Astronautika: misije

• Prosle nedelje neušpehom je završeno lansiranje prve suborbitalne rakete kompanije "Blue Origin" (koja takođe učestvuje u projektu "Virgin Galactic" za slanje turista u kratkotrajne suborbitalne letove).

Raketa "Blue Origin" je izgubljena na visini od 13,7 km, kada se kretala brzinom od 1100 km/h.blue-origin
Blue Origin

•   NASA je objavila da uprkos nagoveštajima posle gubitka "Progresa" lansiranje privatnog kosmičkog teretno-transportnog broda "Dragon" planiranog za 30. novembar i njegovo spajanje sa MKS-om još uvek nije odloženo.

•  Prošle godine azijske države su imale seriju neuspešnih lansiranja.

Prvo je aprila 2010. neušpehom završeno testiranje severnokorejske dvostepene rakete.

Juna 2010. na visini od 70 km (za vreme 137. sekunde leta) eksplodirala je južnokorejska raketa KSLV-1 (njen prvi stepen je razvijen u saradnji sa Rusijom). Bio je to drugi neuspeh testiranja prve južnokorejske rakete.

kslv1
KSLV-1

Decembra 2010. Rusi su izgubili još jedan 'Proton'. Tada su uništena tri navigaciona satelita "Glonas". Ovaj neuspeh, skupa sa nekim propustima u organizaciji rada "Roskosmosa" i kompletne ruske kosmičke industrije, doveli su do nedavne smene direktora agencije Anatolija Perminova.

Nekoliko dana kasnije, znači decembra 2010. ponovo je tokom lansiranaj došlo do eksplozije ponosa indijske kosmičke tehnike - rakete GSLV-F06. Raketa koja je nosila jedan telekomunikacioni satelit je uništena tokom 45. sekunde leta. Bio je to drugi zaredom neuspeh Indije sa ovom raketom, tako da ova država ne planira da obnovi lansiranja do proleća 2012. Zanimljivo, iako se o letu indijskih kosmonauta u kosmos već 2015. sve češće govori, Vlada Indije još uvek nije oficijelno potpisala ovaj projekat.

•  I posle gubitka "Protona" i "Sajuza", sa 4,5 % neuspešnih lansiranja Rusija je još uvek na prvom mestu u pouzdanosti svojih raketa-nosača. Nepozudanost američkih kosmičkih raketa je nešto veća od 6 %, dok ostale države imaju znatno veći procenat neuspešnih lansiranja. 'Sajuz' je na vrhu pouzdanosti među raketama-nosačima, sa prosekom od jednog neuspeha u 50 lansiranja, mada koliko mi je poznato u poslednjih govoto tridesetak godina nijedna raketa ove serije nije uzgubljena tokom lansiranja.

U odnosu na letove kosmonauta, poznato je da se aprila 1975. za vreme lansiranja "Sajuza-18A" sa kosmonautima Lazarjevim i Makarovim, treći stepen nije odvojio od ostatka rakete, tako da se sletajući aparat broda vratio po balističkoj putanji. Kosmonauti su spašeni, ali su bili podvrgnuti ogromnim opterećenjima od 22 g. Jedan od očevidaca evakuacije kosmonauta (koji su uzgred imali puno sreće i posle ateriranja, jer su padobranski konopci upleteni u jedno drvo zaustavili kapsulu koja se kotrljala prema jednoj provaliji) je rekao da kada je Lazarjev skinuo skafander video tragove krvi na njegovim leđima od popucalih krvnih sudova.

Još jedan ozbiljan incident sa raketom "Sajuz", ali pre paljenja početka lansiranja, desio se septembra 1983. Tada je u podnožju rakete izbio požar, pa je sistem za spašavanje aktiviran i od rakete koja je lagano tonula u ogromnu rupu ispod lansirne rampe izdvojio kapsulu sa kosmonautima Titovom i Strekalovim. Kosmonauti su bezbedno sleteli oko tri kilometra od rakete. Tom prilikom je teško oštećena i lansirna rampa broj 1 (glavna rampa za lansiranja ljudskih posada - od Gagarina).

•  U vezi nagoveštaja iz NASA-e da bi MKS mogla izvesno vreme ostati bez posade mislim da je to prenaglašeno - naravno u svetlu gašenja programa "Spejs šatl" i generalnih problema sa finansiranjem NASA-e. Mislim da će relativno brzo letovi prema MKS-u biti obnovljeni, ali i da je moguće da let posade 29. (Volkov, Fossum, Furukuava) bude izmenjen budući da će nešto duže raditi u tročlanoj konfiguraciji posle odlaska 28. posade (Samokutjajev, Borisenko, Garan) planiranog sredinom septembra. Takođe, mislim da će Rusi vrlo teško uspeti da očuvaju ritam od četiri lansiranja brodova "Sajuz" ove godine i da će "Sajuz TMA-22" (poslednji brod ove serije) sa 30. posadom MKS-a (Shkaplerov, Ivanjišin, Brubank) biti ujedno i poslednji pilotirani brod koji će biti lansiran ove godine. Očekujem da će "Roskosmos" lansiranje 31. posade (Kononjenko, Kajpers, Petit), planirano novembra 2011. prebaciti u sledeću godinu. Uzgred, ESA je ponudila 'Roskosmosu' da deo opreme i hrane planiran za 'Progrese', ukoliko njihovo prizemljenje traje duže, dostavi na MKS svojim teretnim brodom ATV "Eduardo Amaldi". Inače na MKS-u ima dovoljno rezervi vazduha, vode i hrane za šestočalnu posadu upravo do marta 2012.

•   Posle duge i teške bolesti, 31. avgusta 2011. u 73-oj godini preminuo je sovjetski kosmonaut pukovnik Valerij Iljich Rozdestvenski.

Postao je kosmonaut 1965. i pripremao se za letove na vojnoj orbitalnoj stanici "Almaz".

Obavio je jedan dvodnevni let na brodu "Sajuz-23" oktobra 1976. sa kosmonautom Zudovim.

Pokušaj spajanja sa vojnom stanicom "Saljut-5" (serije "Almaz") nije uspeo i posada je imala vrlo dramatičan povratak na Zemlju, kada je kapsula sletela na zaleđenu površinu jednog jezera. Posada je u poslednji čas spašena zahvaljujući hrabrim roniocima spasilačke ekipe.

 

Grujica Ivanović
Author: Grujica Ivanović
Menadžer planiranja električnih mreža u australijskoj kompaniji Ergon Energy, magistar elektrotehnike. Napisao je veliki broj članaka iz oblasti istraživanja kosmosa koji su objavljeni u časopisima "Galaksija", "Front", "Duga", "Planeta", "Astronomija", "Astronomski magazin", Spaceflight i “Vasiona”, i u dnevnim listovima "Politika", "Večernje novosti" i "Srpska reč". Takođe, u časopisu Power Transmission and Distribution objavljuje stručne tekstove iz elektrotehnike. Pre odlaska u Australiju radio je u EPS/"Elektrokosmet", dok je na RTV Priština uređivao televizijske emisije “Horizonti nauke” i “Ekološki krug”. Autor je dve knjige iz kosmonautike: "Kosmički vremeplov" (1997, BIGZ, Beograd) o prvim programima čovekovog leta u kosmos i "Salyut: The First Space Station - Triumph and Tragedy" (2008, Springer-Praxis, London-New York) o tragediji posade prve orbitalne stanice "Saljut". Jedan je od inicijatora projekta prvog srpskog veštačkog satelita "Tesla-1". Član je Britanskog interplanetarnog društva i Instituta inženjera Australije.

Zadnji tekstovi: