Jučerašnje Hubbleovo gradilište zvijezda je, pak, donijelo čak osam novih sličica!
|
Priredio i prilagodio:
Zoran Knez AstroMosor |
HUBBLEOV ALBUM PLANETORODNIH DISKOVA
Ova zbirka novih fotografija snimljenih NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble u vidljivim i infracrvenim valnim duljinama prikazuje protoplanetne diskove, vrtložne mase plina i prašine koje okružuju zvijezde u nastanku. Opserviranjem ovakvih mladih stelarnih objekata, Hubble pomaže znanstvenicima bolje razumjeti na koji način zvijezde nastaju.
Prvi mozaik: Protoplanetni diskovi u vidljivom svjetlu
Ove slike, snimljene u vidljivom svjetlu, prikazuju tamne planetorodne diskove prašine oko skrivenih zvijezda u nastanku, tzv. protozvijezdâ. Parovi nasuprotnih (bipolarnih) mlazova brzog plina, brizgaju s obiju strana svake od protozvijezda. Na gornje dvije slike vidimo protozvijezde koje su od nas udaljene oko 450 svjetlosnih godina i koje se nalaze u Molekularnom oblaku Bik. Dolje su, pak, diskovi u zvjezdorodnom području Kameleon, na udaljenosti od skoro 500 svjetlosnih godina od nas.
Zvijezde nastaju od kolabirajućih oblaka plina i prašine. Dok okolni plin i prašina padaju prema protozvijezdi, oni oko nje oblikuju vrteći disk koji nastavlja hraniti materijalom rastući objekt u svom središtu. Planeti se oblikuju od plina i prašine koji preostanu u orbiti oko zvijezde. Sjajna žuta područja iznad i ispod vrtećih diskova su refleksijske maglice: plin i prašina obasjani svjetlom protozvijezde.
Mlazovi koji izbijaju s magnetskih polova protozvijezda su važan dio procesa njihova nastanka. Ti mlazovi, kanalizirani snažnim magnetskim poljima protozvijezde, odnose sobom kutni moment, posljedicu vrtnje diska i same protozvijezde. Zbog toga se vrtnja protozvijezde usporava, što joj dopušta da na sebe nakupi više materijala. Vidimo na ovim slikama da se neki od mlazova šire. Takvo što se događa na mjestima gdje se oni sudaraju s okolnim plinom, tjerajući ga da svijetli. To je nešto što zovemo emisijom izazvanom udarnim valom.
(Sve ove fotografije su snimljene Hubbleovom ACS-om. Prim. prev.)
Drugi mozaik: Sjene protoplanetnih diskova u infracrvenom svjetlu
Ove fotografije protozvijezda snimljene u infracrvenom svjetlu, također otkrivaju debele, prašinom bogate protoplanetne diskove, koji su svi postavljeni bočno u odnosu na nas. Tamna područja na slikama mogu izgledati kao vrlo veliki diskovi, ali to su zapravo sjene koje ti središnji diskovi bacaju na okolni omotač, puno veće od samih diskova! Svijetla izmaglica koja ispunja sve slike, svjetlo je raspršeno česticama prašine u okolnim oblacima. Zvijezde gore desno i dolje lijevo se nalaze u Orionovom molekularnom oblaku, na udaljenosti od oko 1300 svjetlosnih godina, dok su dvije preostale u Perzejevom molekularnom oblaku, udaljene od nas približno 1500 svjetlosnih godina.
U ranim fazama svoga postojanja, ti diskovi privlače na sebe prašinu koja je preostala nakon nastanka zvijezda. Za razliku od vidljivog svjetla, infracrveno može prolaziti kroz omotač oko protozvijezde. Protozvijezde na optičkim slikama (prvi mozaik) su na svom razvojnom putu odmaknule dalje od ovih snimljenih u infracrvenom području, pa je veliki dio njihovog prašinskog omotača već potrošen. Da nije tako, one se ne bi dale uočiti u vidljivim valnim duljinama.
U infracrvenom svjetlu, pak, središnja se zvijezda vidi čak i kroz gustu prašinu protoplanetnih diskova. Bipolarni mlazovi su i ovdje prisutni, ali ih na ovim slikama ne vidimo jer emisija iz njihova vrućeg plina nije dovoljno snažna da je Hubble može detektirati.
HOPS 150 gore desno je zapravo dvojni sustav, u orbiti oko druge protozvijezde. Pratilja HOPS 150, HOPS 153, nije prikazana ovom slikom.
Iz jednog opsežnijeg sustavnog istraživanja protozvijezda u Orionu - uključujući tu i HOPS 150 i HOPS 367 - astronomi su doznali da područja s većom gustoćom zvijezda obično proizvode i više dvojnih sustava. Oni su isto tako ustanovili da zvijezde glavnog niza (tj. one koje fuziraju vodik) i njihove mlade prethodnice tvore podjednak broj dvojnih sustava. (Ovaj posljednji odlomak je vrlo nejasan i samo se nadam da sam shvatio što se njime htjelo reći. Prim. prev.)
(Sve ove fotografije su snimljene putem Hubbleove WFC3. HOPS je kratica od "Herschel Orion Protostar Survey". Prim. prev.)
NASA, ESA, T. Megeath (University of Toledo), K. Stapelfeldt (Jet Propulsion Laboratory); Processing: Gladys Kober (NASA/Catholic University of America)
https://science.nasa.gov/.../hubbles-album-of-planet.../