Najpametniji ljudi danas koji se bave ovom tematikom, pa čak i moderni filosofi i eličari, veruju da ako mozgovi mašina budu nadmašili ljudski u opštoj inteligenciji, onda bi ovakva nova superinteligencija mogla da zameni ljude kao dominantni oblik života na Zemlji. Dovoljno inteligentne mašine bi bile u stanju da unapređuju vlastite sposobnosti brže od ljudskih računarskih naučnika, a ishod bi mogao da bude egzistencijalna katastrofa za našu vrstu.
„Kada vidiš da je nebo crveno, znači da će sutra biti vetra“, tako mi je davno govorila baka. To je jedna od onih rečenica koje se urežu u sećanje. Tu i tamo se glas iz prošlosti javi i uvek se zapitam koliko je ta tvrdnja tačna. Živeći u Trstu, razmišljam da li se ta bakina „narodska“ tvrdnja može uopšte primeniti u ovom kutku sveta...
Ako želiš da saznaš neke značajne momente u složenoj i dramatičnoj istoriji rađanja interkontinentalnih strateških bombardera IV generacije Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza ovo ti je možda poslednja šansa. Otplovimo u svet koji više ne postoji...
Kako vekovi prolaze, ovo pitanje tišti sve veći broj pametnih glava, a čini mi se prvi put u istoriji i glave onih drugih. Sve manje je onih koji vide budućnost naše vrste kao logaritamsku krivu u usponu posutu ružama, a sve više je ljudi koji su ozbiljno zabrinuti ne samo za našu vrstu već čak i za ovu generaciju koja trenutno baulja po planeti. Sve više je raslojavanja, i ono postaje globalno, na 'Nas' (makrovećina) i 'Njih' (mikromanjina).
Laboratorij za precizno inženjerstvo i tehnologiju mikro i nanosustava u suradnji sa Tehničkim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, Centrom za mikro- i nanoznanosti i tehnologije te Astronomskom udrugom Vidulini tehnologijom 3D tiska izradila je tijekom 2018. i 2019. dva modela tipa „cubesat“.
Šon Kerol je teorijski fizičar na Caltech-u u Pasadeni u Kaliforniji, gde istražuje teorijske aspekte kosmologije, teorije polja i gravitacije -- istražujući prirodu fundamentalne fizike proučavanjem strukture i evolucije univerzuma.
"Svemir je zaista ogroman. Živimo u galaksiji Mlečni put, u kojoj ima oko sto milijardi zvezda. I ako uzmete kameru i uperite je bilo gde ka nebu, i skinete poklopac, ako vam je kamera priključena na svemirski telskop Habl, videće nešto ovako. Svaka od tih malih mrlja je galaksija veličine slične našem Mlečnom putu - sto milijardi zvezda u svakoj od tih mrlja. Ima oko sto milijardi galaksija u vidljivom svemiru. Sto milijardi je jedini broj koji treba da znate. Starost svemira, između Velikog praska i sadašnosti, je sto milijardi u psećim godinama. Što vam govori nešto o našem mestu u svemiru.