Svemirski teleskop Euclid, lansiran 2023. godine sa ambicioznim ciljem da dešifruje "tamnu stranu" kosmosa, upravo je isporučio naučnu senzaciju. Astronomi su, analizirajući podatke prikupljene tokom samo jedne godine rada, otkrili riznicu od 31 drevnog kvazara koji potiču iz vremena kada je univerzum bio tek u povojima.
Među ovim fascinantnim objektima, jedan se posebno izdvaja kao apsolutni rekorder. Naučnici su identifikovali najstariji i najudaljeniji kvazar ikada viđen, koji sija intenzitetom triliona sunaca, a postojao je svega 670 miliona godina nakon Velikog praska. Ovo otkriće nam omogućava da posmatramo univerzum kada je on činio svega 5% svoje sadašnje starosti.
Anatomija kosmičkog titana: Šta je zapravo kvazar?
Kvazari su najsjajniji i najmoćniji stalni objekti u poznatom svemiru. Iako ih vidimo kao tačkaste izvore svetlosti (otuda i naziv kvazi-stelarni objekti), oni nisu zvezde, već ekstremni energetski motori u centrima galaksija.
- Centralni motor: U srcu se nalazi supermasivna crna rupa, čija je masa od nekoliko miliona do više milijardi puta veća od Sunčeve.
- Gorivo: Oko ove crne rupe rotira akrecioni disk — ogroman kovitlac gasa i prašine koji gravitacija nezaustavljivo uvlači u ambis.
- Rezultat: Usled ekstremne gravitacije i brzine rotacije, u disku nastaje nezamislivo trenje. Ovaj proces oslobađa energiju toliko silovitu da luminoznost kvazara često prevazilazi kombinovanu svetlost svih zvezda u njegovoj matičnoj galaksiji.
Euclid
Euclid kao "Game-Changer": Decenija napretka u jednoj godini
Pre nego što je Euclid započeo svoju misiju, pronalaženje ovih drevnih svetiljki bilo je poput traženja igle u plastu sena. Svetlost kvazara sa samog ruba vidljivog svemira toliko je slaba i crvena da ju je na snimcima teško razlikovati od obližnjih zvezda u našoj galaksiji.
Daming Jang sa Univerziteta u Lajdenu ističe da je Euclid dramatično promenio pravila igre. Njegova sposobnost da kombinuje oštro snimanje sa infracrvenim vidom omogućava mu da pretražuje nebo neviđenom efikasnošću.
18 kvazara koje je otkrila misija ESA-e Euclid. (Izvor slike: ESA)
|
Metod istraživanja
|
Vremenski okvir
|
Broj otkrivenih kvazara
|
|
Prethodni metodi
|
10 godina
|
~ 10 kvazara
|
|
Euclid misija
|
1 godina
|
31 kvazar
|
Rekorderi: EUCL J172902.75 i EUCL J125308.55
Iako je svaki od 31 detektovanog objekta značajan, kvazari pod oznakama EUCL J172902.75+641018.1 i EUCL J125308.55+705432.3 predstavljaju naučni vrhunac. Nalaze se na udaljenosti od oko 13 milijardi svetlosnih godina, što znači da njihovu svetlost primamo onakvu kakva je bila na samom praskozorju kosmosa.
"Ovo otkriće više nego udvostručuje broj nama poznatih kvazara koji su ovoliko stari. Euclid tim je po prvi put napravio pravi 'popis' kvazara u ranoj mladosti univerzuma, što nam omogućava da ih proučavamo kao čitavu populaciju, a ne samo kao pojedinačne raritete." — Antonio La Marca, istraživač Evropske svemirske agencije (ESA).
Epoha rejonizacije: Izlazak iz "mračnog doba"
Ovi objekti su ključni svedoci epohe rejonizacije, ključnog perioda koji je trajao od oko 680 miliona do 1,1 milijardu godina nakon Velikog praska. Od novootkrivenog 31 kvazara, čak 12 ih potiče iz vremena kada je univerzum bio star tek 770 miliona godina.
Kraj kosmičkog mračnog doba
U početku je univerzum bio ispunjen neutralnim gasom koji je bio neproziran za svetlost. Tek kada su se formirale prve zvezde i kvazari, njihovo snažno ultraljubičasto zračenje počelo je da jonizuje taj gas. Ovi kvazari su "motori" koji su očistili kosmičku maglu, čineći univerzum providnim za svetlost koju danas vidimo.
Razumevanje prvih galaksija
Zahvaljujući Euclidu, naučnici sada mogu analizirati kako su se prve galaksije formirale oko ovih moćnih centara. Ovi kvazari služe kao svojevrsne "vremenske mašine" koje nam pomažu da razumemo kako je haotična rana faza univerzuma evoluirala u strukturisani kosmos prepun zvezdanih jata.
Tamna materija i energija
Otkriveni kvazari su samo vrh ledenog brega u okviru projekta Euclid Wide Survey. Misija je dizajnirana da mapira jednu trećinu celokupnog neba, stvarajući najdetaljniju 3D mapu kosmosa ikada napravljenu.
Proučavanjem distribucije i svetlosti ovih udaljenih objekata, naučnici nastoje da reše dve najveće misterije moderne fizike: tamnu energiju, koja ubrzava širenje svemira, i tamnu materiju, nevidljivu supstancu koja drži galaksije na okupu.
Misterija koja tek počinje
Studija objavljena u prestižnom časopisu Astronomy & Astrophysics potvrđuje da je Euclid otvorio novo poglavlje u našem razumevanju istorije sveta. Ipak, otkriće kvazara koji sijaju snagom triliona sunca tako rano nakon Velikog praska postavlja pred nauku duboku zagonetku: kako su supermasivne crne rupe uspele da narastu do tolikih razmera za tako neverovatno kratko vreme?
Dok Euclid nastavlja svoj epski poduhvat skeniranja trećine neba, mi dobijamo uvid u same korene postojanja. Svaki novi podatak nas podseća na moć ljudske radoznalosti i tehnologije koja nam omogućava da, sa naše male planete, svedočimo paljenju prvih svetala u beskraju pre 13 milijardi godina.
