Planeti se spremaju za predstojeću trijadu u narednim danima
Jupiter i Venera svake su večeri sve bliže jedno drugome, nama naočigled. Iako u stvarnosti udaljeni stotinama milijuna kilometara, njihove međusobne, prividne, udaljenosti na ekliptici svakim danom su sve manje. Iz večeri u večer golim okom, bez pomagala, možemo pratiti kako se Jupiter nalazi sve niže prema zapadnom horizontu, dok se Venera penje sve višlje i višlje.
U ovom videu istražujemo 10 najvećih neodgovorenih pitanja u nauci — misterije koje se nalaze na samoj ivici ljudskog znanja. Od porekla postojanja i prirode svesti, do mogućnosti inteligentnog života van Zemlje i same stvarnosti vremena.
Da li smo sami u kosmosu? Ovo pitanje, koje je nekada pripadalo isključivo domenu filozofije i naučne fantastike, pre samo nekoliko godina činilo se spremnim za naučni odgovor. Kada je James Webb svemirski teleskop (JWST) zauzeo svoju poziciju u tački L2, očekivanja su bila astronomska: nadali smo se da ćemo u atmosferama udaljenih svetova brzo detektovati kiseonik, metan ili druge hemijske dokaze života. Međutim, prvi podaci doneli su svojevrsni „hladan tuš“. Umesto bujnih svetova sa okeanima, JWST nam je predstavio planete poput LHS 3844 b – negostoljubivu, ogoljenu stenu koja deluje kao veća verzija Merkura. Iako ovaj muk iz dubine svemira može delovati kao razočaranje, on je zapravo pokrenuo fundamentalnu promenu strategije koja nas vodi korak bliže istini.
Ova fotografija snimljena NASA-inim Svemirskim teleskopom Hubble otkriva jednu zagonetnu galaktiku sjajnog središta, s nagovještajem spiralne građe, ali bez očiglednih spiralnih kraka. Crvenosmeđi oblačići i pramenje prašine djelomično skrivaju zvijezde u galaktici, dok se narančasto svjetlo iz dalekih galaktika probija kroz njene raspršene vanjske dijelove. Daleke galaktike vidimo i razasute kao katran crnom pozadinom slike.
Svega osam dana – toliko je vremena prošlo od trenutka kada su astronomi prvi put uočili asteroid 2026 JH2 do momenta kada se on našao na samom pragu naše planete.
Čini se jasnim da smo odustali od pokušaja da zaustavimo klimatske promene. To me duboko brine, ne toliko zbog samih klimatskih promena, već zbog onoga što govore o našoj kolektivnoj sposobnosti da donosimo inteligentne odluke.
Teleskopska slika ravnog, nagnutog, nejasnog diska sa svetlim prstenovima i tamnim prazninama, sve koncentrično. U jednoj od tih praznina nalazi se mala mrlja. Umetnuti snimak koji zumira centar diska prikazuje drugu mrlju u drugoj praznini.
JWST je pomogao astronomima da naprave jednu od najdetaljnijih mapa kosmičke mreže, ogromne strukture galaksija, filamenata, jata i praznina koje oblikuju univerzum u njegovim najvećim razmerama. COSMOS-Web istraživanje prati strukture galaksija još od vremena kada je univerzum bio star oko milijardu godina, dajući naučnicima jasniji uvid u to kako su se galaksije formirale i razvijale.
bravo, divno, divno i hvala puno,... 
KOJI TELESKOP DA KUPIM?
