Vladimir Kerleta 2

jabukaOduvek sam maštao o tome kako sa laserskom puškom preko ramena, u otvorenom skafanderu, vodeći oklopljenog psa pored sebe, lutam kroz stepske pejzaže Mnemoze, gledajući ih kroz zatomljene naočare, u potrazi za artefaktima neke drevne civilizacije, dok mi se moj svemirski brod odziva na pejdžer u pravilnim intervalima izbegavajući oblake radijacije u asteroidnom pojasu planete. 

A onda je došao Anštajan i zabio nam ekser u mozak sa njegovim ograničavanjem brzine svetlosti. Da nam kaže da svega toga neće biti. Zato oduvek mrzim Anštajna tog unuštitelja izmaštanih svetova. Ljudskom rodu je uradio isto ona sto i Magelan, koji je 400 godina ranije opkoračio zemlju i rekao nam da više ne postoji beskrajan broj Zemalja, da nema i da neće biti divova, ni jednoroga. Sve je tako konačno i merljivo. Zato mrzim i Magelan. To su sve ljudi koji su sputali imaginaciju čovečanstva, i ono kao u nekoj krletki živi vec 400 godina (krletka u krleci je ona Ajnštajnova od pre 100). 

Pošto ravnozemljaši ne mogu da predstave razumne kontraargumente magelansko-anštajnovskom lock downu, mada ih ljudski potpuno razumem (jer kad bi kojim slučajem bili u pravu onda bi iz svakog dalekog horizonta mogle da budu nove Zemlje, nama na dohvat ruke), ostaje nam samo teorija struna da se bavimo njome u pokušaju da odagnamo prokletstvo ova dva zla i oslobodimo ljudsku rasu od zaključavanja.

 
Vrlo neobičan svemir