Dva pogleda na „Glavu konja“

 

Elektromagnetni talas se „opisno definiše“ kao prostiranje energije električnog i magnetnog polja kroz prostor. Brzina prostiranja elektromagnetnih talasa jednaka je brzini svetlosti u vakuumu, i iznosi 300.000.000 metara u sekundi. To je i granična brzina koju neko telo može imati.

Dve su osnovne karakteristike elektromagnetnog talasa: frekvencija i talasna dužina. Talasna dužina je rastojanje između dva uzastopna vrha (trbuha) talasa. Ako znamo talasnu dužinu, možemo izračunati i frekvenciju talasa, a važi i obrnuto.
Spektar elektromagnetnih talasa je skup svih mogućih talasnih dužina elektromagnetnih talasa. Ispostavlja se da postoji prilično veliki opseg spektra, pri čemu je vidljiva svetlost jedan veoma uzan deo spektra: čulom vida možemo percipirati samo talase čije su dužine od oko 400 nanometara do oko 800 nanometara. (Jedan nanometar je jedan milijarditi deo metra.)

Elektromagnetne talase čije su talasne dužine manje od 400 nanometara ili veće od 800 nanometara ne možemo opaziti vidom, ali možemo instrumentima-teleskopima. Pokazuje se da jedan objekat može potpuno različito izgledati u različitim delovima spektra: smeštena u sazvežđu Orion, čuvena maglina „Glava konja“ sasvim različito deluje u vidljivom delu spektra (sličica u okviru slike) nego u infracrvenom domenu.

HHZk

 

https://www.spitzer.caltech.edu/image/sig14-031-horsehead-nebula-disappears-in-infrared-light

 

 

 

Author: Ivan Stamenković