Ovo je članak objavljen na NASA-inom sajtu Svemirskog teleskopa Hubble, povodom još jedne godišnjice lansiranja toga instrumenta.
Članak jest zanimljiv, ali bilo bi mi draže da je za ovu prigodu izabrana slika nečega što još nismo vidjeli pomoću Hubblea.
Treća slika je nesmanjeni detalj prve.
| Priredio i prilagodio: Zoran Knez AstroMosor |
Hubble očarava mladim zvijezdama u maglici Trified
Ovo blistavo zvjezdorodno područje, djelić maglice Trifid koja je od nas udaljena oko 5 tisuća svjetlosnih godina, zabilježeno je finom detaljnošću putem NASA-inog Svemirskog teleskopa Hubble. Boje na ovoj Hubbleovoj fotografiji snimljenoj u vidljivom svjetlu, kojom se obilježava 36. obljetnica lansiranja toga svemirskog teleskopa, čine prizor sličnim nekoj podvodnoj sceni u kojoj se sitnozrnati sediment kovitla u morskim dubinama. (Hubble je lansiran 24. travnja 1990. g. Prim prev.)
Nekoliko masivnih zvijezda, koje su izvan okvira ove slike, oblikovale su cijelo ovo područje u posljednjih barem 300 tisuća godina. (Može ih se vidjeti na širokokutnoj slici snimljenoj kroz teleskop Zvjezdarnice Vera Rubin.) Njihovi siloviti vjetrovi nastavljaju napuhavati ogromni mjehur, od kojega se ovdje vidi tek djelić. Taj mjehur odguruje i zbija oblake plina i prašine, u valovima potičući nastanak novih zvijezda.
Ovo nije prvi put da je Hubble bacio pogled na ovaj prizor. Taj je teleskop promatrao maglicu Trifid još 1997. g, a sada, 29 godina kasnije - što je zamalo cijeli Hubbleov radni vijek - on nam pruža uvid u to kakve se promjene unutar te maglice mogu zbiti za trajanja jednog ljudskog života. Zašto ponovno gledamo isto mjesto na nebu? Osim što njime možemo opaziti te promjene, Hubble sada ima i bolju kameru, šireg vidnog polja i veće osjetljivosti, ugrađenu u njega tijekom zadnje servisne misije (2009. g.).
Nastanak novih zvijezda u "Svemirskom Morskom Pužu"
Hubbleova slika maglice Trifid (poznate i kao Messier 20 (M20)), usredotočena je na "glavu" i vijugavo "tijelo" jednog oblaka plina i prašine boje hrđe, koji nalikuje na morskog puža koji pliva svemirskim dubinama.
Lijevi "rog" Svemirskog Morskog Puža je dio objekta Herbig-Haro 399, mlaz plazme kojega već stoljećima sporadično izbacuje protozvijezda usađena u glavu Puža. Promjene do kojih je došlo (u posljednjih 29 godina), a koje su prikazane u priloženoj animaciji, omogućuju istraživačima da izmjere brzinu tih odljeva i odrede koliko energije zvijezda u nastanku ubrizgava u ovaj predjel. Takva mjerenja omogućuju uvide u to na koje načine novonastale zvijezde međudjeluju sa svojim okolišem.
Odmah dolje desno su znaci prisutnosti mlaza koji brizga na suprotnu stranu: to su nazubljene narančasto-crvene crte razvučene niz zatiljak Morskog Puža, na mjestu gdje je smeđa prašina oblikovana kao slovo V!
Tamniji, trokutastiji rog desno od onog prvog, i sam na svom vrhu sadrži jednu mladu zvijezdu. Ako pogledate najveću raspoloživu sliku, na tome vrhu ćete ugledati blijedu crvenu točkicu, sa sićušnim mlazom. Zeleni luk iznad nje bi mogao biti znak da tamošnji cirkumstelarni disk biva erodiran snažnim ultraljubičastim svjetlom iz obližnjih masivnih zvijezda. Raščišćenije područje oko protozvijezde sugerira da bi njena izgradnja mogla biti skoro dovršena. (Ako nije dovršena, od nje vrlo vjerojatno nikada neće nastati prava zvijezda. Prim. prev.)
Tik s lijeve strane Svemirskog Morskog Puža, mali je i blijedi stup koji nalikuje dugoživcu (tardigrade). Većina plina i prašine u tome stupu je već otpuhnuta, ali onaj najgušći materijal na njegovu vrhu još uvijek odolijeva.
Pruge i oštro ocrtane crte nude još nagovještaja o aktivnostima drugih mladih zvijezda. Obratite pozornost na jedan takav primjer blizu središta slike: valovitu nakošenu crtu koja je na lijevoj strani svjetlonarančasta, a na suprotnom kraju tamnocrvena! U animaciji koja uspoređuje dvije Hubbleove opservacija, ta se crta pomaknula, što znači da bi i tu mogla biti riječ o mlazu kojega brizga neka zvijezda u nastanku, usađena duboko u prašinu maglice.
More duginih boja
Hubbleov pogled u vidljivom svjetlu, najprodorniji je gore lijevo, gdje je slika plavlja. Snažno ultraljubičasto svjetlo iz masivnih zvijezda, zgulilo je elektrone iz tamošnjeg plina i proizvelo taj specifični sjaj. Čestični vjetrovi iz tih zvijezda usto metu pred sobom prašinu i stvaraju mjehuru sličnu čistinu.
Na vrhu glave Svemirskog Morskog Puža, svjetložuti plin struji naviše. To je jedno od mjesta na kojima se ultraljubičasto svjetlo zariva u tamnosmeđu prašinu, odstranjujući i razgrađujući plin i prašinu maglice. Iako ultraljubičasto zračenje polako razara plin, mnogi od grebena i obronaka od tamnosmeđeg materijala će opstajati još nekoliko milijuna godina. Najgušća područja u maglici su postojbine protozvijezda, koje su u vidljivom svjetlu ne mogu uočiti.
Donji desni kut slike je skoro posve crn. Na tome mjestu je prašina najgušća. Zvijezde koje se vide na tome mjestu, možda i nisu dio ovog zvjezdorodnog područja: one bi nam mogle biti puno bliže od maglice Trifid.
Potražite sada na slici svjetlonarančaste loptice. To su zvijezde koje su se u potpunosti razvile i koje sada raščišćavaju prostor oko sebe. Za više milijuna godina, plin i prašine u maglici će posve nestati - preostat će jedino zvijezde!
Dugovječnost bez premca i neprekinuti niz otkrića
Različiti Hubbleovi instrumenti i širok raspon valnih duljina svjetla na koje su oni osjetljivi - od ultraljubičastih, preko optičkih, do bliskoinfracrvenih - desetljećima su omogućavali istraživačima da ostvaruju epohalne otkrića, a svakodnevni dotok novih Hubbleovih podataka je jamstvo da će se to nastaviti i u budućnosti.
Hubble je do današnjeg dana načinio više od 1,7 milijuna opservacija. Skoro 29 tisuća astronoma je dosad objavilo provjerene znanstvene radove koji se temelje na Hubbleovim podacima, prikupljanima tijekom 36 godina radnog vijeka toga teleskopa. Od ukupno više od 23 tisuće takvih publikacija, samo u 2025. g. ih je objavljeno skoro 1100. Hubbleovi opservacijski podaci su javno dostupni u (digitalnom) Arhivu svemirskih teleskopâ Barbara Mikulski (engl. krat. MAST), pri baltimorskom Institutu za Svemirski teleskop (engl. krat. STScI). Pored toga, na Hubbleovim internetskim stranicama se može pronaći opis njegove misije i njena povijest, kao i vidjeti galeriju onih najpopularnijih fotografija snimljenih tim instrumentom.
Kako bi još više pomaknuli granice novih otkrića, istraživači od 2022. g. redovito udružuju Hubbleove opservacije s onima koje provodi NASA-in Svemirski teleskop James Webb. Uskoro će astronomi moći zaroniti i u ogromni skup podataka koji će biti izgrađen sustavnim pretraživanjima neba što će ih provoditi NASA-in novi Svemirski teleskop Nancy Grace Roman. Ti će podaci biti uspoređivani s već postojećim ili novim Hubbleovim promatranjima, kako bi se razjasnilo što se to točno događa u svemiru. Usporedbe radi, Romanova kamera će moći odjednom obuhvatiti cijelu maglicu Trifid, tako da se na jednoj slici vidi čitavi mjehur. Takva slika bi mogla otkriti dosad neviđene pojedinosti, koje će vrijediti dodatno podrobno istražiti.
Ima li u planu još moćnih svemirskih teleskopa koje bismo mogli s nestrpljenjem iščekivati? Opservatorij za nastanjive svjetove je jedna od takvih planiranih misija: taj bi svemirski teleskop imao znatno veće zrcalo od Hubbleovog - što bi rezultiralo fotografijama više razlučivosti - a mogao bi poput Hubblea opservirati u ultraljubičastom, vidljivom i infracrvenom svjetlu. Taj teleskop sljedećeg naraštaja bi unaprijedio cjelokupnu astrofiziku i bio bi prvi teleskop napravljen prvenstveno s ciljem da se njime identificiraju nastanjivi, Zemlji slični planeti u stazama oko razmjerno sjajnih zvijezda poput Sunca, te da se na njime na tim planetima mogu potražiti znaci postojanja života.
Na dodatnoj slici je na lijevoj strani prikazana cjelokupna maglica Trifid, snimljena iz NSF-DOE-ine Zvjezdarnice Vera C. Rubin, u Čileu. Bijeli kvadrat dolje lijevo obrubljuje ružičasti dio maglice koji je obuhvaćen Hubbleovom fotografijom, danom na desnoj strani. Vidno polje na slici lijevo je (na udaljenosti maglice) široko oko 56 svjetlosnih godina, dok je ono na Hubbleovoj slici široko oko 4 svjetlosne godine.
Boje na ovim fotografijama variraju u ovisnosti o tome koji su filteri u kamerama korišteni. Na slici iz Zvjezdarnice Rubin je zabilježen široki raspon vidljivih valnih duljina i na njoj su boje prirodne. Hubble je, pak, snimio nekoliko uskopojasnih fotografija kojima su zabilježeni točno određeni kemijski elementi. Na ovoj kompozitnoj slici su (ionizirani) sumpor, vodik i kisik prikazani, redom, crvenom, zelenom i plavom bojom.
(Animacija koja uspoređuje Hubbleove opservacije iz 1997. i 2026. g. jasno pokazuje u kojoj mjeri su se u tome razdoblju produžili mlazovi koje proizvode protozvijezde usađene u oblake plina i prašine. Prim. prev.)
U animaciji i te ružičastije zvijezde kao da zatrepere ili se čak pomaknu. Tako je stoga što su one uistinu malo promijenile svoj položaj u proteklih 29 godina. To je nešto što nazivamo stvarnim gibanjem zvijezda.
Rubin Observatory, NASA, ESA, STScI, Joseph DePasquale (STScI)
Velika slika:
