Astronautika: misije

Prateća stanica na kosmodromu Bajkonur uspela je da se u ponedeljak (28. novembra 2011.) uveče poveže sa međuplanetarnom stanicom "Fobos-Grunt", ali kontrolorima nije uspelo da prime telemetrijske informacije sa nje. Takođe, pokušaji prateće stanice Evropske kosmičke agencije (ESA) u Pertu da uspostave kontakt sa stanicom u ponedeljak izjutra nisu uspeli.

FG-650

Još uvek nije jasno dali su stručnjaci NPO "Lavočkin" uspeli da dekodiraju podatke sa stanice koje su im prosledili kontrolori ESA-e. Pojedini izvori ukazuju da su primljeni podaci zbog nekompatibilnosti evropskih i ruskih telekomunikacionih sistema bili neupotrebljivi. Međutim, podaci koje je uspela prateća stanica na Bajkonuru da primi su bili upotrebljivi. Na osnovu njih stručnjaci su zaključili da je radio-oprema stanice operativna i da razmenjuje podatke sa glavnim kompjuterom i sistemom upravljanja.

Stanica se ponaša krajnje neobično. Ona i dalje održava stabilan položaj i visinu orbitu, tako da se ako ne dođe do većih aktivnosti na Suncu i "komešanja" atmosfere, očekuje da će kružiti oko Zemlje do kraja februara 2012.

Još uvek nije jasno šta je dovelo do gubitka kontrole nad stanicom "Fobos-Grunt". U kombinaciji sa njenim čudnim ponašanjem i odsustvom detaljnih informacija, to otvara prostor za lansiranje različitih pretpostavki. Do sada se uglavnom govorilo o uzrocima povezanim sa internim problemima stanice. Spominju se sistem upravljanja, telekomunikaciona aparatura i sistem orijentacije. Kao što je poznato, odmah posle izlaska u orbitu stanica nije uspela da pređe sa orijentacije prema Suncu na tzv. zvezdanu orijentaciju koja je trebala biti korišena tokom prelaska na međuplanetarnu putanju. Nedavno je međutim plasirana prva pretpostavka koja se odnosi na spoljašnji faktor. Naime, penzonisani general Nikolaj Rodionov, koji je komandovao sistemom ranog upozoravanje Rusije je rekao "Interfaksu" da su neobični problemi na stanici "Fobos-Grunt" izazvani amerižkim radarskim sistemima smeštenim na Aljasci.

General kaže da "vrlo jaka elektromagnetna radijacija tih sistema možda utiče na kontrolni sistem međuplanetarnog aparata". Stanica takozvanog Programa istraživanja visokofrekventnih aktivnih aurora (HAARP - High Frequency Active Auroral Research Program) se nalazi u mestu Gejkon (Gakona), Aljaska. Prema HAARP-ovoj web stranici ovaj sistem se koristi za proučavanje jonosfere i njenog uticaja na komunikacije za potrebe civilnog i posebno vojnog sektora. Pojedine konspirativne teorije međutim govore o korišćenju HAARP-a za razvoj super-oružja sposobnog da izazove prirodne katastrofe, kao što su zemljotresi (spominje se čak zemljotres koji je 2010. pogodio Haiti), klimatske promene i pomeranje magnetnih polova.

Projekad HAARP

Tajno klimatološko oružje - HAARP

 

Za dalje čitanje:

Borba za život u Zemljinoj orbiti
Primljeni telemetrijski podaci sa Fobos-Grunta
Fobos-Grunt je živ!
Pobos Grunt ipak može uspjeti?
"Fobos-Grunt" i dalje ne odgovara na pozive
"Fobos-Grunt" opet povećao visinu perigeja
"Još postoje šanse za Fobos-Grunt" kaže direktor Roskomosa
"Fobos-Grunt" živ, ali ne prima komande
"Fobos-Grunt" neočekivano povećao orbitu
Sve manje šanse za nas Gruntovčane
FOBOS GRUNT - i dalje neizvesno
Fobos Grunt na ivici devetog kruga pakla
Male šanse da "Fobos-Grunt" bude spašen
Drama u orbiti - hoće li Fobos-Grunt krenuti ka Marsu
Fobos Grunt kreće prema Marsu
Tajni plan Rusije da dođu na Mars?
„Fobos-grunt" u niskom startu 2011
Fobos Grunt - 2006
NOVI RUSKI MARSOVSKI PROJEKAT - 2006
Ruske letjelice za Mjesec i Mars na čekanju - 2009
Phobos-Grunt – Odiseja Mars - 2010
Rusi šalju Zemljane na Fobos - 2009
Hoćemo li konačno na Fobos? - 2009
Rusi oživeli planove za istraživanje Meseca - 2011


 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: