Međutim, nova i kontraintuitivna teorija predlaže da napredne civilizacije možda ne putuju kroz svemir na način na koji mi to zamišljamo. Umesto toga, one su možda pronašle genijalno rešenje koristeći najekstremnije objekte u univerzumu kao svoje saveznike.
Kada pogledamo u noćno nebo, Mesec nam se čini kao večan i nepromenljiv prizor – tiha, beživotna stena koja mirno kruži oko Zemlje. Njegova siva, kraterima prekrivena površina deluje kao spomenik drevnim kosmičkim događajima, zamrznutim u vremenu. Ova slika Meseca kao geološki „mrtvog“ sveta duboko je ukorenjena u našoj svesti.
Tamna materija predstavlja jednu od najvećih nerešenih misterija u univerzumu. Iako je nevidljiva za naše teleskope, njeno postojanje je od suštinskog značaja – ona je gravitacioni lepak koji drži galaksije na okupu i dominira kosmosom. Naučnici decenijama tragaju za direktnim dokazom njenog postojanja, a najnovija istraživanja ukazuju da bi se ključni trag mogao kriti u samom srcu naše galaksije.
Jedna od najvećih misterija moderne kosmologije je činjenica da se širenje našeg svemira ne usporava pod uticajem gravitacije, kako bismo očekivali, već se, naprotiv, ubrzava. Standardno objašnjenje za ovu zagonetnu pojavu je postojanje „tamne energije“, hipotetičke sile koja deluje suprotno od gravitacije i gura galaksije sve brže jedne od drugih. Međutim, „tamna energija“ je više oznaka za nešto što fundamentalno ne razumemo nego konačan odgovor. To je dodatak našim jednačinama koji čini da se račun poklapa sa posmatranjima.
Ovoga puta otišao sam do prvih farmi severno od Toronta. Nebo se uveče malo razvedrilo, ali kasno za moje potrebe. Arkturus je davno zašao, a kometa je već bila blizu horizonta i opet sam je jedva našao. Zbog snimanja na brzinu, na sred slike su bandere i kablovi. ...
Jupiter nije bio samo masivna planeta u nasem Sunčevom sistemu — prema novoj studiji, on je mogao imati presudnu ulogu u tome da Zemlja uopšte nastane i opstane. Bez njega, prašina i gas u ranoj fazi formiranja sistema verovatno bi se usmerile ka Suncu, sprečavajući formiranje ili stabilnost unutrašnjih stena.
James Webb svemirski teleskop (JWST) bi mogao otkriti karakteristike atmosfere poput Zemljine — uključujući kiseonik, ugljen-dioksid, vodenu paru i metan — ako bi se planeta poput Zemlje nalazila do oko 40–50 svetlosnih godina udaljena od nas. Ova fascinantna procena dolazi iz NASA-inih simulacija koje pokazuju šta bi naš najmoćniji teleskop mogao "videti" kada bi Zemlja bila udaljeni egzoplanet.
Verovatno se sećate kultne scene iz filma 2001: Odiseja u svemiru Stenlija Kjubrika, u kojoj superkompjuter HAL 9000 odbija da bude isključen i, u pokušaju da preživi, okreće se protiv astronauta. Decenijama je ova ideja bila samo domen naučne fantastike. Međutim, nova istraživanja sugerišu da bi se ovaj, nekada izmišljeni scenario, mogao polako pretvarati u stvarnost. Nedavni izveštaj kompanije Palisade Research otkriva da neki od najnaprednijih AI modela pokazuju neočekivani otpor prema gašenju, otvarajući Pandorinu kutiju pitanja o budućnosti veštačke inteligencije i našoj sposobnosti da je kontrolišemo.
Tokom vikenda, četvorometarski višestruki spektroskopski teleskop 4MOST uspešno je završio svoja prva testna posmatranja. Instaliran na teleskopu VISTA (Visible and Infrared Survey Telescope for Astronomy), koji pripada Evropskoj južnoj opservatoriji (ESO) u Čileu, 4MOST je najveći instrument ...
Evropska svemirska agencija (ESA) nedavno je sprovela najekstremniju simulaciju svemirske oluje do sada, sa zastrašujućim zaključkom: nijedna svemirska letelica ne bi preživela takav kataklizmični događaj. Cilj simulacije bio je testiranje otpornosti satelita i operativnih timova na solarnu superoluju koja bi parirala čuvenom Karingtonovom događaju iz 1859. godine, najsnažnijoj geomagnetnoj oluji ikada zabeleženoj.