Komentari

Opservacija

"Dok elektron ne gledate on ima svoju talasnu funkciju i nalazi se svuda. Ali ako ga pogledate (počnete recimo da vršite merenja), talasna funkcija se urušava i elektron prelazi u konačno stanje." To je iz razloga što "gledanje" podrazumeva da elektron "gađamo" fotonom (jer drugačije "neznamo gledati"). Kad elektron pogodimo fotonom predamo mu energiju fotona, urušimo mu talasnu funkciju i on pređe u konačno stanje. Nismo mu promenili stanje činom gledanja već energijom fotona kojom smo ga pogodili. E, sad problematična analogija u makrosvetu. Ako i prihvatimo pretpostavku da je ovakva analogija moguća, odnosno da svet ispod Plankove granice funkcioniše kao i ovaj iznad nje čak i tada analogija ne stoji. Drvo će imati definisano stanje bez našeg gledanja jer će svakako (a pogotovo danju:) biti obasjano fotonima gledali mi ili ne. Pa iako pogledamo nećemo ništa promeniti. Priroda uvek funkcioniše jako jednostavno i bez mnogo mistike. Ovo sa gledanjem je čisto antropocentrično maštanje i neverovatna je zaslepljenost Kopenhagenške interpretacije kvantne mehanike. Podseća me na geocentrični sistem.
Write comment (1 Comment)

Taman sam hteo da kritikujem!

Tesla-Pupin-Tesla-Pupin-Tesla-Pupin ... čitam i razmišljam da o Milutinu nema ni jedne reči!? Kad ono na kraju: "A ako postavimo stvar tako da se Dan nauke mora biti u vezi sa nekom konkretnom ličnošću, možda je najpogodnije izabrati 28. maj, rođendan Milutina Milankovića, nesumnjivo najuspešnijeg srpskog naučnika svih vremena." Pre nekoliko godina sam pokušao da pokrenem peticiju da ulica u kojoj živim dobije ime Milutina Milankovića, upravo zbog činjenice da se njegovo ime u Srbiji mnogo ređe izgovara nego što je on to zaslužio.
Write comment (0 Comments)

Bubnjevicev krasnopis

Procitao sam ovu pricu o Tesli ,Pupinu i - nama,u jednom dahu.Vrlo me uzbudila.Ne zbog sadrzaja,jer mi je uglavnom poznat,niti zbog ispravnih stavova,koji kod nas ne prolaze,nego zbog stila, a covek je, zapravo,sopstveni stil. Obradovalo me to da ima ljudi od pera ,poput Slobodana Bubnjevica, u ovom nasem palanackom moru ispodprosecnosti.
Write comment (0 Comments)

Bravo

Sjajan i objektivan tekst! Često zaboravljamo kolika veličina je bio Mihajlo Pupin, krajnje nepravedno i nepošteno...
Write comment (0 Comments)

O, pa ja vec godinama sumnjam...

1. Za sada ništa od tog puta, nemaju ozbiljan brod za taj posao. 2. Pitanje koliko će to biti siguran vid transporta i života na samom Marsu, mislim na verovatnoću otkaza opreme i u toku puta i tokom života i rada na Marsu itd. 3. Ideja o tom putu je marketinški potez da se malo privuče paznja na kosmičke programe. 4. Ideja o naseljavanju Marsa podseća me na ideju o komunizmu na koju smo već jednom naseli. A na tu ideju su se najviše navukli mladi od 17 do 20 godina. 5. Ideja o odlasku na Mars i uopšte o odlasku na druge planete potiče od priče o odlasku na Mesec. Svakako, slažem se, to je logičan sledeći potez. Ali mladi ljudi ne razmišljaju da je odlazak na Mesec bio isključivo politički potez – da Amerika pobedi Sovjetski Savez u trci u svemiru, pa i u svemu uopšte, samo da se pokaže jedinom supersilom. Realno, Amerika tada nije bila takva svemirska sila i morala je vrlo forsirano da skupi sve svoje snage, angažuje ogromnu armiju ljudi i uloži strahovito mnogo novca (skoro bankrotira), samo da bi ostvarila taj potez. Posle Meseca, cilj je postignut i rakete više nisu bile bitne. Amerika je raspustila te naučnike i svaki je otišao da se bori na mnogo “prizemnijim” poslovima. Jer svedoci smo da su danas ulaganja u kosmička istraživanja procentualno (u odnosu na ukupan drustveni dohodak GDP) mala u odnosu na ona u toku priprema za Mesec. Prema tome, mi (mislim na ceo svet) još pravimo male korake u kosmičkim istraživanjima. Ako zanemarimo odlazak na Mesec, mi smo praktično nekoliko koraka od početka odlaska u svemir i da nije bilo Meseca još niko ne bi mislio da ide na Mars. 6. Nije isključeno da je ideja o naseljavanju Marsa opet politički potez: ideja da se Amerika pokaže u prvom svetlu, jer bi se koristila privatna, ali opet uglavnom američka i “zapadna” oprema. 7. Ideja o naseljavanju Marsa može biti i ekonomski potez. Amerikanci misle: “Šta ako Kinezi počnu prvi da šalju ljude na Mars? Od toga bi imala koristi kineska ekonomija, daj da brže mi Amerikanci proizvodimo opremu potrebnu za taj posao!” 8. Onaj ko finansira taj put (ili neka organizacija, grupa ljudi, banke itd), taj će posle da izvlači korist od te naseobine. Nije to neprofitno, pa u pitanju su milijarde dolara. Poslaće ih na Mars onda kada nađu načina da vrate uloženi novac. 9. Mladi ljudi su vekovima želeli da menjaju svet, tako da me to ne čudi. To je jednostavno želja da se nešto učini od svog života, da se ostavi trag u istoriji. 10. Tinejdžeri imaju puno vremena za razmišljanje. 11. Kad sam bio tinejdžer, i ja sam imao puno ideja i svi moji vršnjaci – to je normalno. 12. Tinejdžeri ipak još uvek ne znaju dovoljno vrednost novca i nemaju potpun uvid u svetsku ekonomiju. 13. Amerikanaca ima preko 300 miliona pa mogu da rizikuju 100 hiljada ljudi. Oni imaju tzv. logiku "velike" nacije, a svaka takva nacija teži proširenju i znali su da će se dovoljno ljudi prijaviti. 14. Bez obzira gde se nalazila, svaka ljudska zajednica je do sada imala i imaće ubuduće: pobune, kriminal, pohlepu, zavist, dominaciju, diskriminaciju, borbu za vlast, bolesti, ratove, krize svih vrsta... i sve moguće društvene probleme. Tako da ja ne vidim da će život na Marsu biti bolji od onog na Zemlji. 15. Ovde se javlja jedan poseban, novi problem u društvu: što tinejdžeri (pa i odrasli ljudi) posvećeni prirodnim naukama ne vide probleme u društvenim naukama i obrnuto. Svet se sve više specijalizuje i mladi ljudi se vrlo rano previše fokusiraju u svoju specijalizaciju i tako skoncentrisani ne vide mnoštvo problema “sa strane”. 16. Pitanje je da li će se i koliko ulagati u taj program. Novac se ulaže u ono što se više traži. Na primer, u poslednjih 20 godina umesto u velike kosmičke programe (mislim na one poput odlaska na Mesec) ulagano je u Internet, mobilne telefone, električne automobile, veštačke organe, lekove… ali na žalost i u oružje… 17. Žao mi je Dajaninog poteza, ali sa druge strane ja se za Dajanu ne bojim. Ako i kada taj brod zaista i krene, Dajana će biti srećna starica koju niko neće dirati... 18. Neka se na ovo pismo ne ljuti ni Dajana ni ostali mladi ljudi puni energije. Ja uopšte vas ne napadam. Ideje su vam dobre i plemenite, ali jednostavno – ko je i malo stariji, vremenom je dobio više informacija. Isto kao što i Dajana sada vidi bolje i više nego neka devojčica u osnovnoj školi. 19. Ja već godinama čekam nekog tinejdžera zainteresovanog za osvajanje svemira da mu sve ovo izložim, :-)
Write comment (0 Comments)

Odlično

Jako lepa stvar, kako za najmlađe, tako i za one malo starije. Bilo bi lepo da ovo zaživi u školama širom Srbije.
Write comment (0 Comments)

Čisto sumnjam

Bubreg dajem da bi odustala kad bi joj ponudili da ide. Ipak je ona lepa devojka željna pažnje i verovatno novih kontakata a u pozadini svega jeste da bude poznata, ili traženje situiranog partnera, tjst popularnost, iliti lep život sa malo rada. A po logici psihologije, takve se ne žrtvuju.
Write comment (0 Comments)

Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Hvala na tekstu. Pogledaćemo kada... 14 sati ranije
  • Baki said More
    Interesantno. "Stare zvezde postaju... 16 sati ranije
  • Milan Mijić said More
    Promena da se umesto Peking na engleskom... 18 sati ranije
  • yagodinac said More
    Peking a ne Bejdžing. 19 sati ranije
  • Rapaid said More
    Ako se uzme da se sve kreće brzinom... 5 dana ranije

Foto...