1 / 2
„Od zvijezda i vanzemaljaca do astronauta i zrnca pijeska, prvi put“
Izuzmemo li našu matičnu zvijezdu, Sunce, koje vidimo na danjem nebu, Mjesec kojeg povremeno vidimo danju a češće noću te daleke zvijezde koje poput manje ili više sjajnih treperavih točkica svjetla ukrašavaju noćno nebo što još možemo vidjeti golim okom za vrijeme noćnih sati?
Promatramo li noćno nebo sa tamnih lokacija, bez izraženog svjetlosnog zagađenja, prvo što će nam zaokupiti pažnju je slabašna, nejasna svjetleća koperna koja se proteže diljem nebeskog svoda. Radi se o kraku naše galaktike (Mliječnog puta) sa milijunima i milijunima zvijezda. Sve su one predaleko da bismo ih vidjeli kao pojedinačne zvijezde. Obzirom su „grupirane na jednoj od glavnih zvjezdanih magistrala našeg zvjezdanog grada“ njihovu svjetlost vidimo kao difuzni trag niže ili višlje položen na nebu, ovisno o položaju Zemlje oko Sunca, nagibu njezine osi te vremenu opažanja. Pogled čak i najmanjim dalekozorom otkriva da se tu radi o mnogobrojnim pojedinačnim zvijezdama. Među njima nije teško naletjeti na magličaste, geometrijski pravilne i nepravilne svjetleće strukture. Tu ima svega, od starih i umirućih zvijezda do nakupina međuzvjezdanog plina i prašine do tek rođenih sunaca.
Osim treperavih svjetlećih točkica (zvijezda) koje su naši preci grupirali u danas 88 međunarodno priznatih zviježđa (mada takva grupiranja nemaju ama baš nikakve veze sa stvarnim stanjem na nebu) tu je još i nekoliko „zvijezda lutalica“. One ne trepere poput drugih par tisuća zvijezda vidljivih golim okom. Radi se o planetima, oni sami po sebi nisu izvor svjetla već njih vidimo iz razloga što se od njihove atmosfere ili površine reflektiraju Sunčeve zrake. Sredinom svibnja navečer na zapadu vidimo presjajnu Veneru a ujutro na jugoistoku Jupiter, Saturn i Mars. Za koji dan na našem portalu čitajte o superbrzoj utrci dvije planete na večernjem nebu a njima će se nakratko poput brzog Ayrtona Senne pridružiti i Mjesec!
Jeste li primjetili da nam i danju i noću na nebu nešto nedostaje? Avioni! Nema kondenzacijskih tragova danju, nema signalnih trepćućih svjetala noću, nema zvuka avionskih motora. Nema „čudnih“, jarkih svjetala koja kao da stoje na nebu pa samo nestanu i/ili nastanu iznenada. Sićušna, poluživa bio-struktura promijenila je dnevno-noćnu vizuru neba na koju smo navikli desetljećima. Ipak, sporoputujući manje ili više sjajni svjetleći tragovi nisu nestali sa zvjezdanog neba. Svake noći vidimo povremene svjetleće potpise satelita, dijelova raketa, svemirskih brodova i postaja koji orbitiraju oko Zemlje. Zadnjih mjeseci, posebice početkom i krajem noći pažnju će nam zaokupiti svjetleće kompozicije od po nekoliko desetaka objekata koji skoro kao po tračnicama jedan za drugim svjetluckaju nebom. Radi se o neviđenom bezobrazluku devastacije noćnog krajobraza izazvanog projektom „komunikacijskih“ satelita Starlink za koje je odgovoran E. Musk (SpaceX, Tesla..).
Sutra na našem portalu čitajte o pravoj nebeskoj magiji pretvaranja žabe u blještavu princezu (ili princa), no dobro, nećemo baš pričati o žabama niti pricezama već o nečemo što nam doslovce može iz svemira doletjeti na glavu.