Pre oko 65 miliona godina, džinovski asteroid je udario u našu planetu, izazvavši užasnu vatrenu oluju koja je ubila dinosaure. Da li je tako? Nova studija dovela je u sumnju da je dinosauruse zbrisao isključivo asteroid, nego da su tome doprineli vulkani. 

Dino

Nova studija kaže da su za velika izumiranja odgovorne ogromne vulkanske erupcije

Istraživači veruju da su ogromne erupcije izazvale 'poplavu bazalta' koje su se raširile po kontinentima i izazvalo masovno izumiranje. Ne samo ono od pre 66 miliona godina nego i ostala masovna izumiranja.

Istraživači smatraju da je udar asteroida samo pogoršao stvar. Njihova studija, objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), tvrdi da je vulkanska aktivnost bila ključni pokretač masovnog izumiranja.

Određene vulkanske aktivnosti takođe mogu objasniti ostala masovna izumiranja, rekli su istraživači. Koautor Brenhin Keler, docent za nauke o Zemlji na koledžu Dartmouth u Nju Hempširu, rekao je: „Sve druge teorije koje su pokušavale da objasne šta je ubilo dinosauruse, uključujući vulkanizam, su bile potisnute kada je otkriven udarni krater Čiksulub.

Ali, dodao je on, postoji vrlo malo dokaza o sličnim udarnim događajima koji su se poklopili sa drugim masovnim izumiranjem uprkos decenijama istraživanja.

Keler je rekao: "Iako je teško odrediti da li je određeni vulkanski izliv izazvao određeno masovno izumiranje, naši rezultati otežavaju ignorisanje uloge vulkana u izumiranju."

Istraživači su otkrili da su se četiri od pet masovnih izumiranja dogodila istovremeno sa vrstom vulkanskog izliva zvanog poplavni bazalt.

Ove erupcije su preplavile ogromna područja, čak i čitav kontinent, lavom za samo milion godina, vrlo kratko vreme po geološkoj vremenskoj skali.

Zbog velike suše 2022. god pojavili su se džinovski otisci prstiju kao dokaz velike oblasti slojevitog magmatskog kamenja, očvrsle izlivene lave. Državni park doline dinosaura u Glen Rosu Teksas.

Da bi se smatrala „velikom“, magmatska regija mora da sadrži najmanje 100.000 kubnih kilometara magme. Da bismo razumeli koliko je to, erupcija planine Sent Helens 1980. sadržala je manje od jednog kubnog kilometra magme.

Serija erupcija u današnjem Sibiru izazvala je najrazornije od svih masovnih izumiranja pre oko 252 miliona godina, oslobađajući gigantsku količinu ugljen-dioksida u atmosferu i skoro ugušivši sav živi svet. U Sibiru oblast vulkanskih stena je veličine otprilike Australije.

Vulkanske erupcije su takođe potresle indijski potkontinent u vreme odumiranja dinosaurusa, stvarajući ono što je danas poznato kao visoravan Dekan. Ovo bi, slično kao i udar asteroida, imalo dalekosežne globalne efekte, unoseći u atmosferu prašinu i toksična isparenja, gušenjem dinosaurusa i drugog života, uz promenu klime na dugim vremenskim skalama.

Istraživači su uporedili najbolje dostupne procene poplavnih bazaltnih erupcija sa periodima drastičnog izumiranja vrsta u geološkom vremenskom okviru, uključujući, ali ne ograničavajući se na pet masovnih izumiranja.

Pol Ren, profesor zemaljske i planetarne nauke na Univerzitetu u Kaliforniji u Berkliju, rekao je: „Naši rezultati pokazuju da je po svoj prilici došlo do masovnog izumiranja na tercijarnoj granici krede značajne veličine, bez obzira da li je bilo uticaja ili ne, što se sada može kvantitativno pokazati. „Činjenica da je bilo uticaja nesumnjivo je pogoršala stvari.

Dino1

Izlivanje lave kao posledica vulkanske erupcije. Nakon otkrivanja kratera Čiksulub, sve ostale teorije o masovnom izumiraju dinosaura su gurnute u drugi plan. A neke od njih mogu da nam se dese pre udara asteroida.

Brzina erupcije Dekanskih ravni u Indiji sugeriše da je stvorena osnova za široko izumiranje čak i bez asteroida, rekao je glavni autor Teodor Grin.

Poplavne bazaltne erupcije nisu uobičajene u geološkim zapisima, rekao je Grin. Poslednji uporediv, ali znatno manjeg obima dogodio se pre oko 16 miliona godina na severozapadu Pacifika SAD.

„Dok je ukupna količina ugljen-dioksida koja se oslobađa u atmosferu u savremenim klimatskim promenama i dalje mnogo manja od količine koju emituje velika magmatska regije, na sreću“, rekao je Keler, „emitujemo ga veoma brzo, što je razlog da budemo zabrinuti."

Ovo istraživanje nam govori da treba da obraitmo pažnju, osim na udare asteroida, na vulkanske erupcije koje mogu biti ništa manje pogubne od udara asteroida. Mada, nije jasno kako se možemo odbraniti od velkih tektonskih poremaćanja i izlivanja enormne količine lave po kontinentima i ubacivanjem ogromnih količina CO2 i otrovnih gasova u atmosferu.