Vremenski period u kome se Zemlja oko svoje ose jednom obrne zove se dan (obdanica + noć) koji traje 24 časa ili 86400 sekundi. U redu, to nije velika mudrost jer to svi znaju. Na dužinu dana, tj. brzinu obrtanja Zemlje, svašta utiče, a naročito Mesec jer on gravitacijom „vuče“ okeane po tlu čime, usled trenja, usporava okretanje planete. Zbog toga se Zemlja sve sporije obrće, a time dan traje sve duže! I duže. To produženje iznosi dva stomilionita dela sekunde na dan.
Do sredine 1900-ih, globalna populacija je rasla strmom uzlaznu putanju. Dok je veći deo ovog rasta bio koncentrisan u Kini i Indiji, očekuju se da će sledeći talas rasta dogoditi u Africi. Od 2019. godine, na primer, prosečna žena u Nigeru imala je preko šestoro dece tokom svog života.
Nastavak priče: ...Nešto pre 250 miliona godina počinje doba Perma, (koje nosi naziv po oblasti u Uralskim planinama u kojoj se nalazi najviše dokaza iz tog doba), koje će okončati najveći izumiranjem u istoriji života na Zemlji.....
Astronomsko društvo „Sirijus“ iz Prijedora održalo je 1. i 2. avgusta u svom gradu javno posmatranje nebeskih objekata, pod nazivom Dani astronomije. U ponedeljak, 1. avgusta, građani Prijedora nisu imali sreće sa posmatranjem jer su nebo prekrili oblaci, ali sledećeg dana nebo se pročistilo i u punom sjaju su se pokazali nebeski objekti. Poseta ovoj manifestaciji bila je veoma dobra.
Pre više od 100 godina Ajnštajn nam je podario opštu teoriju relativnosti. Stara Njutnov koncept gravitacije, gde su se dve mase privlače, i to trenutno, silom proporcionalnom njihovoj masi i obrnuto proporcionalnom kvadratu njihove udaljenosti, nije odgovarala osmatranjima Merkurove orbite a ni sa teorijskim zahtevima specijalne relativnost: da ništa ne može da se kreće brže od svetlosti, čak ni sama sila gravitacije.