje pored objekta 2014 MU69 1. januara 2019.

Počeo eksperiment imitacije leta na Mars u trajanju od 365 dana

Naučni eksperiment imitacije uslova leta na Mars koji še trajati godinu dana započeo je na Havajima.

[estoro dobrovoljaca iz SAD, Francuske i Nemačke će provesti 365 dana u punoj izolaciji od spoljašenjeg sveta u specijalnom kompleksu koji se nalazi na nagibu davno uspavanog vulkana Mauna-Loa, koji podseća na pejzaže Crvene planete.

U eksperimentu učestvuju tri žene i tri muškarca, a komandant posade je Amerikanka Marta Lenio , ekolog iz Montane. Pored nje, u posadi se nalaze fizičar, inženjer, lekar i arhitekta.

Stručnjaci NASA-e i Havajskog državnog univerziteta smatraju da će eksperiment pomoći u budućim pripremama za prve letove čoveka na Mars koje SAD planiraju posle 2030. Eksperti će proučavati medicinske i psihološke probleme sa kojima će se suočavati članovi budućih medjuplanetarnih misija. Kompleks HI-SEAS u kome se odvija eksperiment ima dva sprata i nalazi se na nadmosrskoj visini od 2600 metara. Ima formu kupole visine 7 metara, a prečnika 12 metra. Na prvom spratu se nalazi naučna laboratorija, dok su na drugom spratu male spavaće sobe.

Kompleks i posada HI-SEAS kv5
kv6 kv7
kv8 kv9

 

Učesnici eksperimenta jedu "kosmičku" hranu - zaledjenu, sublimiranu i konzerviranu, imaju vrlo ograničene količine vode i ograničeni pristup internetu. Takodje, jedanput nedeljno izlaze na "površinu planete" u specijalnim skafandrima.

Od 2013. ovo je četrvrta ekipa dobrovoljaca koja učestvuje u eksperimentima izolacije na Havajima. Prve dve grupe su provele po četiri meseca, dok je eksperimen treće ekipe trajao duplo duže - osam meseci.

NASA je do sada na ove eksperimente potrošila 1,2 miliona dolara, a planira da sledeće godine odvoji još milion dolara za nastavak istraživanja. 

NASA planira novu medjuplanetarnu misiju

NASA je započela planove novog velikog medjuplanetarnog projekta u cilju dugotrajnog proučavanja planeta Uran ili Neptun. Pored toga, posebno mesto novog projekta može imati i istraživanje Tritona, najvećeg satelita Neptuna. Triton je sličan Plutonu i moguće je da ga je davno Neptun "ulovio" i zahvatio iz pojasa Kajpera. Obe planete predstavljaju svojevrsne minijaturne "sunčeve sisteme". Pored Tritona, Neptun ima još trinaest poznatih meseca, dok oko Urana kruži 27 prirodnih satelita.

Planete tipa Zemlje (Merkur, Venera i Mars), kao i Jupiter i Saturn proučavani su sa orbita tokom dugotrajnih medjuplanetarnih misija. Medjutim, Uran i Neptun su proučavani tokom kratkotrajnih preleta aparata Voyager poslednji put u januaru 1986. i avgustu 1989. Sada u NASA-i planiranu misije tokom kojih će na orbitama Urana ili Neptuna biti postavljen veštački satelit koji će tokom dugog vremena proučavati jednu od ovih planeta.

kv10

Uran (levo) i Neptun

Iz NASA-e je upućen zahtev američkoj naučnoj javnosti da predstave nekoliko varijanti projekata istraživanja Urana ili Neptuna koji ne trebaju da koštaju više od dve milijarde dolara po jednoj misiji. Zbog stezanja kaiša u NASA-i, ovi projekti su planirani tek sredinom ili krajem 2020-ih. Do tada se očekuju još samo dve medjuplanetarne misije NASA-e. Prva planira spuštanje teškog rovera na Mars (tipa MSL) 2020, dok je druga misija istraživanja Evrope, satelita Jupitera planirana 2022.

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: