Ovo je još uvijek današnja Slika tjedna s ESA-inog sajta Svemirskog teleskopa Hubble.

Druga slika je detalj prve u punoj veličini: na njoj se vidi daleka spiralna galaktika koja se spominje u donjem tekstu.

BEZ ZOOMA

Ova slika prikazuje zbijeno (kuglasto) zvjezdano jato nazvano NGC 1651. Poput objekta viđenog na jednoj drugoj nedavnoj Slici tjedna, i ono se nalazi na oko 162 tisuće svjetlosnih godina od nas, u najvećoj i najsjajnijoj od satelitskih galaktika Mliječnog Puta, Velikom Magellanovom Oblaku (VMO). Osobitost ove fotografije jest u tome da zbijeno jato na njoj skoro u potpunosti ispunjava vidno polje, premda zbijena jata imaju u promjeru samo od oko 10 do 300 svjetlosnih godina. (NGC 1651 ima promjer od približno 120 svjetlosnih godina.) Nasuprot tome, postoji veliki broj Hubbleovih Slika tjedna koje prikazuju po jednu cijelu galaktiku, koja može imati promjer od više desetaka ili čak stotina tisuća svjetlosnih godina, a koja isto ovako popunjava više-manje cijelu sliku.

Uobičajena miskoncepcija jest to da Hubble i drugi veliki teleskopi mogu promatrati sve te nebeske objekte krajnje različitih veličina tako da zumiraju na njih, kao što bi se to ovdje na Zemlji učinilo specijaliziranom kamerom. Međutim, dok manji teleskopi imaju mogućnost "zumiranja" do određene mjere (izmjenom okulara), veliki teleskopi je nemaju. Svaki instrument spojen na neki veliki teleskop ima stalnu širinu vidnog polja (tj. veličinu dijela neba kojega se može njime promatrati odjednom). Primjerice, kanal za ultraljubičasto i vidljivo svjetlo Hubbleove WFC3, onaj isti koji je iskorišten za prikupljanje podataka od kojih je izrađena ova fotografija, ima vidno polje koje je 12 puta uže od promjera Mjeseca viđenog sa Zemlje. Kada god WFC3 opservira, to je veličina neba kojega ta kamera vidi!

Dva su razloga zbog kojih Hubble može promatrati objekte toliko različitih veličina. Prvo, udaljenost do objekta će odrediti koliko će on nama izgledati velik. Stoga bi galaktike koje su razmjerno daleko od nas mogle zauzeti jednako mjesta koliko i neko zbijeno jato koje nam je - poput NGC 1651 - razmjerno blizu. Zapravo, na ovoj se slici skriva i jedna spiralna galaktika, lijevo od središta jata. Iako je bez sumnje puno veća od ovog zvjezdanog jata, ona nam izgleda dovoljno malena da se stopi sa zvijezdama u prednjem planu! Drugo, u slučaju objekata koji su preveliki da bi stali u jedno Hubbleovo vidno polje, moguće je sastaviti mozaik od više zasebnih slika različitih (ali susjednih) dijelova neba. To je vrlo složen zadatak i takve slike obično ne postaju Slikama tjedna. No, neki od takvih mozaika su ujedno i među najčuvenijim Hubbleovim fotografijama.

ESA/Hubble & NASA, L. Girardi, F. Niederhofer

Velika slika: https://cdn.esahubble.org/arch.../images/large/potw2413a.jpg

https://esahubble.org/images/potw2413a/

Preuzeto sa FB