Prirodu treba posmatrati jer voli da se prikriva - Heraklit

GalileoSavremena nauka, kaže se, ne bi postojala u ovom obliku ako ne bi bilo tehničkih pomagala koja čoveku omogućavaju da prodre u svet nedostupan njegovim prirodnim čulima. Mi smo danas u stanju da posmatramo objekte udaljene mnogo milijardi svetlosnih godina od Zemlje, da direktno vidimo pojedinačne atome kako se kreću po površini nekog kristala, da čujemo pucanje molekularnih veza pri hemijskim reakcijama, da posmatramo ponašanje materijala na temperaturama skoro apsolutne nule –  temperaturama kakve na Zemlji spontano ne postoje, da znamo milijarde decimala broja Pi, da vidimo kroz ljudsku kožu i kost, da pratimo sekvencu aktiviranja delova mozga pri nekom mentalnom procesu, ukratko, ako negde daleko, u pravoj ili metaforičkoj šumi, padne drvo – neko će čuti zvuk koji je tim padom proizveden. Ili mi barem tako verujemo. Ova pomagala, ili "proteze naših čula", nam to omogućavaju.

Oštrooki ili – za ljubitelje tenisa – hawkeyed, vide jasnije, oštrije i preciznije. U Antička vremena za simbol jasnog vida se često uzimao ris (lynx), a još Plutarh je pisao o risu koji pogledom „može da prodre kroz drvo ili kamen“. 

Inspirisan ovom metaforom, mladi Federiko Čezi (Federico Cesi), vojvoda od Akvasparte, 1603. godine osniva udruženje Akademija dei Linčei (Accademia dei Lincei), to jest Akademija risova, koje će postati prvo naučno udruženje savremene Evrope. Čezi je tada imao 18 godina i pri osnivanju je Akademijaimala 4 člana, jednog lekara iz Holandije i dva Čezijeva druga iz Umbrije. (Priča o ovim članovima je posebno zanimljiva, ali za sada ćemo je izostaviti). Čezijev otac, inače uticajan plemić koji je imao dobre odnose i sa Rimom i sa Vatikanom, bio je protiv osnivanja takvog udruženja, pa su se njegovi članovi pod pritiskom povukli svojim kućama i vezu održavali nesigurnim pismenim porukama. Sedište Akademije je bilo u Rimu, u neposrednoj blizini Vatikana, u Palati Korzini (Palazzo Corsini). Ipak, zahvaljujući Čezijevoj diplomatskoj veštini i jakim vezama u Vatikanu, aktivnosti Akademije su uspele da izbegnu cenzorske poglede pravovernog okruženja tog doba. Naučna aktivnost se razvijala. 

Nasledivši veliki društveni uticaj i značajno bogatstvo, Čezi je odlučio da poveća akademiju i 1610. godine uspeva da privoli 75-godišnjeg Đambatistu dela Porta (Giambattista della Porta), neoplatonistu iz jedne napuljske škole, da im se pridruži, a 1611. ostvaruje svoj najveći uspeh time što za centralnog člana Akademije risova dovedi Galileo Galileja. Oni su bili peti i šesti član Akademije risova

Godinu dana ranije Galilej je, koristeći teleskop koji je sam konstruisao, opisao svoja otkrića u malenoj knjizi Siderus nuncius (Zvezdani glasnik). Tu je, kao najnovije vesti iz kosmosa, opisao da je Mesec planeta sa planinama i dolinama, a ne savršena sfera kako je nalagala teologija, da se hiljade do tada nevidljivih zvezda nalaze u Mlečnom putu, da oko Jupitera kruže četiri satelita. Rečju, novim „očima“ Galilej je potresao svet i tadašnje razumevanje kosmosa. I sve ovo zahvaljujući svom novom instrumentu pomoću kojeg može dalje i bolje da se vidi nego golim okom – zahvaljujući svom teleskopu.

Jednog davnog ponedeljka 14.4.1611, pre 400 godina, Galilej je prvi put javno prikazao svoj izum na terasi Akademije oštrookih. U to se vreme oko terase nalazio vinograd Čezijevih, i iz noći u noć odatle su obavljana posmatranja svemira. Čezi je pisao kako „svake noći vidimo nove stvari na Nebesima, istinskom sedištu Risova; Jupiter i njegove satelite, Mesec sa planinama i pećinama i rekama, i rogove Venere…“ 

Ova vrsta aktivnosti i naučne slave kakvu je stekla Akademija nije promakla Crkvi. Međutim, sticajem srećnih okolnosti, koju je Galilej nazvao „velika orkestracija“, Galilejev prijatelj i pokrovitelj Mafeo Barberini biva 1623. godine postavljen za papu Urbana VIII, a papin nećak Frančesko postaje 29. član Akademije. Aktivnosti Akademije su se razvijale bez ometanja cenzora.

Tih godina Galilej konstruiše i mikroskop, uvidevši da pogodnom kombinacijom sočiva optički instrument može da se koristi za posmatranje i velikih i malih rastojanja. Među prvim objektima koje je posmatrao bili su insekti, i Galilej je pisao o komarcu kao insektu „najopasnijeg izgleda“. U svakom slučaju, vrata precepcije do tada nedostupne ljudskom oku bila su širom otvorena.

Ponesen svojim uspesima, Galilej odluči da objavi svoju knjigu o dva sistema sveta, gde detaljno obrazlaže Kopernikov model Sunčevog sistema. Mnogi veruju da je Galilej mogao da izbegne sudbinu koja ga je snašla nakon štampanja ove knjige, ali Galilej je bio loš diplomata i čovek preke naravi. Da stvari postanu gore, Čezi umire 1630. a Galilej dospeva u kućni pritvor, i Akademija risova se zatvora. Tek 1870. godine obnovljena Akademija risova postala je nacionalna italijanska Akademija nauka i umetnosti.

Nedavno, na 400-tu godišnjicu prve demonstracije teleskopa, u Rimu je održan prijem, upravo na onom istom mestu gde je Galilej prvi put prikazao svoj izum. Među 700 zvanica bilo je slikara, umetnika, naučnika i predstavnika Vatikana. Postavljena je i prigodna izložba; zbog kiše, koja je ipak padala s večeri, te noći gosti nisu imali priliku da posmatraju zvezde i planete…

Author: Nenad Švrakić