Tarantula Nebula, 30 Doradus ili NGC 2070 je emisiona maglina u Velikom Magelanovom oblaku, maloj satelitskoj galaksiji Mlečnog puta, udaljenoj 170 000 svetlosnih godina.

Tarantula

Vidljiva je sa južne Zemljine polulopte.

Svaki deo elektromagnetnog spektra u kom je snimljena otkriva i prikriva različit svojstva i detalje magline.

Podaci dobijeni u različitim talasnim dužinama su vredni za razumevanje fizike ovog objekta.

Slika snimljena Vebovom bliskom infracrvenom kamerom (NIRCam, levo) sadrži svetla, vruća mesta. Jato masivnih mladih zvezda sija plavo dok razbacane crvene tačke ukazuju na zvezde koje su obavijene prašinom. Sjajna zvezda gore levo sija sa vrlo izraženim difrakcijskim šiljcima. Zamršena struktura u maglini je isklesana zvezdanim vetrovima masivnih mladih zvezda.

U Vebovom srednjem infracrvenom instrumentu (MIRI), vruće mlade zvezde blede a hladniji gas je u centru. Veliki deo magline je sablasnog izgleda jer veće talasne dužine svetlosti mogu da prodru kroz oblake prašine i stignu do Veba. Na dužim talasnim dužinama svetlosti koju je uhvatio MIRI prikazan je užareni gas i prašina u regionu. Srednja infracrvena svetlost otkriva dešavanja dublje u oblacima, dok bi kraće talasne dužine svetlosti bile apsorbovane ili raspršene zrncima prašine u maglini. Skriveni mehurići i zvezde se pojavljuju u prašini. Posebno istaknut mehur sfernog oblika koji izduvava novorođena zvezda se pojavljuje na MIRI slici desno od zatamnjenog centralnog zvezdanog jata.

Usamljena zvezda na MIRI slici je manjeg sjaja i izobličenje difrakcionih šiljaka je manje izraženo.

Usred centralnog jata mladih zvezda, na obe slike je jasno vidljiva jedna gusta grupa oblaka gasa. To je jedan od poslednjih, gustih ostataka magline koju zvezdani vetrovi mladih zvezda u jatu još nisu erodirali.

https://webbtelescope.org/.../041/01GA77EN9DSRGNGXWECYX1H1FP

SVE JE FIZIKA
Miša Bracić
MisaBracic portret