![]() |
Posle tačno 497 dana, ponovo sam se našao u opservatoriji Mladenovo i ponovo sam se iznenadio kada sam video koliko je teleskop Ritchey Chretien od 16 inča, moćan i velik. To je, ako se ne varam treći najveći teleskop u Srbiji. Prva dva se nalaze na Vidojevici, pripadaju Astronomskoj opservatoriji Beograd i njih koriste profesionalni astronomi. Među amaterskim teleskopima ovaj u Mladenovu nema premca. A s obzirom na posmatračke uslove koji vladaju u celoj Evropi, ako se izuzmu zaista zabačeni delovi na visokim planinama, verovatno veći teleskop ne bi ni bio pogodan za naše krajeve. Kao što ni Ferari ne vredi kupovati za vožnju po gradu tako ni veći teleskop ne vredi instalirati u Vojvodini.
Tamo u Mladenovo smo stigli kada je noć već pala. Bilo je prijatno vreme. Dvorište su solidno izrovale krtice pa se čovek do zgrade opservatorije malo sapliće o krtičnjake, ali to nam nije mnogo smetalo. Unutra strmim stepenicama popeli smo se do platforme na kojoj se nalazi teleskop. Još jednom moram reči: zbilja je to moćan teleskop.
Ali kada imate velik i dobar teleskop treba vam puno vremena da ga probudite i počnete s njim da radite. Treba skinuti neke poklopce, odvrnuti nešto, pa onda još nešto (ne znam šta ali video sam da je to dosta teško išlo i zadatak su rešavali i Miloš i Dušan i tek je Jaroslav bio uspešan). Sve to trajalo je jedan sat i kada je konačno teleskop bio uključen - osmatrači nisu mogli da ga usmere ka Vegi jer je nebo bilo puno oblaka. Ali to je redovna pojava, ne vredi se oko toga sekirati (naravno da smo se sekirali). I opet se potvrdilo da je u amaterskoj osmatračkoj astronomiji strpljenje jednako važno koliko i i dobar teleskop.
Prvo se stidljivo pojavila Vega, pa onda i neke zvezdice oko nje. Već i to je bilo dovoljno za prvi susret dece iz sela koja su nam došla u posetu, dakle, njihov susret sa velikim teleskopom i pravom opservatorijom. Ne znam šta su ona očekivala, ali sigurno im je sve bilo interesantno. U svakom slučaju, našim pričama iz astronomije, otvorili smo im jedan za njih do tada sasvim novi svet. Čula su, naravno, ta deca ponešto sa televizije ali sada su prvi put imali mogućnost da sve i neposredno dožive. Morali smo da ih primimo u dve ture jer kupola opservatorije nije ni predviđena za veće posete. Pokazali smo im Jupiter i Saturn, M57 itd. i usput im objašnjavali koji su to objekti i kako teleskop radi.
A zapravo najinteresantnije bilo je snimanje koje je Dušan Mrđa pravio za rad jedne svoje studentkinje na temu optike. Profesor je to slikao svojim telefonom (zbilja, kako je tehnologija napredovala zadnjih godina) i napravio je čitav niz zanimljivih fotografija. Pravo da kažem, očekivao sam da ću dobiti neke od tih snimaka – ali…. Eto, nisam.
A kada smo se spakovali i krenuli kući nebo se sasvim razvedrilo – što nas nije iznenadilo. Takva je sreća astronoma posmatrača.
|
|
A L B U M (33 fotografije)







