
Ne, ne Ovaj Mliječni put nema veze s mlijekom
Zvjezdani grad, dom dvije stotine i pedeset milijardi zvijezda od kojih je većina znatno veća od naše matične zvijezde, Sunca, čini zvjezdani grad u kojem i mi živimo. Astronomi takve zvjezdane gradove nazivaju galaktikama. Ima ih više vrsta; pravilne, nepravilne, spiralne, eliptične, spljoštene i njihove podvrste.
Otkud naziv Mliječni put za našu galaktiku? Čini se da naziv potječe iz vremena Babilonske civilizacije pa se preko Grčke civilizacije prenašao naraštajima te zadržao do današnjih dana. Milijuni, milijarde udaljenih zvijezda na nebu tvore svijetleću nepravilnu strukturu koju golim okom nije moguće razlučiti na pojedine zvijezde. Stari narodi su to sebi predstavili kao da je netko prolio božansko mlijeko na noćnom nebu. U našim je pak krajevima uvriježen i naziv Kumova slama, tragovi slame i sušenog sijena koji su noću ostali iza svadbene povrke. Znamo da su različiti narodi stvarali svoje mitove i nazivlja za trag galaktike na nebu, a kako drugačije objasniti svjetlosnu zavjesu među zvijezdama koje nijemo promatraju ljudski vijek, rođenje i gašenje imperija.. Tek je Galileo početkom XVII stoljeća uperivši teleskop u te dijelove neba, uočio i shvatio da se radi o nebrojenom mnoštvu zvijezda koje na noćnom nebu čine sjajni difuzni trag preko cijelog nebeskog svoda.
Danas je za 95% Europskih građana zvjezdani trag naše galaktike noću nevidljiv zbog rastućeg svjetlosnog zagađenja. Stotine milijardi Sunaca, njihove zvjezdane nebeske točkice izbrisane su s lica neba zahvaljujući svjetlosnom zagađenju. Mi, danas živući homo sapiens, svojim smo neprimjerenim i protuzakonitim rasvjetljavanjem svega i svačega, najčešće potpuno nepotrebno, sami sebi i našoj djeci uskratili pogled na iskonsko zvjezdano nebo. Recimo kako bi ekvivalent tome za nas bio kao kada bi nama netko stavio povez preko očiju za dnevnog svjetla, da postanemo slijepi na dnevni pejzaž.
Mliječni put, Kumova slama, naša galaktika nezamislivo je veliko područje. Astronomi se slažu da je promjer gotovo devedeset tisuća svjetlosnih godina. Oblik galaktike je spiralni, preovladava mišljenje o egzistiranju četiri glavna kraka s ukupom brojnošću zvijezda od 100 do 400 milijardi, najvjerojatnije oko 250 milijardi Sunaca i najmanje isti broj planeta našlo je ovdje svoj dom. Mi, naš Sunčev sustav, se nalazimo na periferiji, u tkz. Orionovom kraku. Poprilično mirnom mjestu čemu i dugujemo relativno stabilne prilike oko nas, time i uvjete za nastanak života kakvog poznajemo. Sunce, svi planeti se oko centra Mliječnog puta (koji najvjerojatnije sadržava masivnu crnu rupu) rotiraju jednom u 227 milijuna godina. Sve to je naše okružje o kojem znamo veoma malo, premalo. Našim raketama i robotičkim izaslanicima trebali bi milijuni godina samo da posjete najbliže zvjezdano susjedstvo.
Naš zvjezdani grad danas je sakriven od našeg pogleda. Posljednje tamne oaze odakle se može vidjeti nestaju pod svjetlosnom devastacijom (najčešće) malih privatnika koji u svojoj mizernosti osvjetljavaju fasade svojih građevina blješteći u nebo i okolni prostor poput intelektualno, društveno, falusno zakinutih idiota. Mliječni put smo od 2019. u našoj predivnoj Republici Hrvatskoj zaštitili Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja, nažalost naši „domoljubi“ svjesno krše zakon ne mareći ni za svoju Domovinu ni za nemjerljivu štetu koju rade cijelom društvu, uključujući i sebe same.
