Vansolarne planete se detektuju na više načina od kojih je najubedljiviji, ali i najteži direktno snimanje. 

A upravo to je uspeo nedavno da učini Svemirski teleskop Džejms Veb (James Webb Space Telescope, JWST): snimio je svoju prvu vansolarnu planetu i to direktno! Ne dakle, posredno kada se radi zapravo o zapažanju posledica koje planeta izaziva (recimo u pravilnim periodima blokira deo svetlosti matične zvezde) nego je planetu snimio direktno. Naravno radi se o svetloj mrlji, a ne o fotografiji na kojoj se vidi površina planete. 

HIP 65426 b 2
Planeta je snimljena sa više instrumenata i na više infracrvenih talasnih dužina kako bi se otkrilo što više podatka. Bele zvezdice označavaju mesto matične zvezde čije svetlo je blokirao koronograf.

Ali i ta mrlja pruža astronomima niz dragocenih podataka, pa su tako oni izračunali i utvrdili sledeće: mrlja, koja se inače zove HIP 65426 b, je sedam puta masivnija od našeg Jupitera; kruži oko zvezde HIP 65426 (slovo b je oznaka planete) koja je od nas daleko blizu 400 svetlosnih godina. 

Ovaj snimak je vrlo ohrabrujući jer je deset puta bolji od očekivanog, što znači da je JWST u stanju da snimi i manje planete o ove koju je ulovio. Možda će uspeti da snimi i neku planetu poput našeg Urana ili Neptuna, pa i manju, možda neku tipa naše Zemlje, što naravno zavisi od njene udaljenosti, od karakteristike matične zvezde itd.

Kod neposrednog snimanja vansolarne planete problem je zasenjujuća svetlost koja dolazi sa matične zvezde. JWST se zato poslužio već oprobanim trikom te je pomoću male maske, a to je zapravo koronograf, blokirao svetlost zvezde i tako uspeo da uoči planetu, koja inače ima hiljadu i više puta slabiji sjaj od matične zvezde.

Planeta HIP 65426 b oko svoje zvezde kruži na 100 puta većoj udaljenosti nego što je rastojanje Zemlje od Sunca, i treba joj 630 godina da načini jedan krug oko nje. Ona je još vrela i ima temperaturu od čitavih 900 stepeni Celzijusa. Tako velika temperatura posledica je mladosti planete. Ona je nastala pre svega 14 miliona godina (planete Sunčevog sistema su stare preko četiri milijarde godina). 

Naravno, samu površinu planete nije moguće videti na tolikoj udaljenosti, ali može se pretpostaviti njen izgled. Ona sigurno podseća na površinu našeg Jupitera te verovatno ima pruge tj. pojaseve koje su posledica varijacije u temperaturi i sastavu. Možda ima i mrlje u atmosferi poput našeg Jupietra. Na njoj život ne možemo očekivati.

Planeta je snimljena sa više instrumenata i na više infracrvenih talasnih dužina kako bi se otkrilo što više podatka. Bele zvezdice označavaju mesto matične zvezde čije svetlo je blokirao koronograf.

 

Izvori: QUANTA MAGAZINE, Wikipedia