Astronautika: misije

Lansiranje evropsko-ruske automatske medjuplanetarne stanice ExoMars-1 planirano je za 14. mart 2016. sa kosmodroma Bajkonur raketom-nosačem “Proton-M”.

Oba modula AMS ExoMars – orbiter TGO koji će analizirati hemijski sastav atmosfere i lender Schiaparelli (“Skjapareli”) su dostavljeni na kosmodrom Bajkonur krajem novembra prošle godine.

ExoMars Trace GI

Osnovni cilj misije je potraga za tragovima metana u atmosferi planete koji bi mogli da potvrde prisustvo oblika života.

Takodje, tokom ove misije biće testirane tehnologije koje će biti korišćene tokom druge ekspedicije ExoMars-2 kada će na površinu planete biti spušten rover.

Ranije, bilo je planirano da lansiranje bude obavljeno u januaru, ali je zbog tehničkih problema odloženo za mart.

Pored toga, američke sankcije na izvoz pojedinih tehnologija za rusku naučnu aparaturu takodje su dovela da odlaganja u projektovanju i testiranju opreme stanice.   

Spuštanje statičnog lendera Schiaparelli je planirano 19. oktobra 2016. u ekvatorijalnu oblast Meridiani Planum, gde je 2004. sleteo američki mikro-rover Opportunity.

Naučnici pretpostavljaju da je davno ova oblast bila prekrivena vodom u tečnom stanju.

Lender mase 600kg koji će sleteti padobranima će proučavati brzinu i smer vetra, vlažnost, temperaturu i električna pražnjenja tokom marsijanske bure.

Modul nosi ime slavnog italijanskog astronoma Djovani Skjaparelia iz XIX veka koji se bavio istraživanjem površine Marsa.  

Maquette EDM GI

U vezi misije ExoMars-2, direktor ESA-e Johan-Ditrih Verner je naveo da postoji mogućnost odlaganja njenog lansiranja sa 2018. na 2020.

On je rekao da postoje problemi sa finansiranjem projekta, ali da trenutno ESA još uvek radi skupa sa Roskosmosom na osnovu prvobitnih planova sa lansiranjem 2018.

Obe misije programa ExoMars se pripremaju u okviru zajedničkog projekta medjuplanetarnih i mesečevih istraživanja agencija Roskosmos i ESA.

ExoMars 2016 stigao u Baikonur

Novi ’ExoMars’ do 2018.

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: