Fotografija je snimljena dugom ekspozicijom koja stvara utisak dnevnog svetla. U gornjem levom uglu plavog noćnog neba vidi se Mesec, dok se iz četiri velika, cilindrična, siva teleskopa u kupolama Evropske južne opservatorije (ESO) na Paranalu u Čileu u nebo uzdižu laserski zraci.
Najteži izazov za astronome amatere biće grupa planeta smeštena nisko na zapadnom horizontu odmah nakon zalaska Sunca. Ovde se nalaze Merkur, Venera i Saturn.
...To je bio sasvim dobar kalendar – za neko vreme. Međutim taj kalendar je imao grešku, jer godina ne traje 365 dana i šest sati, kako se tada verovalo, već 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 45 sekundi. Razlika između sunčane (tropske) godine i julijanskog kalendara je iznosila nešto više od 11 minuta, ali vremenom se ta razlika akumulirala. Za 128 godina ona je narasla na čitav jedan dan i stalno se povećavala. Pre ili kasnije taj kalendar je morao da doživi reformu, a to se dogodilo 1582. u vreme pape Grgura XIII.
Kada posmatramo Saturn kroz teleskop, on deluje kao apsolutni simbol spokoja – veličanstveni gasoviti džin koji se milijardama godina nepromenjen okreće u mraku. Međutim, ovo je samo kosmička varka. Kako navodi Carl Murray, profesor emeritus sa Univerziteta Queen Mary i član tima misije Cassini, istraživanje Saturna najviše podseća na epizodu serije „CSI: Saturn“.
Ovih dana je na internetu i u medijima bilo puno fotografija prstenastog pomračenja sunca koje se dogodilo 17. februara 2026. godine iznad Antarktika. Sve su bile prekrasne ali na žalost virtuelne, u AI izvedbi. To je razumljivo obzirom na veliko nestrpljenje ljubitelja ove pojave koji ovoga puta nisu mogli da budu na licu mesta, gde se ta pojava dešavala. Veliki doživljaj i slavlje su ovoga puta izostali.
Snimak centralnog regiona Mlečnog puta otkriva složenu mrežu gasovitih filamenata. Dobijen pomoću Atacama Large Millimeter/submillimeter Array (ALMA), ovaj jedinstveni skup podataka omogućiće istraživanje života zvezda u najekstremnijem regionu naše galaksije, u neposrednoj blizini supermasivne crne rupe u njenom središtu.
Utorak, 24. februar 2026. godine, amfiteatar broj 7 na novosadskom PMF. Nekoliko minuta pre 12 sati iz zvučnika se začuo glas a na platnu se pojavila slika profesore Miroslava Filipovića. Javio se iz Sidneja, najvećeg australijskog grada. Pozdravio je prisutne u Sali i zatim održao važno predavanje.
Svakog minuta bezbroj miona (μ) stiže iz svemira i prolazi kroz gotovo sve, uključujući i naša tela, pre nego što prodre duboko ispod Zemljine površine.
U ovom videu, testirala sam pametni teleskop #celestron Origin, koji košta 5.000 dolara, na kampusu Athos Star u La Palmi. Obradiću njegov dizajn, jednostavnost korišćenja i kvalitet slike, i uporediti ga sa dva druga popularna modela: Seestar i Vespera. Ako ste radoznali koji teleskop bi najbolje odgovarao vašim potrebama, pogledajte da biste saznali kako se ova tri porede..
Boja je toliko elementaran deo našeg postojanja da retko zastanemo da preispitamo njenu prirodu. Ipak, ono što doživljavamo kao jednostavan vizuelni nadražaj, za Ervina Šredingera – jednog od utemeljivača kvantne mehanike – predstavljalo je duboku matematičku zagonetku. Iako ga istorija pamti po čuvenoj mački i talasnoj jednačini, Šredinger je pre tačno jednog veka postavio vizionarske temelje moderne teorije boja. Međutim, njegov model je ostao nedovršen, ostavljajući za sobom matematičke praznine koje su decenijama limitirale našu sposobnost da verno simuliramo ljudski vid.