Japanski teretni modul HTV-3 "Kunotori" spojen sa MKS

Japanski teretni modul HTV-3 "Konotori" (Kounotori - "Bela roda") spojen je 27. jula sa MKS. Modul je proveo šest dana u autnomnom letu, posle lansiranja iz centra Tanegasima. Kada je modul prišao stanici na 10 metara, astonaut Sunita Vilijams (Williams) sa MKS ga je dohvatila pomoću mehaničke ruke "Kandarm-2", privukla ga i pripojila uz modul "Harmoni" (Harmony).

HTV-2_Kounotori_2_grappled_by_Canadarm2

Vilijamsovoj je tokom ovih operacija asistirao japanski astronaut Akihiko Tošide, kao i ostali članovi ekspedicija MKS 32/33.

Ovo je treći teretni modul Japanske kosmičke agencije JAXA. On je dostavio na MKS preko pet tona različitog materijala za nastavak istraživanja na stanici. 

Novi ruski teretni brod spojen sa MKS za rekordno vreme od manje od 6 časova

Ruski automatski teretni brod "Progres M-16M" uspešno je 2. avgusta spojen sa MKS preko modula "Pirs" u rekordno kratkom vremenu. Proces približavanja i spajanja su nadgledali kosmonauti ruskog segmenta MKS, Genadij Padalka, Sergej Revin i Jurij Malenčenko.

sajuz
Sajuz prilazi Stanici

Spajanje je obavljeno za vreme četvrte orbite, samo 5 časova i 54 minuta posle lansiranja. 
To je najbrže spajanje u sovjetsko/ruskom kosmičkom programu od 1968. Očekuje se da će posle nekoliko "brzih" spajanja teretnih brodova "Progres" sa MKS ova tehnika biti primenjena i kod kosmičkih brodova "Sajuz".

Još iz vremena misija na orbitalnom kompleksu "Mir" spajanja "Sajuza" su obavljana dva dana posle lansiranja. Za to vreme, kosmonauti su morali da provedu stešnjeni u malom "Sajuzu" dva dana, bez nekog značajnijeg naučno-istraživačkog rada. Uz to, kako grejanje u "Sajuzu" nikada nije bila njegova najjača strana, kosmonauti redovno imaju problema kako da se utople. Promrzle, na MKS ih uvek dočekuju najpre toplim čajem.  
Pitanje je zbog čega ruski stručnjaci nisu primenili tehniku brzog spajanja znatno ranije. Prema objašnjenju u RKK "Energija" to je zbog tzv. faznog ugla orbite MKS i kosmodroma Bajkonur, koji zbog misija spejs šatla nije dozvoljavao povoljne uslove za "brzo" spajanje ruskih brodova. Sada, kada su šatlovi prizemljeni, fazni ugao je izmenjen i moguće je leteti prema MKS za samo nekoliko časova. 
Pored ovog tehničkog razloga, mislim da je nedavni veliki uspeh privatnog "Dragona" takođe delom uticao da se ruski stručnjaci malo trgnu i pređu na režim brzog spajanja.

"Progres M-16M" je doneo na MKS 2639 kilograma materijala neophodnih za nastavaka misije MKS. 

Osnovni dogadjaji na MKS tokom avgusta i septembra

Tokom avgusta planirana su dva izlaska u otvoreni kosmos - prvi u okviru ruskog, a drugi kao deo američkog programa istraživanja na MKS.

Prvo će 20. avgusta kosmonauti-veterani Genadij Padalka i Jurij Malenčenko provesti oko šest časova izvan stanice. 
Osnovni zadaci "leonovanja" su prebacivanje manipulatora sa modula "Pirs" (koji će kasnije biti odvojen od stanice) na modul "Zarja", lansiranje malog satelita i postavljanje na spoljašnjoj površini najstarijeg modula "Zarja" dodatnih panela meteoritske zaštite.

Tog istog dana je planirano da teretni brod "Progres M-15M" bude sveden sa orbite i uništen iznad Tighog okeana. 
Od odvajanja od MKS krajem jula ovaj teretni brod se koristi za istraživanja jonosfere u okviru eksperimenta "Radar-Progres".

Tridesetog avgusta planiran je još jedan izlazak u otvoreni kosmos. 
Amerikanka Sunita Vilijams i Japanac Akihiko Hošide (Hoshide) će zameniti jedan element kontrole napajanja američkog segmenta električnom energijom i pregrupisati napojne kablove.

Šestog septembra, od MKS će biti odvojen japanski teretnjak HTV-3 "Konotori". 
Povratak kosmičkog broda "Sajuz TMA-04M" se planira za 17. septembar. 
Tada će se na Zemlju vratiti Genadij Padlaka, Sergej Revin i Džozef Akaba, članovi misije MKS-32. 
Na stanici istraživanja nastavljaju Malenčenko, Vilijamsova (kao novi komandant stanice umisiji MKS-33) i Hošide. 
Odvajanje evropskog teretnog borda ATV-3 "Edoardo Amaldi" očekuje se 25. septembra, kada će modul biti sveden sa orbite i sagoreti u guste slojeve atmosfere.

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: