Pažnja, pitate se: Šta bi se dogodilo da munja udari u 'Sojuz' u letu? Pa, ništa se ne bi dogodilo. A kako znamo? Zato što je 27. maja 2019. u 06:23 UTC, 'Sojuz-2.1b' / 'Fregat-M' poleteo s kosmodroma Pleseck i nekoliko sekundi nakon lansiranja pogodila ga je munja. 'Sojuz' je nastavio uspon, i tri i po sata kasnije u planiranu orbitu postavio satelit 'Uragan-M' ('GLONASS-M') ruskog globalnog sistema za pozicioniranje 'GLONASS'. Naime, to je bio 'GLONASS-M' satelit №758 (ili 'GLONASS 55S S6'), takođe poznat kao 'Kosmos 2534'. Ovaj satelit će zameniti 'GLONASS-M' №723, lansiran 2007. godine. Nazivi 'GLONASS' satelita su 'uragan', što je bilo sasvim prikladno ovoj priči.

m1
Munja pogađa raketu tokom lansiranja 27. maja 2019.

Činjenica da munja pogađa raketu u letu je retka pojava, uglavnom zato što niko pri zdravoj pameti ne želi da lansira raketu usred oluje s električnim potencijalom. Međutim, rakete su u principu velike metalne šipke koje ostavljaju za sobom delomično jonizovanu brazdu i, kao rezultat toga, komprimuju silnice električnog polja ispred i iza njihovog pravca prostiranja, povećavajući intenzitet polja u tim područjima. Ako se lansiranje odvija po vedrom danu, ništa se neće dogoditi, ali ako je dovoljno oblačno, a vlažnost i odgovarajuća temperatura postignuti, verojatnoća strujnog udara znatno se povećava, čak i ako dođe do uzletanja bez prethodnih udara munja i gromova (inače bi to bilo krajnje neodgovorno lansiranje).

m2
Električno polje oko rakete.

Kao i avioni, rakete su pripremljene da izdrže električne udare i poseduju metalne kanale koji osiguravaju da električna munje imaju na trupu točke bega kako bi se sprečila katastrofa. No, za razliku od aviona, rakete su uglavnom veliki rezervoari goriva i oksidatora u kojima se pokuša ušteda u težini po svaku cenu (čak i više nego od vazduhoplovnoj industriji). Osim toga, kao što je slučaj sa 'Sojuzom', one se formiraju u nekoliko stepeni koji su spojeni u nekoliko kritičnih tačaka. Ove karakteristike otežavaju garanciju da raketa pre može da izdrži munju nego avion. Kao da to nije dovoljno, rakete obično imaju pirotehničke mehanizme – zadužene za odvajanje stepeni i vrha rakete – koji su vrlo osetljivi na elektrostatička pražnjenja ('Sojuz' ne koristi eksploziv u odvajanje četiri bočna bloka prvog stepena, ali druge rakete da).

m3
Lansiranje 'Sojuza-2.1b' sa komunikacionim satelitom 'GLONASS 785'.

Na sledećem snimku, koji je postavio lično Dmitri Rogozin (direktor 'Roskosmosa'), vidi se trenutak udara munje u 'Sojuz' i kako se nastavlja jonizovana brazda:


https://youtu.be/1dLT02Cejag

Možda najpoznatiji slučaj udara munje u raketu se zbio 14. novembra 1969, kada su dve munje 36,5 i 52 sekunde posle uzletanja pogodile 'Saturn V' tokom miisije 'Apolla 12'. Munje su privremeno izbacile gorive ćelije servisnog modula iz opticaja. Na sreću, instrumentna jedinica (IU) 'Saturna V', odgovorna za let rakete, nije bila napajana odatle. Ali inženjeri su se zabrinuli da su munje možda oštetile pirotehničke sisteme zadužene za otvaranje padobrana. Sve sumnje su raspršene kada su se astonauti vratili sa Meseca a sva tri padobrana se otvorila kako treba. U slučaju da neko misli da je udar dva groma u jednom lansiranju loša sreća, ne treba smesti s uma da je, kao i u slučaju 'Sojuza', upravo prisustvo rakete izazvali električno pražnjenje u okolnim oblacima (uslovi nisu bili idealni, ali Nikson nije želeo da reskira i otkaže lansiranje, i tako propusti šansu da ubere još koji politički poen.

m4
Jedna munja udara u lansirnu rampu tokom lansiranja 'Apolla 12'.

Možda najbolji primer da su munje i gromovi opasni za raketu, dogodio se 26. marta 1987., kada je raketa 'Atlas-Centaur' AC-67 bila pogođena munjom 49 sekundi nakon uzlijetanja. Raketa je izgubila sistem za navođenje i navigaciju i, kao rezultat, raspala se tokom uspinjanja. Takođe je uništen satelit 'FLTSATCOM-6' američke mornarice. Dakle, kao što vidimo, ne, munje nisu nešto što možemo da shvatimo kao šalu kada govorimo o raketama. Sem ako to nije 'Sojuz' (za sada) ...

m5
Munja koja je izazvala pad 'Atlas-Centaura 67' 1987. godine.


Da li je munja mogla da obori Apolo 12?

Draško Dragović
Author: Draško Dragović
Dipl inž. Drago (Draško) I. Dragović, napisao je više naučno popularnih knjiga, te više stotina članaka za Astronomski magazin i Astronomiju, a učestvovao je i u nekoliko radio i TV emisija i intervjua. Interesuje ga pre svega astronautika i fizika, ali i sve teme savremenih tehnologija XXI veka, čiji detalji i problematika često nisu poznati široj čitalačkoj publici. Izgradio je svoj stil, lak i neformalan, često duhovit i lucidan. Uvek je spreman na saradnju sa svojim čitaocima i otvoren za sve vidove komunikacije i pomoći. Dragovićeve najpoznatije knjige su "KALENDAR KROZ ISTORIJU", "MOLIM TE OBJASNI MI" i nova enciklopedija "NEKA VELIKA OTKRIĆA I PRONALASCI KOJA SU PROMENILA ISTORIJU ČOVEČANSTVA"

Zadnji tekstovi: