Japanski astronom Seiji Ueda uočio je 12. lipnja 2021. godine da se u zviježđu Herkula pojavila nova. Sjaj joj je bio 8,4m i u roku od 2 i pol sata porastao je za dvije veličine, na 6,2m. Do 13. lipnja sjaj joj je polako blijedio pa je pao na preko 7,5m. U trenutku kada sam ju ja snimao, njezin sjaj je dodatno pao i bio je 8,4m. Ona je u dosegu dvogleda i malih teleskopa pa ju se može vidjeti i bez velikih astronomskih instrumenata. Zbog prirode procesa koji se odvijaju, njezin sjaj je primjetno ružičaste boje. Dok sam ju snimao, to je bila prva karakteristika koju sam primijetio. Prekrasna lijepa ružičasta boja. Ona je posljedica emisije dijela spektra koji zrači užareni vodikov plin. No, krenimo redom.
Nova Her 2021. leži u krajnjem jugozapadnom dijelu Herkula (precizan položaj RA 18h 57m 31s, Dec + 16 ° 53 ’40 “(J2000.0), točno na granici s Aquilom. Leži nešto više od pola stupnja od HIP 93124. © Ljubaznošću: Greg Smye-Rumsby.
Za novu Herculis 2021 sam saznao na Facebooku, društvenoj mreži na kojoj najbrže možete saznati što se događa ako pažljivo odaberete za pratiti grupe i stranice koje se time bave. Odlučio sam ju snimiti. Sinoć sam se pripremio za to. Kao prvo morate znati gdje ju uopće tražiti. S obzirom da imam robotizirane teleskope, pomislio sam da to i nije neki problem. Upišem njezine nebeske koordinate i hop, za tili časak ona se pokaže u vidnom polju. No, malo sutra. Promašio sam iz nekog razloga pa sam morao vršiti korekcije. Problem je što se na tom dijelu neba nalazi mnoštvo zvijezda. Nisam znao kolika je greška pa sam morao malo proguglati.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51249994905
Našao sam nekoliko astrofotografija astronoma koji su ju snimili ali je problem bio da su sve bile snimljene različitom opremom pa je tu bilo širokokutnih snimaka teleobjektivima, pa onima snimljenim kroz teleskope s različitim vidnim poljem i različitim ekspozicijama i još različito orijentiranima. No, nekako sam dokučio što trebam tražiti i malo po malo, napokon došao do nje. Dalje je sve išlo kako treba. Isprobavao sam različite ekspozicije s različitim postavkama i pronašao onu najoptimalniju, a to je bilo ISO 3200 eksponirano na 30 sekundi. I tako preko trideset puta. Nakon toga sam snimio desetak darkova za potrebe stackiranja.
https://www.flickr.com/photos/zvijezde/51248758671
Nova je bila prelijepe ružičaste boje. Baš mi se, onako, svidjela na prvi pogled. Nije bila dosadna bijela točkica poput drugih zvijezda. Ova je imala svojeg šarma. I tako, danas sam obradio te snimke i pred vama je završni snimak nove Herculis 2021. Šarmantne zvijezde iza čijega šarma se kriju kataklizmički procesi koji su toliko snažni i destruktivni da u njezinoj blizini nema nikakve mogućnosti za postojanjem života bilo kakvih bića koja bi mogla uživati u ružičastom svjetlu koje u svemirske dubine naše galaksije odašilje ta zvijezda. Ili bolje rečeno, te zvijezde.
|
Kakva je to nova zvijezda u Herkulu? Riječ je o dramatičnom povećanju sjaja zvijezde, za desetak magnituda, zbog kataklizmičke eksplozije uslijed, kako se pretpostavlja, curenja materije s jedne velike zvijezde, na blisku malu zvijezdu (bijelog patuljka). Ovaj materijal vrši sve veći pritisak na postojeće slojeve patuljaste zvijezde, koja se zato sve više zagrijava i to onda konačno dovodi do eksplozije.
Ilustracija procesa nastajanja nove. © Ljubaznošću: ESO / M. Kornmesser U ovom umjetničkom prikazu, bijeli patuljak (lijevo) otima plin sa zvijezde pratiteljice. Materijal formira akrecijski disk oko patuljka prije spiralnog urušavanja na površinu, gdje se komprimira i zapali u termonuklearnoj eksploziji. |
