Opozicija crvene planete se približava svakim danom, osmi april je za samo par sedmica. Mars već uveliko sasvim dominira nad svojim „prirodnim neprijateljem“ (to je Antares ili Anti-Ares, Alfa Škorpije) i po boji i, svakako, po sjaju. Nažalost neobično promenljvo jesenje vreme u Melburnu nije išlo na ruku planetarnoj astrofotografiji, gde je mirnoća atmosfere (seeing) daleko važnija od transparentnosti i čistoće. Sve se promenilo 20-og marta po lokalnom vremenu (još uvek 19-ti za vas u Srbiji). Polje visokog vazdušnog pritiska je najavilo par lepih dana, i još važnije, stabilnu atmosferu.

I nije izneverilo! Već prvi pogled kroz moj Celestron 11 potvrdio je da će ovo biti najbolji seeing ove godine. Moja standardna sekvenca su AVI video u crvenom, zelenom i plavom delu spektra (R,G,B) po 120 sekundi svaki. Kako je vreme odmicalo (počeo sam u 2 ujutro), atmosfera je bila sve mirnija! Nažalost, Mars je tonuo sve više ka zapadnom horizontu gde mi smeta drvo. Poslednji set nešto iza 4 je bio i najbolji.

MARS big 2014 03 20-588Veća fotografija

Tog dana Mars je bio natprosečno oblačan. Ova strana Marsa (oko longitude 140) je obično „dosadna“, jer nema puno kontrastnih detalja, ali su oblaci to promenili. Osim „standardnog“ oblaka (ovog puta duplog!) oko planine Olimpa (Nix Olympica) u samom centru slike, vidi se i manji oblak odmah levo ispod njega iznad oblasti Tharsis. Veliki kompleks oblaka na levom (zapadnom) rubu pokriva Solis Lacus i Tithonius Lacus. Tamni rub na vrhu (jugu) je Mare Sirenum. Dvostruka tamna mrlja desno od Nix Olympica predstavlja Propontis Complex, a sjajna (i sve manja) severna polarna kapa dominira donjim rubom. Oko nje se vidi tamniji rub (Lemuria) a odmah iznad nekoliko manjih oblaka. Kao i uvek, delovi same površine se najbolje vide u R i G kanalima, dok B najbolje pokazuje oblačne formacije.

Saturn

Kako je vreme odmicalo, atmosfera je nastavila da se smiruje. Nažalost, Mars je već bio van dometa (prenisko i iza drveta), ali gospodar prstenova, moćni Saturn je bio tačno na meridijanu! Nisam mogao da odolim i skonio sam kameru da pogledam spektakl rođenim očima. Kombinacija mirne atmosfere i povoljnog ugla prstenova je mamila da se okulari munjevito smenjuju ka sve kraćim i kraćim. Morao sam da se zaustavim na nekih 680 puta jer C11 jednostavno nije pružao dovoljno svetla da se ide dalje. Ali kakva slika! Na momente Saturn je izgledao kao iz orbite – slika je bila perfektno mirna i stabilna, tek po neki blagi drhtaj povremeno pa onda duge sekunde perfekcije. Počeo sam da intenzivno tražim detalje na rubu A prstena. I nije bilo uzalud! Neopisivo tanka linija na samom rubu se postepeno pomaljala i nestajala. Uspeo sam da vidim pukotinu Enke (Encke’s Gap). Video sam je i ranije ali nikada u tako malom teleskopu. Naravno, daleko ju je lakše slikati jer moderan softver omogućava lako kombinovanje na hiljade frejmova i kasnije izoštravanje putem dekonvolucije i wavelet procesiranjem.

Osim Enkeove pukotine i naravno Kasinijeve (koja je tako široka i dobro razlučena da se sama planeta može videti kroz nju u donjem delu slike!) vide se i brojni detalji u pojasevima na samoj planeti kao i zeleno-tirkizni polarni Heksagon koji je otkriven za vreme planetarnih misija Vojadžer i Kasini.

Uživajte!

Saturn big 20Mar2014-456Veća fotografija


 
Od istog autora u AM online 2: Altazimutna montaža
U AM: Putem Kumove slame...

4-1000

 

Na toj slici postavio sam žutu liniju između Merkura i tačke desno. Ako se to rastojanje promeni do poslednjeg snimka, znači u pitanju je telo koje se brzo kreće. Tu istu liniju paralelno prenosim i na sliku 3b i da – vidi se da se desna tačka dosta pomerila. Ali, i Merkur se brzo kreće oko Sunca, a i nebeski svod je zakrivljen, hm… nisam baš sasvim siguran da li sam dobro uradio merenje. Zato na prvoj slici gde sam snimio i Saturn, to je slika 2c, postavljam novu, zelenu liniju između Merkura i Saturna. Tu istu liniju prenosim na poslednju sliku 3b i vidim da je stvarno došlo do promene položaja.

Setim se: Saturn se kreće sporije od Merkura, smatraću da se on nije pomerio, hajde da mi on predstavlja zvezdu nekretnicu. Na slikama 2c i 3b postavljam još jednu, plavu liniju između Saturna i tačke desno i opet je vidljivo da se sporna desna tačka pomerila i to tačno u pravcu Sunca (crne strelice) – dakle to je kometa ISON. Ako sam pogrešio, neka me čitaoci AM isprave.

Slika 1a je u originalu jako tamna jer je to prva slika koju sam snimio u mrklom mraku i to napamet u predviđeni deo neba, pa je naknadno jako posvetljenja u računaru i zato ima tako izraženi šum. I slika 2a je prilično tamna, pa dajem i uvećanu verziju 2b na kojoj se bolje uočavaju tačkice.

Za ljubitelje astronomije, najbolja slika je ona potpisana, bez rednog broja, pa posle svih pomoćnih i dobro “išaranih” slika, tu ostavljam za uživanje.

Bratislav Ćurčić
Author: Bratislav Ćurčić
Bratislav Ćurčić se bavi astronomijom, pravljenjem teleskopa i astrofotografijom još od davnih gimnazijskih dana, pre bezmalo četiri decenije. Od 1988 uživa u prelepom južnom nebu iznad Australije (kao i u prelepim "ovozemaljskim" predelima širom prastarog južnog kontinenta). Kad ne pravi teleskope ili ne pešači Outback-om sa rancem na leđima onda planira nove teleskope ili nova putovanja. Sledeći projekat mu je pravljenje 300mm katadioptričkog astrografa (dva ogledala i tri sočiva), kao i poseta poljima oko Mundrabille u Zapadnoj Australiji, gde je pronadjen jedan od najvećih meteorita ikada na Zemlji . "Samo" 5000km vožnje, prava sitnica :-)

Zadnji tekstovi:


Komentari

  • Dragan Tanaskoski said More
    Srbija je u malo boljoj situaciji od... 16 sati ranije
  • Baki said More
    Teks ima drugi akcenat, ali, svejedno,... 3 dana ranije
  • Miško said More
    Odličan text! 4 dana ranije
  • Siniša said More
    To je tačno. Kad je reč o centru mase,... 5 dana ranije
  • Duca said More
    Pa ako postoje one "mini crne rupe" to... 5 dana ranije