Članak povezan sa tekstom Draška Drgovića:
<< Uticaj korone sa kosmički sektor
Drago je opasan lik, gromada od čovjeka koja ne bi mrava zgazila ali zato je nagazio po tipkovnici i sa preko stotinu knjiga bez premca u povijesti, sadašnjosti ali i izglednoj budućnosti, najplodonosniji autor s područja astronautike na ovim našim prostorima. On brže piše knjige nego što ih čitatelji stignu pročitati! Čini se kao da svaki dan ima po neka Odiseja u svemiru sa mnogobrojnim aspektima koje nije lako ili nije uopće moguće pronaći na jednom mjestu pa makar za to koristili i internet. Drago može tako unedogled ALI..
Ali sve do prije mjesec dana zapadni stil života kojem htjeli/nehtjeli pripadamo i mi bio je nepomućen, nošen nerealnim svijetom vrijednosti novca utemeljenog ni na čemu. Virus prehlade (a namjerno neću pisati naziv i oznaku) koji se ove zime razmigoljio svijetom nije zaustavio samo naše živote i naš način življenja. Zaustavio je i dio čovjekova puta u svemir! Zasad možda bolje reći da će čovjek u svemir po planu i programu ali neke su misije van Zemlje a i one oko Zemlje odgođene. Ove lokalne vjerojatno za nekoliko tjedana ili najviše dva do tri mjeseca a ona daleke čak za dvije godine.
Zašto su odgođene svemirske misije? Kakve veze ima virus koji ne može preživjeti u svemiru sa letjelicama na kojima nema ni posade ni ikakovih bioloških stvorenja? Netko treba pripremiti letjelice, pripremiti rakete, izvršiti fuziju cijele te skalamerije, brinuti se o svim drugim organizacijskim i tehničkim stvarima a to su ljudi. A ljudi su podložni prehladi. Statistički, čak se nekoliko puta godišnje prehladimo. Nekad manje nekad više. Sudbina i netko tko vuče strahovite geopolitičke poteze odlučio je vidjeti kako svijet funkcionira u uvjetima kojima svjedočimo. Svijet je stao. Svemir je stao. Dokad, pa do trenutka kada nas uvjere u isto ovo što su nam sada servirali samo sa obrnutim predznakom.
Dobro, misije su tu, planovi su tu, svijet ipak neće stati iako više neće biti isti (a kakav će biti ovisi o scenariju koji nama smrtnicima nije poznat). Ali zaista, na stranu „mišljenje i politika“ aktualni virus i njegovo brzo širenje među populacijom možda je prigoda za se malo zapitati što ako naši, zemaljski virusi dospiju na druge svjetove. Što ako tamo ima života a naš virus ga potpuno uništi jer koliko nam je poznato nigdje u Sunčevom sustavu nema nikakovog zdravstvenog sustava koji bi mogao reagirati čak i (upitnom) karantenom. Može i obrnuto, što ako roboti ili astronauti iz svemira donesu „nešto“ za što su naša tijela i znanost nespremni a ubija brzinom širenja glasine?
Na prvo možemo reći kako se zaista trudimo sve naše igračke na druge svjetove potpuno sterilizirati, a na drugu soluciju morati ćemo još malo pričekati. Aktualni virus usporiti će i čovjekove letove u svemir novim igračkama za koji mjesec ili možda i više.
Uglavnom, ako je ikome bolje legla samoprozvana pandemija aktualnog virusa onda su to zasigurno europsko-ruski timovi angažirani na EU-RUS misiji ka Marsu. Elegantno su se izvukli na nemogućnost sigurnog kolanja ljudi i opreme u uvjetima potencijalne zaraze a time dobili još dvije godine da pokušaju sklepati (ne)sretni lander i rover koji već bezmalo dvadesetak godina poput Letećeg Holandeza putuju i putuju i putuju ka Marsu ali još nisu odmakli ni sa poligona za testiranje.
Drago u svom dijelu teksta detaljno opisuje tehnički dio tko je i koliko (zasad) stopirao aktivnosti provođenja svemirskog programa. Stopirane su i djelatnosti iz vidokruga rada radio i optičkih teleskopa. Sve će to s vremenom biti realizirano. Mene samo zanima jedna stvar, što da dan prekasno otkrijemo stijenu koja juri prema Zemlji a koju smo mogli otkriti na vrijeme da nije bilo prehlade?
