Ovo je novi članak s NASA-inog sajta Svemirskog teleskopa James Webb.

Jedini Webbov fotografski doprinos članku je ta sličica dolje desno.

Ako je rekonstrukcija toga što se dogodilo s Bao korektna, onda je riječ o jednoj zbilja spektakularnoj pojavi, ali nije da je to kako se do rekonstrukcije došlo u tekstu objašnjeno na neki suvisao način. Posebno je nejasno što uopće znači ta djelotvornost (učinkovitost, efikasnost) faze zajedničkog omotača. I to kolikom se ona pokazala u ovom slučaju.

To što oznaka ove falše supernove ima u sebi čak četiri slova, pokazuje koliko se kandidata za tu vrstu eksplozija otkriva svake godine! Prošle godine su uočene 27064 supernove! To je u odnosu na 2024. g. porast otkrića za više od 3 tisuće. Od toga broja, njih 2098 je razvrstano prema tipu (I i II).(Očigledno, u označavanju nisu iskorištene baš sve kombinacije slova, a i redoslijed kojim se oznake dodijeljuju je prilično zbunjujući.)


Priredio i prilagodio: 
Zoran Knez
AstroMosor

ZvezdaKanibal 1.jpg

NASA-ini podaci identificiraju novu vrstu spajanja zvijezda

Istraživači su nedavno po prvi put uočili jednu osobitu pojavu: zvijezda malo manje masivna od Sunca je spiralno pala na jednu napuhnutu superdivovsku zvijezdu i stopila se s njom. Dogodilo se to na ivici nama susjedne galaktike Andromede. Toj su odnedavno usamljenoj i možda pomlađenoj zvijezdi dali nadimak Bao. Njihovo otkriće, koje je financijski potpomogla NASA, dobilo je potvrdu promatranjima koje je hitno proveo NASA-in Svemirski teleskop James Webb. Webbovi su podaci pomno uspoređeni s obiljem onih koji su dobiveni drugim teleskopima, u svemiru i na tlu.

"Međusobna stapanja zvijezda je vrlo vrlo teško vidjeti dok se događaju jer ih je vrlo teško predvidjeti", kaže Viraj Karambelkar, prvi autor znanstvenog rada o ovom istraživanju, objavljenom u broju Prirode od 18. studenog 2026, te NASA-in stipendist pri Sveučilištu Columbia (New York). "Međutim, 2023. g. smo bili primijetili da se tu nešto neobično događa, pa smo nastavili motriti na taj sustav da vidimo što će se zbiti. A onda je, 2025. g, on provalio! Webb je promotri Bao samo samo 47 dana nakon što je erupcija postigla maksimum, što je najranije naknadno promatranje neke pojave od ove vrste. Podaci koje nam je dao taj teleskop su nam pomogli karakterizirati ovaj sustav prije, tijekom i neposredno nakon stapanja, što je apsolutno čudesno!"

Prije svoje preobrazbe, dvije su zvijezde provele tisuće godina spokojno orbitirajući jedna oko druge, tvoreći dvojni sustav. Ali jednom kada je manja zvijezda došla u dodir s površinom divovske zvijezde, njihovo se ujedinjenje zbilo za samo sedam orbita (oko sedam godina)! Druga poznata stapanja dvojnih zvijezda, u kojima su sudjelovale manje zvijezde, trajala su po više tisuća orbita.

"Mislili smo da će provala iz neke tako velike zvijezde potrajati godinama", kaže koautorica spomenutog znanstvenog rada Nadia Blagorodnova, izvanredna profesorica Sveučilišta Barecelone. "Od trenutka kada je (Bao) počela dobivati na sjaju, vrhunac sjaja je dosegnut za manje od tjedan dana!"

"Kada je manja zvijezda počela međudjelovati s vanjskom površinom glavne zvijezde, ona je proizvela tanani učinak - polagano pojačavanje sjaja koje smo jasno vidjeli u podacima dobivenima promatranjem Baoe", dodaje drugi koautor spomenutog znanstvenog rada Kishalay De, docent Sveučilišta Columbia. "Dok je pratilja nastavljala orbitirati, ona je svo vrijeme gulila vanjske slojeve glavne zvijezde. Taj je plin otjecao u okolni prostor."

To je početak igre s visokim ulozima koju igraju neke od dvojnih zvijezda, a koju nazivamo faza zajedničkog omotača. To se ime koristi jer tijekom toga vremena dvije zvijezde dijele isti vanjski sloj. U ovom sustavu, pak, glavna zvijezda je posve obuhvatila pratilju, pa se manja zvijezda obrušila u veću jer je usljed otpora plina učas ostala bez svoje orbitalne energije. I dok su Webbovi podaci dokazali da su se zvijezde međusobno stopile, stapanje nije bilo jedini mogući ishod za ovaj sustav.

Premda odbace puno svog materijala, u drugim sustavima obje zvijezde znaju preživjeti proces i nastaviti kružiti u tijesnim orbitama. Nakon dugo vremena, takve dvije preživjele zvijezda mogu eksplodirati kao supernove, preobraziti se u neutronske zvijezde i crne jame, izazvati nabore u prostorvremenu zvane gravitacijski valovi i proizvesti milisekunde pulsare.

Premotavanje vrpce

Istraživači su rekonstruirali što se dogodilo Baoi tako što su poboljšali svoje dosad važeće simulacije. Pronašli su model koji odgovara Webbovim promatranjima provedenima u bliskoinfracrvenim valnim duljinama, kojima je stečen dobar uvid u prašinu koju je masivnija glavna zvijezda sustava stoljećima odbacivala sa sebe.

Zaključak do kojega su došli jest taj da bi prije provale glavna Baoina zvijezda učinila da Sunce pokraj nje izgleda patuljkom: ona je bila sedam puta masivnija od Sunca, 350 puta šira od njega i 18 tisuća puta sjajnija! Zbog toga joj nadimak Velika Bao (Big Bao) jako dobro odgovara.

"Bila je to prava zvijer od zvijezde, koja je u podacima posve zasjenila svoju pratilju", kaže koautor spomenutog znanstvenog rada Karel Temmink, doktorand iz Sveučilišta Radboud, u Nijmegenu (Nizozemska), koji je vodio rad na tim simulacijama.

Njihovo modeliranje je dovelo i do prve procjene mase manje, sada razorene zvijezde pratilje. U usporedbi sa Suncem, Mala Bao (Little Bao) je vjerojatno bila manje masivna (oko 0,7 Sunčevih masa), s malo manjim promjerom i sjajem.

Nakon što su otkrili mase zvijezda toga para, model im je pokazao da bi Mala Bao još uvijek mogla imati dovoljno energije da pobjegne s poprišta. Međutim, dodatna je analiza pokazala da je Mala Bao bila odvučena pravo u jezgru Velike Bao. Njihov susret je bio "skoro kao da je unutar jedne živuće zvijezde eksplodirala bomba", kaže De.

Kako ta nova zvijezda - sada jednostavno Bao - izgleda danas? Samo buduća promatranja mogu pokazati kako se njena "tjelesina" staložila!

Rekonstrukcija događaja

I dok su Webbovi podaci omogućili istraživačima da izmjere to koliko je mase bilo izbačeno u tome procesu i koliko je uopće djelotvorna faza zajedničkog omotača, Karambelkarov tim je iskoristio i opservacije nekoliko drugih teleskopa, u ultraljubičastom, vidljivom i bliskoinfracrvenom svjetlu, a sve kako bi mogao pratiti što se događalo - često dok se događalo! (Zapravo, oni su svoj prvi rad objavili 2025. g, neposredno prije provale.)

Bao im je prvi put privukao pozornost u veljači 2023. g, kada su u podacima dobivenima NASA-inim satelitom NEOWISE (Near-Earth Object Wide-Field Infrared Survey Explorer) uočili jednu neobičnu promjenjivu zvijezdu. Do 2018. g, taj je objekt imao stalni sjaj. Promatranja provedena u rujnu 2024. g. teleskopom WINTER (Wide-field Infrared Transient Explorer; 1 m, Zvjezdarnica Palomar), pokazala su da Bao nije samo počela dobivati na sjaju, već i to da je stala rigati prašinu.

Kada je NASA-in svemirski teleskop SPHEREx (Spectro-Photometer for the History of the Universe, Epoch of Reionization and Ices Explorer) tijekom jednog rutinskog pretraživanja u srpnju 2025. g. igrom slučaja uočio da Bao naglo gubi sjaj u vidljivom dijelu spektra, ali da postaje sve sjajnijom u infracrvenom, istraživačima je postalo jasno da to ukazuje na neku neobičnu aktivnost. Provala je 17. listopada 2025. g. opažena iz "Zwicky Transient Facility" (izuzetno širokokutnom kamerom postavljenom na 122-centimetarski teleskop Samuel Oschin, u Zvjezdarnici Palomar). Zvijezda je naglo postajala sve sjajnijom i toplijom!

U studenom 2025. g, istraživački tim je u kratkom roku dobio promatračke podatke prikupljene NASA-inim (svemirskim) Opservatorijem Neil Gehrels Swift i NOIRLab-ovim teleskopom Gemini Sjever (8,1 m, Mauna Kea). Webb je svoja promatranja proveo 24. prosinca 2025. g, u okviru promatračkog vremena ostavljenog upravo za ovakve slučajeve kada ono ne može biti planirano unaprijed.

Novi smjer za buduća istraživanja

Analiza svih tih podataka o Baoi - službeno poznatoj kao AT 2025abao - koju je proveo ovaj istraživački tim, omogućuje rekonstrukciju događaja. To što je stapanje dviju zvijezda praćeno dok se događalo, omogućilo im je da izmjere koliko je faza zajedničkog omotača djelotvorna. U drugim slučajevima (međusobnog stapanja zvijezda), astronomi su morali pomno rekonstruirati događaje koji su se mogli zbiti prije više stotina (tisuća) ili čak milijuna godina.

Ovaj novi znanstveni rad stiže u javnost upravo u trenutku kada se očekuje da netom lansirani NASA-in Svemirski teleskop Nancy Grace Roman započne svoja opsežna pretraživanja neba, kojih će rezultati biti javno dostupni. Romanovo sustavno pretraživanje središnje izbočine naše galaktike (Galactic Bulge Time-Domain Survey) će polučiti ogromno mnoštvo novih kratkovjekih pojava, a za njihovo razumijevanje dobro će doći rezultati ove i sličnih analiza. "Pred nama je prava bujica sličnih otkrića", zaključuje Karambelkar.

Ilustracija prikazuje četiri glavna događaja u fazi zajedničkog omotača kroz koju je prošla zvijezda Bao.

Gore lijevo: Dvije zvijezda su od 1989. do 2018. godine imale stalni sjaj, što je registrirano brojnim teleskopima na Zemlji i u svemiru. Zvijezde su ovdje prikazane okružene prostranom ljuskom od prašine koja je tijekom vremena bila odbacivana s glavne komponente dvojnog sustava. To je razdoblje neaktivnosti.

Gore desno: Zvijezde su od 2018. do 2025. godine polako pojačavale svoj sjaj, što je nazvano pripremnom fazom. Manje masivna komponenta počinje usporavati svoje orbitiranje jer se susreće s plinom koji je dio atmosfere ogromne glavne zvijezde. Manja zvijezda stoga počinje spiralno padati prema jezgri superdiva.

Dolje lijevo: Nagla i blistava provala se zbila 17. listopada 2025. godine. Posluživši se podacima koji su u srednjim infracrvenim valnim duljinama bili dobiveni Webbom, istraživači su kasnije pokazali da je manja zvijezda brzo spiralno pala u jezgru glavne zvijezde, što je dovelo do odbacivanja slojeva plina i prašine koje su dijelile među sobom, a koje znamo kao zajednički omotač.

Dolje desno: U mjesecima nakon provale, plin u odbačenom omotaču dviju zvijezda se slobodno širio na polovima, ali ne i na ekvatoru, gdje je koncentriran materijal što ga je veća zvijezda ranije odbacivala sa sebe. Webbovi podaci su omogućili istraživačima da točno ustanove gdje je završila prašina i koliko je materijala bilo izbačeno tijekom samog stapanja dviju zvijezda. Promatranja te faze nakon provale su zasad trajala od listopada 2025. godine do veljače 2026. godine.

NASA, ESA, CSA, STScI, Viraj Karambelkar (Columbia), Kishalay De (Columbia); Image Processing: Alyssa Pagan (STScI); Acknowledgment: DSS, Robert Gendler; Leah Hustak (STScI)

https://science.nasa.gov/

 ZvezdaKanibal 2.jpg