Tarantula je maglina sa najvećim poznatim zvezdanim porodilištem. Na njenoj periferiji nalazi se zvezdana laboratorija koja pruža naučnicima materijal za izučavanje porekla masivnih zvezda. 

LHA120N150
ESA / Hubble, NASA, I. Stephens

To je užaren oblak, LHA 120-N 150, od nas daleko 160.000 svetlosnih godina. Ova svetlost koju sad vidimo krenula je ka nama u vreme kada se u Africi razvio homo sapijens, sa neizvesnom sudbinom. Doduše ta sudbina nikad nije ni bila naročito izvesna. 

Sve zajedno, i taj oblak i maglina Tarantula nalaze su u galaksiji Veliki Magelanov oblak. 

Naučnike interesuje kako nastaju masivne zvezde. Po nekim modelima masivne zvezde nastaju u leglima, dakle, rađaju se zajedno, međutim po nekim posmatranjima bar 10 posto masivnih zvezda nastaju same.  

U maglini Tarantula ima malo prašine koja bi inače blokirala pogled astronoma u njenu unutrašnjost. To naučnicima omogućava da zavire u zvezdano porodilište. Ali, naravno, postoje druge poteškoće. Naučnicima je danas teško da identifikuju to što vide, tj. da utvrde da li je to što vide zaista novorođena zvezda ili samo gust oblak prašine, ili nešto sasvim treće. 

Ali ovo je tek početak. Dalja posmatranja dovešće do odgovora o tome kako nastaju masivne zvezde. Naravno time će se otvoriti nova pitanja koja će tražiti odgovor.

Karta

Prema: Astronomy